Jaaao, bila sam jutros na kavici s prijateljima koji su se vratili sinoć iz Portugala!
Ajme, kako su nabrijani i kako frcaju pozitivnom energijom, guše se od pokušaja da ispričaju priču. O samim utakmicama je bilo najmanje riječi, možda zato što se nije imalo što reći, a možda i što znaju da me to ne zanima. Kako god, ovo je prva serija naših portugalskih susreta, u sljedećoj gledamo slike dok ih srede za protok među nama smrtnicima.. Ajme, evo su i na mene prenjeli super energiju, išla bih i ja u inozemstvooo! 'Ko će samnom? 
Uglavnom, kažu da je put do tamo bio super, spavali su negdje blizu Madrida tamo kad su išli, a nazad su vozili bez stajanja. Bili su tako romantični, od informacija da su ih cestarine koštale isto kao i benzin koji su potrošili i da nema većih cestarina-pizda od Francuza, koji uzimaju lovu i kad staneš sa strane pišat (grmljarina).. pa sve do nepreglednih stotine kilometara dugih maslinika (mislim da su rekli) Španjolske, da izgleda da se naježiš! Jedini problem u vožnji im je bio Madrid, da je totalno zeznut, same jednosmjerne ulice, hrpa znakova i ako jednom pogriješiš - odeš zauvijek u nepovratnom smjeru (tj. kao kod Manitua). Benzin i cestarina tamo i nazad su ih izašli oko 700 eura, što je super kad se usporedi da je povratna avionska karta bila oko 2000-2500 kuna s tim da su njih petorica bila u autu. Hrana i cuga su im bile jeftinije nego u Hrvatskoj, ali su svejedno malo jeli, nešto su jeli vani, nešto su sami pravili, tako da se spremaju na višednevno ubijanje hranom. Nakupali su se i nasunčali, crni su k'o Romi.. hm.. ni to više nije politički korektno za reći.. crni su k'o Kamerunci (domaći, ne dotepenci)!
Jedan od frendova je bio na Novoj, dao kratki interview. Da stvar bude veća sprdačina, frend ne pije, a dok je davao interview bili s njim slučajno neka dvojica mortus pijanih naših navijača koji su se kreveljili u kameru, tako da je ispalo kao da su sva trojica ludi i pijani, jer se taj frend cerekao na njih. Stara mu se malne šlogirala kad ga je vidjela.
Jednom drugom je prišao Goran Milić dok su sjedili na Trgu i gledali jednu od utakmica za koju nisu imali karte, ono svaki dan se gledalo druge tekme u pauzama dok naši nisu igrali, i kaže priđe mu lik i pita ga što misli o portugalskim vatrogascima.. ovaj moj frend blene ono "wtf?" tako da nije ispao na tvu. Kao nešto je specifično u vezi njih, ali je frend totalno ispilio jer da šta imaš o tome pitati kad se ovdje događa povijest (nogometna).
Kaže razočarao ga Milić, iako su meni njegove reportaže baš okej.
Svako veče su bili na tom Trgu, kažu da je tamo bila neka ogromna fontana u koju su Englezi sipali toliko piva da se sirota fontana pjenila i onda su to pili iz fontane. Hm, meni je odmah pala na pamet jedna zastrašujuća misao šta ako se netko u međuvremenu u istu tu fontanu - popišao! Što se ne bi čudila s obzirom koliko je nogometnih Englezomrzitelja. Engeski navijači su se na Trgu odvojili od ostalih tako da bi zavezali zastave oko bandera i na tim zastavama je bilo napisano iz koje su pokrajine. A ovi moji blesavi, baš sam ponosna što su takvi, uletili su jedno večer unutra, u osinjak tih (polu)pijanih engleskih navijača i s njima se, kažu, družili. Priznali su da im nije bilo svejedno, ali su bili nabrijani. Engleski su ih mačori za nagradu za njihovu hrabrost počastili cugom. Pitam ja njih kak ste se sporazumjevali, jer njih dvojica koji su ušli nisu baš vični komuniciranju na engleskom - kažu oni "ma, super sve smo se kužili!".. ne želim to uopće vizualizirati! Jedva čekam slike, kažu da su tamo među engleskim navijačima na tom Trgu ispucali najviše slika. Neke su malo mutne jer su psihički rastrojenijem frendu drktale ručice dok je slikao onog drugog. Rezime, hrpa tih engleskih navijača ima preko 50 godina, žive za pivo i nogomet, skoro svi su 190m i imaju velik pivski stomak. Ludi.
Pričali su i da je ulazak na stadion bio odlično koordiniran, ulazilo se u četiri kolone, ništa živo nisi (kao) mogao tamo unijeti, ženskama nisu dozvoljavali čak ni šminku na stadion. Pitam zake?! Da Vikica bude najljepša na stadionu?! Kao možeš gađati sa šminkom dolje nekog na terenu. Mislim, da, super ovo-ono pljunem lovu za šminku i onda da ružem gađam suca ili puderom nogometaša suprotnog tima ili lakom za nokte našeg golmana kad popuši golčinu! Ni luda!
Ono što me začudilo je da si sve to mogao ostaviti kao u nekoj garderobi, tj. neki frajer bi to popisao
što si imao i ostavio na ulazu pa si kasnije to mogao pokupiti. Vidiš ti što se taj nogometni svijet sve više civilizira.. Još samo da intelektualci i/ili umjetničke duše počnu dolaziti na utakmice i onda više neću vidjeti razliku između kazališta i stadiona. Osim što će navijači na stadionima uvijek i zaista dolazit vidjeti ono što se događa na stadion-stejdžu.
(Eto, tu se razgovor prekinuo, nastavili smo o lokalnim tračevima. A i ne mogu oni baš stalno bit u centru pažnje. K'o da je taj odlazak u Portugal baš bio ono.. baš tak.. bogznašta! Ali nastavit će se kad vidimo sličke! Jupi, to me veseli! Dečki o'šli jesti pa spavat.)

Post je objavljen 26.06.2004. u 11:56 sati.