Marketing
Povratak otpisane
Danas ste me fino iznapadali "te nemoj ovo, daj ono", "ovo ti je zadnji blog"
, "zapamtit ćeš me", "ovo ti je zadnji put da sam tu", "hoću žensku sa sisama broj tri, mrzim te sa sisama broj četiri", itd. A i Bushman me žestoko napao za sadržaj prošlog posta, kaže da bi on postove kao onaj o murodostima o udaji mogao napisati pijan, napušen, zapišan, ispovraćan i tko zna kakav sve ne!
Suncežarko, ne mogu se opustit dok ovo pišem. Stalno sad mislim hoću li zadovoljiti vaše kriterije ili ćete me popljuvati. Danas mi se ipak dogodilo nešto lijepo na blogu. Završila sam jedan izuzetno složen projekt i napatila se bome! Iako me niste nešto pohvalili, okončana je prva faza vizualnog sređivanja mog bloga. Nitko ništa da me pohvali osim komplimenta, za kojeg nisam sigurna jel iznuđen, koji mi je udijelio Trapula. Kako god, red je iskoristiti ovu priliku i zahvalit se osobi bez čije pomoći vjerojatno ne bi bilo lijevog stupca uopće, a bome ne bi bio ni postavljen onaj gore *.jpg što su ga moje vrijedne ruke izradile, da ostalo ne spominjem! Dakle, srdačno se zahvaljujem i jako pozdravljam svog blog-kolegu Hala 
koji mi je svojom nesebičnom pomoći i širokom blog-dušom, a nadasve strpljenjem, pomogao u najtežim mi blog-trenucima. Hal, svaka ti blogerica dala (I blog you, too).
Nego, ima jedan blog, meni jako drag, to je blog druga Nosferatua, tzv. vampira noći, koji je na svoj blog nabacao slike iz mog djetinjstva pa mi i nije trebalo puno da smislim temu današnjeg bloga. Molim sve one koji su stariji od.. ne znam.. 80. godišta i oni koji izdnaduše mrze ex-Yu da ne čitaju, ako misle da će im pozliti. Mislim, neće ovo bit nikakav politički pamflet, zaboli me za SFRJ.. već će bit par nabacanih slika mog djetinjstva, koje je, eto, bilo sretno i veselo u jednoj nesvrstanoj (nigdje se nije svrstala) državi. Kako je o tome već dosta pisano, skoncentrirala bih se na ono moje djetinjstvo u osnovnoj školi. Kako sam dobila veliku inspiraciju za pisanje na temu mog soc-realističkog djetinjstva, sad vjerovali ili ne kratim taj isti tekst prije objave, jer bi Marksovi Rani radovi bio kratak napeti avanturistički roman u odnosu na ono što bi vam ja pripremila s prvom, sirovom verzijom mog komunističko-katoličkog djetinjstva.
Eto uzmite ovo kao malu najavu. Uozbiljit ću se malo!
P.S. Budući da me Jordanica zamolila da opet stavim sliku nekog zgodnog frajera, ovaj puta sam se, a kao uvertiru u sljedeći post, odlučila za frajera u kojeg sam bila ludo zaljubljena. Pretpostavljate, dok sam tu i blogam, ljubav nije bila realizirana, a bome ni konzumirana. Unatoč svim mojim silnim željama dotični me nije pozvao u svoju daleku i nama bratsku, također, nesvrstanu državu. Lagali su oni koji su govorili ako nešto dovoljno jako želiš to će ti se i ispuniti.. 
Post je objavljen 24.06.2004. u 21:05 sati.