Marketing
Trapula, moj omiljeni putopisac
Ovim postom završavam opsežnu trilogiju na temu "najomiljeniji putopisac". Kao što ste mogli i pretpostaviti sa slike i iz naslova danas pričamo o onom najpoznatijem - Trapuli!
Mladi je gospodin ostao zabilježen u povijesti dokumentarnog bloga upravo po svojim pitoresknim opisima Japana, japanske kulture, Japanki i japanki. Od body checka koji je prolazio u zagrebačkoj Zračnoj luci, preko frankfurtskog aerodroma na kojem se "s lakoćom snalazio" (i kako sam kaže "zadivio sam sebe" 
) pa sve do aerodroma u Nariti, gradiću poznatom jedino po tome što ga je slikovito opisao naš Trapula, pratili smo mi dogodovštine našeg junaka. Bio na Vukovarskoj cesti 
, Roppongiju, okretištu Borongaj, na zagrebačkoj carini ili u moru promatrajući morsku dubinu, njegovi nas komentari ne ostavljaju ravnodušnim! I kakva je samo moć njegove metamofoze! Pogledajte ga samo na jednoj od posljednjih slika snimljenih u Japanu! Njegov je moto "kad si u Japanu, ponašaj se kao da si Japanac!". Upravo je tu, čini se, tajna njegova uspjeha, jer rijetko tko može toliko penetrirati u Japance kao što to čini naš T. On ne želi biti "gaijin (stranac)" i to mu uspjeva!
Da je naš omiljeni putopisac sklon avanturi govori nam i jedna od posljednjih anegdota s njegova puta. Naime, stajao je u tokijskom metrou i odlučio uslikati nadolazeći vlak. Adrenalin mu je odjednom skočio, bilo je to riskantno! Gledajući kroz rupicu foto-objektiva izgubio je na sekundu orjentaciju i odjednom mu se učinilo da se nalazi preblizu jurećem vlaku, da će ga golema metalna neman povući u svoje dubine.. trgnuo se i zamalo krenuo nalijevo što bi bilo pogibeljno za njega! Na svu sreću, instinkt mu je govorio da krene mali korak udesno što ga je spasilo sigurne smrti. Prolomio se gromoglasan pljesak "nekolicine pomalo zaprepaštenih Japanca". 
Tako je nastala poznata fotografija "Blizu ruba" ( koju usput možete nabaviti po cijeni od 150 jena, Hihokan).
O Trapulinoj skromnosti govori nam i podatak što radi u metrou. Dok svi drugi nešto rade (pr. čitaju, tipkaju po laptopu, čačkaju nos, kradu, drpaju žene) naš Trapula kaže da ništa ne radi. Skroman kakav jeste on ne želi naglasiti koliko je on tamo zapravo vrijedan, on promatra ili kako sam kaže "bleji", a sve kako bi "skužio što drugi rade" i nama to vjerno prenio!
Središnji dio Trapulinog putopisnog istraživanja jest svojevrsni vodič za uspostavljanje zdrave komunikacije na muško-ženskoj relaciji. Izdvojimo neka njegova zapažanja: "treba biti dosadan i malo domišljat", "Japanke popuše svaku foru, čak i tako naivne fore koje bi vas inače bilo sram uopće isprobati doma", "Japanke inače vole Europljane" i nikad neće reći nešto tipa "šetaj mali" što bi se u drugim kulturama lako moglo dogoditi. Posebno je dirljiv trenutak u kojem se Trapula sa sjetom sjeća svojih iskustava u započinjanju konverzacije s Japankama. Savjetuje nas da samo dajemo "lažne komplimente, lažna obećanja, hvalisamo se sve u šesnaest kako smo uspješni u poslu". 
Djetinjaste Japanke, kinky seksualnog opredjeljenja, smijuljile su se i igrale s našim putopiscem. "Barbaru bez milosti", kako sam sebe odmilja voli nazivati naš T., posebno se svidjelo što su na ženi-Japanki svi kućanski poslovi, a posebno onaj najvažniji "ugoditi svom mužu", kako kaže "uloga je žene da olakša mužu". 
S druge strane, oštro je kritizirao japansko društvo da žena raspolaže kućnim budžetom, zbog čega je njegov dokumentarac službeno zabranjen u Japanu, ali se njegovih 45 minuta zato bjesomučno skida s Interneta. Konačno, saznali smo jedan uznemirujući podatak da je u Japanu "prcanje u zdrav mozak" neučinkovito. 
Eto, koliko nam je Daleki Istok zaista dalek i baš zato zanimljiv!
Jedinstven u svijetu putopisnog bloga moramo se složiti s našim dragim putopiscem da ga uz sve krasi, kako sam kaže, "duhovitost, inteligencija i dobar izgled moje slike i prilike".
"Hai, hai", moj dragi Trapula!
Post je objavljen 12.06.2004. u 13:35 sati.