VRIJEME
slika: digital art
Poigravaju se sekunde,
minute, sati i dani
s onim što je bilo
ove godine i lani.
Teče tako vrijeme
svojim tokovima
ispunjeno nadom
i raznim radovima.
Igra se sa kišom,
injem i snijegom
vjetar ih raznosi
poljem i brijegom.
Na sve strane svijeta
širi svoje zrake
sa mnom se svađa
oko minute svake.
I moje vrijeme
godine bilježe,
dok me uzdah i izdah
u grudima steže.
Do kad li će teći,
da mi je samo znati,
hoće li ikad prohujalo
vrijeme da se vrati?
REHABILITACIJA DUŠE
slika: digital art
Umorno je tijelo
u kojem duša obitava,
umorile ga silne želje
sa kojima raspolaže glava.
Nesuvisle želje
teško dušu muče
opstanak za danas
zavisi od sutra i jučer.
Duša više nema
ni jednog mirnog dana
od silne želje za opstanak
bez ljubavi je rastrgana.
Dok se želje množe
kao hrana za tijelo,
nitko više ne provjerava
kakvo mu je stvarno djelo.
Duša traži ljubav
kroz ispravnost i istinu,
a ljudi jedva i znaju
po koju dobru osobinu.
I dok agresivnost
u tužnoj duši vlada,
ona ne može savjesno
doći do punog sklada.
Rehabitalitacija duše
može se lako uspostaviti
kad ljudi svjesno počnu
o karakternim vrlinama misliti.
GRIŽNJA SAVJESTI
slika: digital artist
Onkraj ljudske pameti
postoji onaj osjećaj odgovornosti
prema nekome ili nečemu
koji ostavlja svoj upečatljiv trag
u zarobljeništvu ljudskih duša
koje traže svoju slobodu.
Žene na nju najlakše padaju,
ostaju zarobljenice svojom voljom
potaknute odgovornošću prema obitelji
i muškarcu kao partneru,
u odnosu nejadnakih
preuzimaju inicijativu,
a grižnja savjesti odnosi pobjedu
i ostavlja ih u ropstvu
njihovih nesvjesnih htijenja.
Pitam se, da nije tog osjećaja
grižnje savjesti kod ljudi,
kuda bi se kretao život jedne žene
kad je strast za samostalnošću povede
prema nepoznatim putovima
ili muškarca koji zauvijek pamti
stisak dječje šake tek rođenog djeteta
sa nevinim pogledom srne
na svom čvrstom prstu?
Bilo kako bilo, grižnja savjesti
još uvijek odnosi pobjedu
nad odlukama osobnih htijenja
uzavrelih ljudskih strasti,
nad slobodnim odlučivanjem
o samo svom životu
zbog zajedništva u obitelji,
skupini ljudi koji streme prema istom cilju
u društvenim potrebama,
religijskim učenjima,
odgovornosti prema planetu
na kojem žive i djeluju.
Pamet je tu nemoćna,
osjećaj je taj koji plete svoju mrežu
iz koje odgovoran čovjek
ni ne želi izaći,
već se čvrsto veže za ono
do čega mu je stalo,
a to je savjest ljudske duše
povezan zajedničkim nitima
koje pletu čvrstu mrežu
za opstanak ljudskog roda.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic10.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-098-6. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
TIJELO I MOZAK
slika: digital artist
Konačno smo partneri
ja i moj mozak postali,
tako dobro me sluša
i ispunjava moje zahtjeve
kao što sam to
samo u snu priželjkivala.
Sinhronizirali smo se
pa veličanstveno slavimo
naše zajedništvo,
jedno bez drugoga
ništa ne činimo,
dok mogućnosti za ostvarenje
dobro ne vidimo.
Eh, vala je i to trebalo postići,
da se mozak sa tijelom diči!
Tijelo i mozak
uvažavaju se međusobno
i ja konačno uživam
u njihovoj sinhronizaciji
i budem, samo budem.
Tek što pomislim,
da mi nešto treba,
a već mi je dostavljeno
kao da je palo sa neba.
Falim te, Bože, i za ovo iskustvo
mogao si mi za ovo dati
i mnogo prije uputstvo,
ali dobro, nema veze,
poštujem sve tvoje poteze,
tijelo i mozak si mi uštimao,
jer nitko drugi to nikad ne bi znao.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic10.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-098-6. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
MOĆ PLANETE ZEMLJE
slika: digital artist malcolmhorton.co.uk
Kao brižna majka
planeta Zemlja me štiti,
znam da ću u njenom naručju
od gladi zaštićena biti,
imat ću svjetlo,
da me po danu prati
i na pravi put
po mraku da me vrati,
disat ću slobodno kisik iz zraka
napojit će me izvor
i bistra rječica svaka,
vatra će mi tijelo ugrijati,
a ja ću o prirodnim resursima
sve potrebno znati.
To je moć Zemlje planete,
da mi na upotrebu daje
svoje energije svete
koje mi život bezbrižnim čine,
da mogu živjeti mnoge dane
i najbolje svoje godine
raspoređene u djetinjstvo i mladost,
zlatno zrelo doba i mudru starost.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic10.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-098-6. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
POVRATAK MOĆI
slika: digital artist
Negdje u ranom djetinjstvu
izgubila sam svoju moć,
ostala je u vrletnim
planinskim stranama,
u žuboru bistrog potočića
na livadi cvijećem posutoj.
Lutala sam svijetom
tražeći je u plastu sijena
i gle, ona je pronašla mene
u zaleđu života,
prepoznala je moj ideal
izgubljen u nedostatku
razumijevanja životnih potreba
i društvenih htijenja
pa sada ja i moja moć
družimo se i stvaramo
za sebe, obitelj, okolinu,
društvo i planetu Zemlju.
Moja moć i ja
objavismo se svijetu
pa neka nam svijet sudi
i kaže da smo ludi ili mudri,
nama je to svejedno,
jer i tako smo moja moć
ja i svijet - jedno.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic10.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-098-6. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ISKRENOST
slika: digital artist
Rado bih htjela iskrena biti
i samo istinu govoriti,
ali mi istina nekako izmiče
kako koja informacija protiče.
Osjećam, iskrenost mi je nepoznata,
a rado bih da mi otvori svoja vrata
pa da mogu reći svakome
što se sve događa u životu mome.
Govorila bih zašto neke događaje prešućujem
u osjećajima površno sudjelujem
ne znam ih ili ne smijem iskreno iskazati
pa o njima počnem lagati.
A možda ih i ne želim izreći
može bit’ da od njih hoću uteći,
kako god bilo da bilo
o iskrenosti meni se samo snilo.
A voljela bih kad bih iskrena bila više
i oslobodila svoju dušu da ne uzdiše,
mogla bih tada reći iskreno,
da svoj život živim pošteno.
Ne činim li time greške
kad diram u osjećaje teške
koje su sramotne vrste,
a ja u njima imam svoje prste?
Negiram li iskrenost
kad nekom površno dajem oprost
ili iskrenost negira mene,
dok lovi tajnovite duševne sjene?
Iskrenost mi nekako izmiče,
a jako me se u svim događajima tiče
od obitelji, društva i okoline
htjela bih je živjeti svake godine,
uvijek svakodnevno hoću iskrena biti
i iskreno istinito govoriti
pa neka kako god hoće bude,
jer želim u oči gledati sve ljude.
Svi mi imamo više iskrenosti,
nego iskrenog “izvini” i “oprosti”
ne mogu pričati o tuzi i žalosti,
želim pričati o radosti i sreći
i istinski stvarati cilj veći
u kojem će iskrenost carovati,
a ja o svemu istinu znati.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic5.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-8100-78-9. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
NEZNALICA-ZNALAC
slika: digital art
Tko sam ja neznalica ili znalac,
kad se osjećam kao padobranac
padobran jedva da sam vidjela,
a padobranac bih biti htjela?
To mene nadimak „Padobranka“ veže,
da vidim u svijesti padobranske mreže,
neznalica sam, moram priznati
rodila me je zemaljska mati,
dala mi znanje svojih predaka,
a između tih redaka
i nisam imala nekog izbora
koji bi me odveli
od onog treba i mora.
Ma, ne moram ja ništa
ne trebam kuću ni ognjišta
sposobna sam i pod bukvom spavati,
šutjeti ili razgovarati.
Priroda ima sve znanje,
a moje ljudsko poslanje
zapisanu memoriju ima
bilo proljeće, ljeto, jesen ili zima,
zna kako će preživjeti,
ako će samo život poštovati htjeti.
Nije onda ni bitno, znam li ili ne
niti što sam sve naučila ove godine,
moja priroda se za mene brine
od dana, mjeseca i godine,
a tu su i mnogi ljudi
sa njima se memorija budi
za razumijevanje neznanja i znanja
od neimanja do imanja.
Teku li teku životne oscilacije,
a život me vodi od vibracije do nacije
sa kojima uspješan suživot stvaram,
dok se neznanjem samo izgovaram,
možda je i bolje ništa ne znati,
tada nisi dužan informaciju predati.
SMISAO U BESMISLU
slika: digital art
Smisao mi se po svijesti mota,
što čovjek ima od života?
Rodi se da bi živio
netko i nešto u svijetu bio,
dok odrasta, vodi ga mašta
više je nesvjetan, nego svjestan
pa ne može biti savjestan.
Život mu proleti kao sjena
i jako brzo dođe smjena
kada se iznenađen sjeti,
da je zaboravio živjeti,
osjećati ljepotu života
i spoznati što je životna vrednota.
Sve mu nekako besmisleno bude
pa shvati da ne poznaje sebe ni ljude,
živio je bez svoje volje,
a mogao je i mnogo bolje,
da je svojom svijesti mislio
i samostalan u svemu bio.
I tada jednostavno shvati,
smisao života mu se vrati
život je samo igra velika
sa mnogo neprilika i prilika
u kojima je sebe izgubio
samo zato što je nesvjestan bio.
Vidi koliko je u životu stvorio
i da je najbolji što je mogao bio,
osjeti da nije sa time sretan,
a baš nešto ni pametan,
pamet kao da mu je iscurila
gdje li je samo sve vrijeme bila?
I kada besmisao životni shvati,
smislu života lako se vrati
zagrli sve svoje vrline,
posloži najidealnije osobine,
u srce svoje sreću prihvati
pa se izvornoj pameti vrati.
Odjednom život smisao dobije,
a besmisao kao da ni postojo nije,
življenje se konačno u cjelini shvati
kad se čovjek sam sebi vrati
i pokupi sve djeliće svoje
koji sada u smislu života stoje.
SAMOANALIZA
slika: digital artist UnicFantasy
Kad me ulovi emotivna kriza,
uslijedi detaljna samoanaliza,
analiziram tada događaje, sebe i ljude
i nekako mi lakše zbog toga bude.
Onda odlučim, da samo sebe analiziram,
prije, nego li bilo koga drugog kritiziram,
ponekad mi se samoanaliza svidi
kad me pogode pozitivni uvidi,
a ponekad mi se baš i ne sviđa,
pogotovo kad moja duša uviđa,
da nešto moram mijenjati,
drugačije i pozitivnije na djelo gledati.
Ponekad nesvjesno oči zatvorim
i ne želim svoj razum da dvorim
pa pustim svijest kud hoće da luta,
a kada osvijestim da nemam puta
koji vodi u ispravnom smjeru,
opet umu nametnem namjeru
samoanalize u misli, riječi i djelu,
dok sebe ne osjetim cijelu
i tako mi se smjenjuju radosti i krize
do neke nove samoanalize.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7 ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ISPRAVNOST
slika: digital artist
Kao neki zakon ustavnosti,
sve je više ljudske ispravnosti,
vidi se na sve strane
kako se usvajaju vrline i ispravljaju mane.
Lijepo je biti suučesnik u tome
i raditi na ispravnom imidžu svome.
S ispravnosti se mnogo lakše diše
o njoj se proza i poezija piše,
lakše se spava u nemirnim noćima,
a veselije sluša otvorenim ušima.
Na ispravnost se gleda veselo,
a kao po loju teče dobro djelo
ona je hrana za cijelo biće,
veličanstveno je otkriće,
osjećaj koji je slijedi
kad su u umu i srcu ispravni pogledi.
Tada čovjek samo konstatira,
da ga ispravnost milo dira
u najdublji duševni dio
gdje se svatko osjeća cio.
Svakom je dostupna ta cjelina
sa kojom je živjeti prava milina
kad se ispravno misli, govori i osjeća
tada svako učinjeno djelo prati sreća.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7 ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
OTIŠAO SI U PROŠLOST
slika: digital art
Otišao si tiho u prošlost,
budućnost nam se ne smiješi
ostala je prazna čaša
slatkih ljubavnih nadanja
iz koje se neće ispijati nektar
poljubaca sa naših usana
ni duše neće dodirivati
nedostižne nebeske vrhunce
božanskih planeta sreće.
Sada skuplja ostatke sjećanja
u kojima nijemo drijema tišina
svjedočeći na tronu duše,
a srce u nevjerici traži spas
osjećaju ljubavi koji još traje
u njegovim tajnim odajama.
Prošlost, sadašnjost i budućnost
spokojno se isprepliću
u događajima koji slijede
i ne očekuju ništa
ne nadaju se ničemu,
čak ni usamljena tuga
ne remeti im zbunjenost.
Otišao si i neka si,
radujem se tvom odlasku
epilog je to neprihvaćanja
onog što me ne čini sretnom
i otvaranje prozorčića
nečem novom, ljepšem,
vedrijem i iskrenijem.
Zbogom, ljubavi moja,
možda se sretnemo opet
u zemlji bajki nedođiji
gdje ćemo spokojno sanjati
o ljubavi koja je bila
koja jest i koja će vječno biti
pohranjena u srcima i duši
kao uspomena na naše bivanje.
BLAGOSLOV
slika: digital art
Blagoslovljeno sam biće,
u svjetlu mi dan sviće,
puna sam energije, znanja i svijesti,
blagoslov je Božja energija obavijesti.
Bog mi milost šalje po anđelu svome,
da mi bude pomoć u životu mome,
napretku u znanju da me vodi
prema duhu i duhovnoj slobodi.
Da stvara znanje i blagostanje
i nadgleda moje spoznaje,
da me štiti od mene same
od neznanja i od tame.
Da vjerujem svjetlu u sebi
i da ga predam odmah tebi,
sve dobro će i tebi biti,
entuzijazam će te pohoditi.
Za strpljenje i ljepotu duše
anđeli te svjetlom obasuše,
da je daješ svakom kome treba,
dok koračaš putovima neba.
SLAVLJENJE ŽIVOTA
slika: digital art
(10 svibanj 2012)
Slavim život jer je:
Lijepo slaviti dan koji se budi...
Lijepo je živjeti kad te okružuju ljudi...
Lijepo je sudjelovati u funkciji života...
Lijepo je.. kad se pobijedi sramota...
Lijepo je.. kad zavlada dobrota...
Lijepo je.. kad se dijete rodi...
Lijepo je.. živjeti u slobodi...
Lijepo je.. radovati se prirodi...
Lijepo je.. kad se najavi ženidba i udaja...
Lijepo je.. kad procvjeta cvijeće maja...
Lijepo je.. zdrav biti...
Lijepo je...ljubav širiti...
Lijepo je.. za zadovoljstvo znati...
Lijepo je.. dostatno imati...
Lijepo je.. kad sunce grije...
Lijepo je.. vidjeti čovjeka da se smije...
Lijepo je.. vidjeti žitna polja...
Lijepo je.. vrijeme spokoja...
Lijepo je.. kad kiša pada...
Lijepo je.. kad u srcu stoluje nada...
Da će, od sada sve dobro biti...
i da će se život vječno slaviti...
DUGA
slika: digital art
Vidjela sam Dugu ispod svoda neba,
baš tu ona biti treba
svojim pravilnim lukom izvore spaja
njihovom bistrinom nebo napaja
svijetleći svojim bojama sjajnim
u prostorima čistim i beskrajnim.
Vidjela sam Dugu kako se napaja,
dok svodove od rijeke do izvora spaja,
je li ona promjene od oblaka i kiše shvaća,
dok nebo plavetnilom oblake ispraća,
prelijepa je Duga proširenog svijeta
gdje ljepota u bojama cvjeta?
Vidjela sam Dugu na nebu posle kiše
od ljepote duša mi uzdiše
pored prve Duge i druga se javlja
svojim postojanjem ljepotu proslavlja,
dok nebo plavo oblake ispraća
u sada i ovdje sjećanje me vraća.
Poslije obilne kiše
zrak svježinom odiše,
Duge se iz vida gube polako,
a ja kao i svatko
svojim putem zamišljeno koračam
kao da Dugino postojanje shvaćam,
ljepotu njenog oblika i boja,
izraze prolaznosti, radosti i spokoja.
Oznake: soul
PROSJAK
slika: digital art
Sa praznim srcem bez nade u umu,
bez svjesnosti u svome razumu
sam na svijetu, bez krova nad glavom
potlačen sa samilosnim pravom
na ulici sjedi čovjek,
a dvadeseti je vijek.
Čovjeka zovu prosjakom
i u trenutku svakom
od njega ljudi okreću glavu,
dok svom obilju pripisuju slavu,
ispred prosjaka je zdjelica mala,
a on na milostinju bogatih odgovara
spuštenim pogledom i nijemim 'hvala!'
Hvala za milostinju, sitni novčić ili dva,
pitam te: "Bože, što ovdje radim ja,
gledam čovjeka sebi ravna
i razmišljam: jesam li sa njim ravnopravna?"
Dok on hrabro ispred sebe zdjelicu drži,
mene savjest iz dna duše prži
moj kukavičluk savjest ne čuje,
dok u suosjećanju površno sudjeluje.
Prosjakova hrabrost nadmašuje moju,
dok on gleda hoće li dobiti novčanicu još koju,
bolan uzdah grudi mi para
i opet se pitam: imam li kakvog milodara?
Drhtavom rukom novčanik otvaram
sama sa sobom o darovnoj svoti pregovaram,
dok sitan novac pod rukom osjećam
svog se jada i neimaštine prisjećam.
Mislim da bih rado prosjaku bogatstvo dala
kad bih ga kojim slučajem imala,
prijetvorna misao vara me i samu,
dok gledam ljudsku patnju, manu i tamu.
Najradije bih prosjaku pružila ruku,
da nikad više ne osjeti nikakvu muku,
zašto to ne činim, ja odgovora nemam,
dok svoj novčanik sigurno u torbu spremam.
Na odlasku se pitam: zašto li prosi
i kakvu misao on o sebi nosi,
da li to mene Svevišnji iskušava
kad moje suosjećanje i savjest na kušnju stavlja,
što me u naumu, da mu pomognem sputava,
da li se prosjak ikad oporavlja?
Samo jedan kratak trenutak sa molitvom ostadoh
stojeći tako i ja prosjakom postadoh,
molim te, Bože, daj bogatstvo svakom živom biću
ne dozvoli nikad više, da netko moli za nevrijednu siću.
Neka svakom u životu dobro bude,
neka vrlina oplemeni sve ljude,
neka svakom sunce sreće i blagostanja sja,
tada ćemo, Bože, biti ravnopravni i Ti i on i ja.
A ovako, ja ne poduzimam ništa
i sama sam bekućnik bez svog ognjišta,
sve što imam tebi pripada,
a meni ostaje samo nada,
da ću jednog dana biti bogata
kad mi ti otvoriš svoja rajska vrata.
Pored prosjaka samilosno prolazim,
dok za svoje bogatstvo opravdanje nalazim,
bogatstvo je krov nad glavom,
vladanje sobom sa punim pravom,
je li prosjak siromašan stvarno
ili me Bog iskušava stalno?
SAVRŠENI MIR
slika: digital art
Ništa se izvana ne kreće
samo blistavo svjetlo iznutra šeće,
treperi u bojama raznim,
hodnicima uma praznim.
Ni osjećaja nema
i on negdje uspavan drijema,
sve je mirna bonaca,
a Duh, faca,
pobjedu Svjetla slavi
što ga misao na miru ostavi.
Samo se udah spušta i diže
jedan za drugim skladno stiže,
pulsiranje da objavi
koje savršeni mir slavi.
OBLAK
slika: digital art
Smiješi se oblak
bjelinom svojom
igra se sivom
i plavom bojom,
pravi sa njima
razne oblike
i slika najljepše
nebeske slike.
Ponekad posivi
i kišu lije,
a onda se iz njega
prozračna duga smije,
svoj srp
nad izvorom svije
pa je nestane
kao da ni bila nije.
Oblači oblak
haljine razne
često je pun vode
ili pare prazne,
igra se sa mnom
sunce od mene krije
dolazi i odlazi
kao da ni bio nije.
U PLAVETNILU NEBA
slika: digital art
U plavetnilu neba
tvoj lik se ocrtava
satkan mislima o ljubavi
k'o duga poslije kiše ,
svijetli i smiješi se,
titra u prostorima neba
pokazujući svoje lice
ocrtano u vječnosti.
Jedno smo znam
i mnoštvo koje nas prati
samo se ogleda
u moru života
kao Narcis u izvoru
spoznajemo svoj lik
i oblik koji se ljubavlju zove.
Nebo nam je svjedok,
da smo bili,
bit ćemo i jesmo
esencija jednog
koji mnoštvo stvara,
da bi se uvijek iznova
preobrazili u lik
koji sam sebe gleda
iz plavetnila neba.
Smiješi se i dalje,
ljubavi moja,
tvoj osmijeh mi daje snagu,
da ljubim srcem i dušom
kao što ljubi
onaj koji nas stvori
na svoju sliku i priliku,
da širimo ljubav
mislima, riječima i djelima
svjesni ljubavi koja sve spaja.
RAZOČARENJE
slika: digital art
Kako nastaje razočerenje,
možda kad se izigra povjerenje
ili kad se iznevjeri očekivanje
pa se pojavi razočaravajuće stanje
ili kad se nadanja iznevjere
zbog neke ili nečije nevjere?
Jesam li ja razočarana,
i je li mi ova energija strana?
Priznajem, ponekad sam razočarana
kad postanem svjesna svojih ili tuđih mana,
kad se moja očekivanja iznevjere,
kad vidim političke malverzacije i pronevjere,
kad me netko namjerno pokrade,
kad živim bez ikakve nade
ili kad je na djelu iskorištavanje,
tad mi je najveće razočaranje.
Razočarana sam kad shvaćanja nema,
da u svakom čovjeku poštenje drijema
i što da ja po tom pitanju radim,
da se povučem ili da se svadim?
Ništa od toga mi ne odgovara,
imam ja i drugačijeg dara
pa razočarenje ću da transformiram,
a da pritom nikog ni za što ne diram.
Dubok uzdah mi iz grudi izađe
razočarenje će drugi izvor da pronađe,
ja mu svoje tijelo i dušu ne dam
mogu ja na njega i drugačije da gledam.
Vidjet ću ga kao pouku onoga što neću
i zabrati ono što umjesto njega hoću,
a hoću umjesto razočarenja
stvoriti preduvjet za uvjerenja,
da je svaka energija za neko dobro
koje je čovjek kroz život pobr'o.
Zato prihvaćam i ovaj osjećaj
i bilo kakav predosjećaj
koji mi se u emocijama pokazuje
bilo da je tužan ili me raduje.
Kad se osjećam razočarana,
tad sam kao primorana
odabrati put drugi
i reći zbogom razočarenju i tugi.
Sviđa mi se ova odluka
i razočaravajuća pouka
koju mi donesu iskustva
za moguća buduća uputstva.
A sada zbogom, razočarenje,
stvorit ću uvjerenje,
da i bez tebe živjeti mogu
zato te vraćam na transformaciju Bogu.
NENASILJE-MIROLJUBIVOST
slika: gif digital art
Ako kažem nenasilje i oduzmem ''ne'',
ostaje nasilje na kraju,
misao miroljubivosti bolje
i drugačije zrake imaju.
Nasilje pred njima blijedi
samo čovjek pošten i miran
stalno miroljubivost slijedi
mišlju, riječi i djelom, svaki dan.
Zato misli: miroljubivost biram
u svakom djelu i komunikaciji
sa miroljubivosti nježno srce diram
u svakoj postojećoj situaciji.
A situacija ima dosta
koje miroljubivost traže
i svaki čovjek može
sa miroljubivosti da se slaže.
To je jedna od pet ljudskih vrijednosti
po indijanskoj tradiciji,
ima mnoge prednosti
i sluzi svakoj naciji.
Istina, mir, ispravnost i ljubav
sa miroljubivosti uvijek zrače
šaljući negativnost u zaborav
za svako ljudsko biće opstanak znače.
Zato ću da ih kroz život slavim
svakog životnog trenutka,
neću da ih izostavim
iz svjesnog misaonog kutka.
Neka svaki kutak u umu
ima njihove zrake,
da pomognu razumu
oko situacije svake.
Tada će svjesnost biti na djelu
u tijelu, umu i emocijama,
obuhvatit će Zemlju cijelu
Božanskom ljubavlju i devocijama.
O, divna miroljubivosti,
gdje li si do sad bila
molim te oprosti?
INTUICIJA...
slika: digital art
Intuicija, to intimno tkanje
što osjećajem iz dubine zrači,
podsjeća me na ispravno znanje
i propituje da li mi savjest nešto znači.
Razlikujem li istinu
mir što bonacu šalje
djelujem li ispravno
koristeći razumno razlučivanje?
Gdje njezina tolerancija stoluje,
dok ljudsko tijelo boluje,
kako bi duša trebala stvarati,
ako je savjest u stopu ne prati?
A život iskustvom uputu daje
koje pamćenje u svijesti ostaje,
ostaje ono koje opstanku vodi
zdravlju, sigurnosti i slobodi.
Sve to Intuicija iz podsvijesti prati
i svo mi akumulirano znanje uzvrati,
budno me prati njezin svevideći bitak
i kao da je Intuiciji užitak
kad moje znanje provjerava
nježno me na disciplinu usmjerava.
“Prijatelj budi sebi”,
šapće mi njezino biće,
“…ja se nalazim u tebi
pokazat ću ti gdje zora sviće.”
sam svoj kreator (14) - LJEPOTA
slika: digital art
Najviše ljepote nalazila sam na cvjetnim livadama ljeti, dok sam gledala pčelinje skupljanje peludi. Ne znam što mi je bilo čarobnije, mirisni obojeni cvijet ili let od cvijeta do cvijeta malene pčelice.
Voljela sam riječne virove i svemoćno slijevanje vode niz vodopade, satima sam mogla sjediti i sneno promatrati taj veličanstveni prizor, čeprkanje po plićacima i gledanje ribica u vodi, još je jedna priča o ljepoti dječijeg maštanja.
Zlatna žitna polja na povjetarcu, privlačila su mi pogled kad sam pored njih prolazila, voćke okićene slasnim plodovima od trešanja, murvi, šljiva, jabuka, krušaka, grožđa.
O, koliko ljepote je bilo u svakom tom prizoru koji mi je upriličila priroda! A tek procvjetano cvijeće u proljeće: jaglaci, ljubičice, zumbuli, perunike, ruže, prve šumske jagode pa toplo proljetno sunce, bose noge u suhom pijesku.
Bože, što sam se nauživala prirodne ljepote! Kako sam to ikad mogla smetnuti samo s uma, a kamo li zaboraviti?
Kad god razmišljam o ljepoti, ovo su prvi prizori koji me na ljepotu podsjete. Bilo je još mnogo ljepote koju sam živjela prihvaćajući to stanje svijesti često nesvjesna njegove veličanstvenosti i sad živim lijep život, zapravo, gotovo uvijek mi je bilo lijepo.
Sad kad sam osvijestila to predivno stanje bivanja, dijelit ću ga svjesno sa svakim vidljivim i nevidljivim bićem.
slika: digital art
LJEPOTA
Lijepo li je, lijepo li je
kada pljusak ljetni lije
suhu zemlju dok napaja
kad je zemlja usred raja
i kad kapljice zahvalno prima
gdje god mjesta za njih ima.
Lijepo li je, lijepo li je
kada toplo sunce grije
kad se cvrkut ptica čuje
kada eho vjetra odjekuje
životnosti i radosti,
mladosti i starosti.
Lijepo li je, lijepo li je
dijete kad se veselo smije
kad otkrije ljubav svoju,
dok korača ka spokoju
u sigurnost kada zađe
i svog druga kad pronađe.
Lijepo li je lijepo li je
što je nekad bilo prije
i ono što će tek da bude
za djecu i odrasle ljude,
ljepotom okićena priroda
jesenjega uroda i ploda.
Lijepo li je lijepo li je
suho lišće kad se vije
na južini kad pada žir
u prirodi dok nastaje mir
prva pahulja kad zaleprša,
a sve se postojanje utiša.
Lijepo li je lijepo li je
visibaba kad izbije
i proljeće kad najavi
došlo je vrijeme zabavi,
priroda se budi,
a vesele se ljudi.
Lijepo li je lijepo li je
kad milina obavije
duša kada sreću nađe
u suton života dok zađe
zadovoljna viđenim
i djelima učinjenim.
slika: digital art
NISAM SAVRŠENA
slika: digital art
Za nekog možda i jesam,
ali za sebe nisam savršena,
jer još postoje istine koje skrivam
u dubinama svoje duše
i od same sebe
i od Boga svemogućeg
koji ih nijemo gleda
i ne daje mi mig,
da ih iznesem na svjetlo dana.
Možda Bog neće da se sramim
onog što obiteljski,
društveni ili religijski
nije dozvoljeno i moralno,
možda poštuje moju tugu
koja još ponekad tajno caruje
u kutovima moje duše,
skrivena u krletkama srca
i neshvaćena u vijugama uma.
Ne, nisam savršena i ne želim ni biti,
neka ostane pokoja tajna
samo za moju dušu,
Bog je ionako zna
i namiguje mi odobravanjem,
da budem takva kakva jesam
tajnovita u svojim mislima,
u duši otvorena novim idejama,
u srcu radosnim isčekivanjima ideala
koji život slave u njegovoj transformaciji.
Ne, nisam savršena,
savršenstvo mi je dostupno,
ali više ne marim za njega,
volim sebe ovako nesavršenu.
DOBRI LJUDI
slika: digital art
Ponekad me začudi
koliko ima dobrih ljudi,
kako ih prije nisam vidjela
možda nisam htjela
vidjeti ljudsku dobrotu
ili nisam znala na svoju sramotu?
Danas vidim sve dobre ljude
i njihove dobrote me ne čude,
shvaćam tu su uvijek bile,
samo su se od mene malo skrile.
Igraju se sa mnom kao i ljudi
neka i pravo im budi,
da me na svoj način uče
o onom dobrom danas i jučer.
Dobrote mi više nisu strane
ne gledam u ljudima mane,
gledam ono što dobro čine
njihove veličine
i mene čine boljom
i tako sa čudesnom voljom
pridružujem se dobrim ljudima
njihovim dobrim i ostvarenim čudima.
ZALJUBLJENOST
Neki osjećaji mili
sa mnom su cijeli život bili.
zaljubljena sam, sad ću priznati,
takvu me je rodila mati.
Zaljubljena sam u dom i roditelje,
obitelj cijelu i prijatelje,
zaljubljena sam u prirodu,
istraživanje i slobodu.
Zaljubljena sam u proljeće
kad trava raste i cvjeta cvijeće,
zaljubljena sam u ljeto
u sve lijepo i sveto.
Zaljubljena sam u sunce u žarko
kad me miluje zracima polako,
zaljubljena sam u dugu poslije kiše,
a duša mi za daljinom uzdiše.
A kad me težina djela pritišće,
zaljubljena sam u jesenje lišće,
u plodove koje vise sa grana,
dok obilje teče sa svih strana.
U očekivana vremena bolja
zaljubljena sam u žitna polja,
mirisnu travu pokošenu
u ljepotu prirode snenu.
Zaljubljena sam u zimu
njenu hladnoću i bjelinu
u djecu na vrhu brijega
koja uživaju u ljepoti snijega.
Zaljubljena sam u trenutke
koji mi otkrivaju ljubavne kutke,
zaljubljena sam u dijete na majčinim grudima
njegovu sklonost anđeoskim osmjesima.
Zaljubljena sam u prirodu,
ljudsku osobnost i slobodu,
u različitost ljudskih godina,
zrak čisti sa visokih planina,
livade zelene u ravnicama,
putove posute suhim grančicama,
u lišće zeleno i žuto
po stazi prosuto.
zaljubljena sam u izgradnju,
sjetvu, žetvu i sadnju.
Zaljubljena sam u posao,
kad ga odradim
u trenutak upitan,
kad se ne svadim.
Zaljubljena sam u djela
koja iza mene ostaju cijela,
zaljubljena sam u razaranje
kao pripremu za stvaranje.
Zaljubljena sam u održavanje,
kad mi slijedi odmaranje.
zaljubljena sam u lijepe snove
koji mi dušu obnove.
Zaljubljena sam u ljude
kad se nečemu lijepom čude,
njihovu inteligenciju i slobodu,
dok nekom djelu pjevaju odu,
razvoju, rastu i uspjehu
kad življenje dobiju utjehu.
Zaljubljena sam u osmijehe na licima,
nježne osjećaje u ljudskim srcima,
dobrotu u javnom djelu,
u kreaciju cijelu.
U pogledu snena,
u ljubav sam zaljubljena,
u osjećaj poljupca meka
bliska i daleka,
u uzdahe olakšanja
kad osjetim prihvaćanja.
Zaljubljena sam u lijepe misli
kad su me poslovni rokovi pritisli,
zaljubljena sam u istinite trenutke svete
kad mi leptirići nježnostii u trbuhu lete.
Zaljubljena sam u tebe
zadovoljnog pored sebe
kad me dodirneš
bez ikakve potrebe.
Zaljubljena sam u ruke tvoje
kad se s mojima na trenutak spoje,
zaljubljena sam u vatru što tiho pucketa,
toplinu u duš, kad harmonija cvjeta.
Zaljubljena sam u tvoj pogled zagonetan
u vidljiv osjećaj, kada si sretan
zaljubljena sam u rana jutra,
jučer, danas i sutra
u tihu, mirnu večer,
dok vrijeme polako teče.
Zaljubljena sam u jutra na plaži,
dok te moj pogled u gomili traži,
zaljubljena sam u tebe
bez ikakve potrebe
za trenucima spokoja,
a harmonija moja
sama sebe održava,
dok me cijelo postojanje podržava.
Ah, žena!
Stalno je zaljubljena,
a aktivnost njena, kreiranje održava,
dok joj cijelo postojanje kreaciju osvjetljava,
volim zaljubljenost ovu
sa njom živim sveukupnu obnovu.
LIPANJ U LIPLJU
slika: digital art
U nosnicama mi
opojni miris lipa
najavljuje čaroban dan.
Pokošena livada
draži mi sva čula,
a nepokošena
milinom pogleda
pretvara u osluškivanje
prirode i njenih tokova.
Sve je u meni mirno,
spokojno dišem
puninom života.
Ja, lipanj i lipe
sjedinjeni u jednom,
slušamo ptičji orkestar
koji svira najljepšu simfoniju
savršenih zvukova,
melema za moje uši.
Sve u meni osjeća
harmoniju bivanja
o skladu čovjeka
i prirode koja ga okružuje.
Takav je lipanj u Liplju,
ispunjen cvjetovima,
mirisom jagoda
koje vire iz trave,
skrivenim gljivama u lišću
i mojim spokojnim dahom
u kojem uživaju sva čula.
ŽIVOT JE PJESMA
slika: digital art
Život je pjesma sfera
i mnogih živućih proletera
koji su se razmilili na sve strane,
dok u materiji žive vrline i mane.
Kao da hoće da otkriju svijet
je li dobar i svet,
život krikom odjekuje,
dok se rođenjem najavljuje.
I kad se plače, život je pjesma
u snu ili bez sna
curi vremenski kao kapljice vode
nastojeći doći do slobode.
Kao tekućina curi kroz otvore prsta
i pada na zemljišta čvrsta,
Zemlja ga kao spužva upija,
a život se tako kroz materiju probija.
Kad se pjeva najavljuje veselje,
kad se plače neispunjene želje,
kad se smije sunce ga grije
i kao da ne smije pjesma biti
vremenom se počne lomiti.
Ne želi i želi biti,
a onda zvuk sfera kao da čuje
ponovno pjesmom odjekuje,
da ga cijelo postojanje čuje
dok on život u bićima caruje.
STAZE
slika: digital art
Svatko svoje staze ima
i hoda mnogim putovima,
ponekad putnik u bespuće zađe,
dok prolaznu stazu ne pronađe,
a utrtim stazama hodati je lako
i na njima se snalazi gotovo svatko.
Krčiti svojom stazom po bespuću,
izlagati tijelo gustom pruću,
očima mjesta ispred sebe tražiti,
rukama hod nogu snažiti,
srcu hrabrosti od nepoznatog davati,
to može znati
samo neimar koji put traži,
dok svoju dušu hrabrošću snaži.
Veličanstvena je svaka staza
puna hodanja, trčanja i odraza,
dok ostavlja iza sebe tragove
kao pruga svoje pragove
po kojim vlak prolazi,
dok nepoznate putnike prevozi.
Dok se putuje od postaje do postaje
samo neko sjećanje na putovanje ostaje,
početak staze i cilj su dva kraja puta,
a putnik po njima putujući luta.
Od mjesta do mjesta
putovanja su česta,
a postaje o njima mnogo znaju,
dok putnike ispraćaju.
voljela bih znati priče njihove,
da mi znanje o stazama obnove.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=85968
