Kako nastaje razočerenje,
možda kad se izigra povjerenje
ili kad se iznevjeri očekivanje
pa se pojavi razočaravajuće stanje
ili kad se nadanja iznevjere
zbog neke ili nečije nevjere?
Jesam li ja razočarana,
i je li mi ova energija strana?
Priznajem, ponekad sam razočarana
kad postanem svjesna svojih ili tuđih mana,
kad se moja očekivanja iznevjere,
kad vidim političke malverzacije i pronevjere,
kad me netko namjerno pokrade,
kad živim bez ikakve nade
ili kad je na djelu iskorištavanje,
tad mi je najveće razočaranje.
Razočarana sam kad shvaćanja nema,
da u svakom čovjeku poštenje drijema
i što da ja po tom pitanju radim,
da se povučem ili da se svadim?
Ništa od toga mi ne odgovara,
imam ja i drugačijeg dara
pa razočarenje ću da transformiram,
a da pritom nikog ni za što ne diram.
Dubok uzdah mi iz grudi izađe
razočarenje će drugi izvor da pronađe,
ja mu svoje tijelo i dušu ne dam
mogu ja na njega i drugačije da gledam.
Vidjet ću ga kao pouku onoga što neću
i zabrati ono što umjesto njega hoću,
a hoću umjesto razočarenja
stvoriti preduvjet za uvjerenja,
da je svaka energija za neko dobro
koje je čovjek kroz život pobr'o.
Zato prihvaćam i ovaj osjećaj
i bilo kakav predosjećaj
koji mi se u emocijama pokazuje
bilo da je tužan ili me raduje.
Kad se osjećam razočarana,
tad sam kao primorana
odabrati put drugi
i reći zbogom razočarenju i tugi.
Sviđa mi se ova odluka
i razočaravajuća pouka
koju mi donesu iskustva
za moguća buduća uputstva.
A sada zbogom, razočarenje,
stvorit ću uvjerenje,
da i bez tebe živjeti mogu
zato te vraćam na transformaciju Bogu.