MOJA NOVA KNJIGA "UNIVERZALNA LJUBAV"

29.05.2017.


slika: Nenad Grbac


ISBN 978-953-354-040-5

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic7.php



Image and video hosting by TinyPic




''Nova knjiga na portalu

http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php

Zbirku poezije

"UNIVERZALNA LJUBAV", Anđe Jotanović,

predstavit ćemo vam uz pomoć riječi autorice i 2 recenzija knjige:

RIJEČ AUTORICE

Volim, sebe, obitelj, okolinu, školu, društvo, planetu Zemlju.

Što znači voljeti?

Voljeti je osjećaj, sreće, punine, mira, harmonije, pomirenosti sa sobom i ostatkom svijeta.
Voljeti znači biti ispunjen najidealnijim obiteljskim osobinama i najboljim vrlinama svojih veličanstvenih predaka.

Voljeti znači živjeti iz pozitivnih iskustava svoje duše i njenih najdubljih kutaka koji predstavljaju dobro u cjelini.

Svakodnevno njegovanja tog dobra u bilo kakvoj komunikaciji je cilj i smisao svakog ljudskog bića, biti podrška svakom u bilo kakvom suodnosu je ljubav u cjelini.

Stihovi o univerzalnoj ljubavi plod su mog samorazvojnog procesa pozitivnosti u mislima, riječima i djelima, a iskazani su kroz stihove koji se rimuju.

Oni su poveznica koja lakše usklađuje, transformira i balansira DNK.

Anđa Jotanović,
Rijeka, 2.6.2016.



Image and video hosting by TinyPic





Image and video hosting by TinyPic


OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE "UNIVERZALNA LJUBAV" PJESNIKINJE ANĐE JOTANOVIĆ

Otvorenih očiju, dok nas san pokriva, krećemo putem sjene što nas je zvala, da vidimo kakav je život pastira, a kako možemo biti pastir, kad ne znamo što je to?

Crveno Sunce sna se smiješilo, snovi bez boja, bez vremena, glazba bez zvuka...

Je li bilo prije ponoći ili nakon nje, nepoznato je?

Noćna tmina je zgusnuto čekala u kutu, a sjena vodi do predvorja raja, jer s one strane postoje jedna vrata, kroz njih prolaze samo čista srca...čovjek zastane i pita se: "Je li moje srce tako čisto?"

Srce počinje jače kucati, kuca li od sumnje ili pitanja, zašto ga se to pita?

Sjena odvodi dalje dalje, pokazuje odgovor, a noćna tmina se pokreće iz kuta...

Odgovor stoji, blistav i jasan, zlatan i čist...na oltaru noći svijeća je dogorijevala, ugasila se...odgovor je stajao i dalje, srce se nasmiješilo.

Jadranka Varga, pjesnikinja, Zagreb, 2.8.2016.



Image and video hosting by TinyPic



slika: Nenad Grbac


OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE "UNIVERZALNA LJUBAV" PJESNIKINJE ANĐE JOTANOVIĆ

Nalazimo se pred još jednom zbirkom poezije hrvatske pjesnikinje Anđe Jotanović. Ona nosi ime "Univerzalna ljubav" i kao što i sam naslov svjedoči, riječ je o pjesmama kojima je sadržaj sama ljubav. Ljubav može biti ljubav roditelja prema djeci, djece prema roditeljima, možemo govoriti o ljubavi prema čovječanstvu i čitavom svijetu u cjelini, možemo govoriti o ljubavi prema samome Bogu i u svim ovim slučajevima mi definiramo ljubav kao čin volje (odluka) koji ujedinjuje snagom žudnje, strasti, interesa, ideala. Ljubav je svaka sklonost prema dobru.

Obično se razlikuju dvije vrste: concupiscentia, ako se želi posjedovati željena stvar i benevolentia, kada se želi napredovanje ljubljene stvari. Ljubav je važan pojam u etici koja studira dobro i načine kako ga postići.

To je filozofska definicija koja se ponešto razlikuje od teološkog stave, da je Bog spasonosna ljubav kada se Isus solidarizirao sa nama, jer ne zahtijeva ljubav, nego je dariva, koji je sam posvema ljubav, jer je Bog ljubav. U tome nam se očitovala ljubav Božja što je Bog poslao na svijet svog jedinorođenog sina, da živimo po Njemu.

Božja ljubav me čuva od patnje, ali me ne čuva i od svake patnje. Isto tako ona me čuva u svakoj patnji. Tako za nas počinje u sadašnjosti ono što će biti dovršeno u budućnosti, a to je definitivna pobjeda ljubavi jednog Boga koji nije biće bez sućuti i ljubavi i koji se u ljubavi brine za čovjekovu patnju. A što je krajnji cilj? Pa krajnji cilj je čežnja za pravdom u svijetu, za pravom transcedencijom, da "ubojica ne slavi slavlje nad nevinom žrtvom" , jer je on sam Bog sa nama i on će otrti svaku suzu sa naših očiju. Smrti više neće biti, neće biti više ni tuge, ni jauka, ni boli, " jer stari svijet prođe."

Tako je i ova zbirka unekoliko hvalospjev toj ljubavi do koje nam je svima stalo, a stalo nam je do svijeta u kojem će stolovati pravda, zakon, ljubav, požrtvovnost, rad, nada, istina, dakle jedna civilizacija oslobođena stega prijašnjeg starog svijeta. Zato i jest vrijednost ove zbirke što na jedan jednostavan način progovara o ovim velikim temama našeg svakidašnjeg života.

Dr Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 16.5.2017.


Image and video hosting by TinyPic

Onako usput ćemo spomenuti da je knjiga "Univerzalna ljubav", Anđe Jotanović, dostupna i u Epub formatu (format namijenjen čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).

Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic7.php

te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.

Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).

Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu www.digitalne-knjige.com, priznaju kao objavljena djela.

Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i
atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.

Srdačan pozdrav

Uredništvo portala

http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php

Kontakt:

Mobilni telefon: 095 / 853-03-40




slika: Nenad Grbac

MOJA BAKA

25.05.2017.




Moju baku, majku moga oca
voljela sam od sveg djetinjeg srca,
ta starica mila
vrijedna je i dobra bila
u mojoj dječijoj ludosti
ostavila mi je mnogo mudrosti.

Vidim je u duši kako ruke o kecelju briše
i glasnije govori "djeco tiše!",
ponekad smo je i slušali,
dok smo njene uštipke kušali
gledajući kome će ih dati više,
dok ona spokojno uzdiše,
dajući nam koliko god naša glad traje
i dok na tanjuru ništa ne ostaje.

Dok moj pogled njenu milinu prosi
vidim je kako kocku šećera nosi,
zlatni orah, jabuku i šljivu,
u svom sjećanju vidim je živu.

Zapamtila sam za sva vremena
kako je lijepa dobrota njena,
a najljepša mi je njena kuhinja
mnogobrojnih mudrih vrlina.

Ovako pamtim svoju baku
uvijek dobru, blagu, veselu i jaku
sjećanje o njoj ću svojoj djeci prenijeti
neka i oni imaju što u svoj život ponijeti.

HVALA TI, PJESMO

23.05.2017.


slika: Josephine Wall


Svaki dan jedna pjesma
napaja moja usta žedna
hrani mi dušu svojom ljepotom
i upravlja smjelo mojim životom.

Mom životu ljubavni začin daje
kako se lako ispravan opstaje
diveći se svekolikom životu
prenosim svijetu njenu ljepotu.

Volim stihove koje mi duša slaže
od njihove energije živjeti mi je draže
oni mi tijelo zdravim čine,
a srce mi cvijeta od miline.

Sve me nešto misli usklađuju
sa milinom života se naslađuju
raduju se mojoj kreativnosti
pa mi med dodaju svakoj aktivnosti.

Teci, pjesmo, iz duše i srca
neka svaki atom u meni kuca
neka vibrira najljepšim vibracijama
među svim ljudima i svim nacijama.

Hvala ti, pjesmo, što mi se javljaš
i harmoniju u mom tijelu uspostavljaš,
hvala ti što u ljudskom umu postojiš
i svojim stihovima zemaljski svod bojiš.

Zaljubljena sam jako u tvoje stihove
neka mi tvoje riječi tijelo obnove
pa neka mi pamet srećom blista
zahvalna, harmonična i srca čista.

GUBITAK IDENTITETA



slika: digital artist


14-05-2017

Tko sam ja, često sam se pitala,
odgovor na ovo pitanje nisam znala,
odgovori su mi nesuvisli bili
o meni samoj malo su govorili.

Znala sam samo iz koje obitelji potičem
i da često na svoje bližnje vičem,
svoj identitet nikad nisam imala
u svemu sam bila nedorasla i mala.

Koliko god da sam se trudila
samo sam veća sluškinja bila,
a ja sam slobodna htjela biti
i svoj život samostalno graditi.

Kao da sam sama bježala od sebe
bez ikakve vidljive potrebe,
jednog tmurnog tužnog dana
stadoh pred sebe, potpuno sama.

Priznah sebi, da ja ovo nisam
ni da ne znam ni tko sam ni gdje sam,
od tada svoj identitet tražim,
da neznanje o sebi ublažim.

Svakog dana više upoznajem sebe
i ispunjavam prvo svoje potrebe,
intuicija me na tom putu vodi
prema sebe istini i osobnoj slobodi.

Pronalazim često svoj identitet
u njemu često vidim cijeli svijet,
srećem se sa njim u svakom koraku
sve sam više u svjetlu i manje u mraku.

Puno sam sama o sebi saznala,
nikada, zapravo, nisam bila mala,
moja duša je jako velika
cijeli kozmos njezina je slika.

ISPRAĆAM ŽIVOT

22.05.2017.


slika: digital artist

Ispraćam život
odlazi dan za danom,
a ja kao da živim
u nekom svijetu stranom.

Gledam u ovaj svijet
i sve ga manje poznajem,
u njemu kao da je neko
skroz kaotično stanje.

Kad se okrenem iza sebe
kao da nisam ni živjela,
iza mene ostaju
samo neka nesuvisla djela.

Kad pogledam naprijed
ne znam što me čeka,
ovaj život koji živim
nepoznanica mi je velika.

Nastojim shvatiti bit života
i njegova nesuvisla djela,
pogledam u sebe sada
i ne osjećam se cijela.

Nešto kao da mi fali ,
ali ne znam što,
bit će da su ispraćeni dani:
to je sigurno - to.

MIRIŠI LJUBAV

21.05.2017.


slika: digital artist


13-05-2017

Miriši ljubav na kapi rose,
kapljice ju kroz travu pronose
pa sa njome zemlju napajaju
ljubavnu emociju u njoj ostavljaju.

Miriši ljubav u dodiru pčele i cvijeta
i vjetar je nosi preko cijelog svijeta,
zrakom širi njene miomirise
pa cijela zemlja sa ljubavlju diše.

Miriši ljubav između majke i djeteta,
odanost prenosi preko cijelog svijeta,
leti ljubav na krilima osjećaja
pa sva srca i duše milinom spaja.

Miriši ljubav između muškarca i žene
pa ih ljulja u sebi, zaljubljene i snene
nježnost i pripadnost šire ljubav njihovu,
a zemlja kroz njih živi svoju obnovu.

Miriši ljubav miomirisom kiše
i cijeli svijet sa njom diše
pa je svojim pokolenjima odnosi,
da i njihovo srce i dušu orosi.

Miriši ljubav cvjetnim prahom
pronosi se vodom, zemljom i zrakom
u svakom biću vatra je njena
u srcima živi i u dušama drijema.

MAJČIN DAN

19.05.2017.


slika: digital artist

14-05-2017

Kažu, danas je majčin dan,
a meni izgleda kao kakav san
zar majka samo jedan dan ima
kad zahvalnost od svog poroda prima?

I ja sam majka svojoj djeci,
a majke su i svi moji ženski preci,
nikad mi zahvalnost nije trebala
što sam svojim majčinstvom dala.

Eh, majčinska postojana ljubav
ne traži nikakav majčinski dan,
svi su dani oca, majke i žene
i svi ljudski naraštaji su ljubavi njene.

Ne znam kako na ovaj dan da gledam,
htjela bih da ga muškom rodu predam
pa da može osjetiti majčinsku ljubav
i koliko je u njoj prisutan očev zaborav.

I sama sam majčine usluge zaboravila,
a ni ja kao da majka nisam ni bila,
samo sam savjesno odradila svoje
pazila i pazim na mile dušice moje.

Neka se majčin dan i dalje slavi,
da se majčinska ljubav ne zaboravi,
svaki dan slavit ću ljubav majčinu
pa možda jednog dana i spoznam istinu
što majka biti, znači stvarno
pa da pomirim slavlje sadašnje i davno.

VELIKODUŠNOST

18.05.2017.


slika: digital artist

11-05-2017.

Srce mi se u grudima širi
iz njega izlaze neki leptiri
koji u svijet nose velikodušnost
i običnu ljudsku prostodušnost.

U toj velikodušnosti ljubav je uvećana
milina izvire sa svih strana,
sunce ljubavi širi zrake svoje
i prostodušno otvara nježno srce moje.

Velikodušnost iz srca zrači
pa se u svaku poru tijela uvlači
svaka pora i stanica ljubavlju vibrira
i mene samo neka milina dira.

To ja velikodušnost, dušom osjećam
veličanstvenu energiju predosjećam,
shvaćam, to je praiskonska energija
kojom zračimo planeta Zemlja, ti i ja.

To je zemaljska i naša priroda sveta
i dok je ljudi i zemaljskog svijeta
i velikodušnost će biti sa nama
u našoj duši, srcima i rukama.

Blistaj, blistaj, velikodušnosti moja,
neka svaka duša osjeti spokoja
u svom srcu i cijelom tijelu
pa da svi živimo velikodušnost cijelu.

SVAKI DAN JEDNA PJESMA

17.05.2017.


slika: digital artist

14-05-2017

Svakog dana jednu pjesmu pišem
sa njom dnevno živim i slobodno dišem
pa mi je lakše kad um usmjeravam
nadgledati ga stalno namjeravam.

Hoću znati kuda me um vodi
prema ropstvu ili slobodi
svoju stvarnost ja ću da kreiram
i najbolje za sebe da biram.

Shvatila sam kako riječi da biram
i kako svoj život svjesno da kreiram
pa ću to od sada radit' svakog dana,
a ne da me vodi neka inteligencija strana.

Pjesma me svakog dana prati
pa me u sadašnji trenutak lako vrati
kad moj um počne da luta po svijetu
ili osluškuje Zemlju planetu.

Pjesma me na put ispravnosti vraća,
sve što nije dobro, odmah ispraća,
a ono što je dobro pjeva mi duša
pa mi srce samo o ljepoti sluša.

Zato jednu pjesmu pišem svaki dan
sa pjesmom se čovjek ne osjeća sam,
nastojim da mi pjesma bude vesela
tako lakše odrađujem svakodnevna djela.

PJESMA LJUBAVNA

16.05.2017.


slika: digital artist

15-05-2017

Pjesma ljubavna iz duše leti,
da srce umorno na ljubav podsjeti
i iscijeli njegove emotivne rane
pa da u njemu samo radost ostane.

Leti pjesma i ljubav proslavlja
iza sebe trag ljubavnog fluida ostavlja,
da ga udahne ljudsko tijelo cijelo
pa da umjesto tame sve vidi bijelo.

Pjesmo moja, moja suputnice,
iscijeli mi emocije, dušu i srce,
izliječi svaku stanicu u tijelu,
da budem zadovoljna u svakom djelu.

Pjevaj pjesmo, svoje arije širi
neka tvoja ljubav sav svijet pomiri
pa da miroljubivost vlada u svijetu
i obuhvati cijelu Zemlju planetu.

Pjesmo moja, ljubavi ti tvoje,
hvala ti za sve divne spokoje,
za harmoniju koju mi daješ
i što mi u srcu i duši uporno ostaješ.

Neka tvoja ljubav kod svakoga cvijeta
cijelom Zemljom do kozmičkog svijeta
pa neka se ljubav kod svakog obnovi
i ispune svakom ljubavni snovi.

PREŽIVLJAVANJE

12.05.2017.


slika: digital artist


O preživljavanju mi rekoše
da „ne može kuja zeca stići“,
nema dovoljno do kraja mjeseca
ostade mi ta informacija
duboko ukodirana u podsvijesti
kao zakon o preživljavanju.

Ni „pas sa maslom ne bi pojeo“
sve one životne nedaće siromaštva
koje mi ovo uvjerenje stvori,
a ja ga nesvjeno prihvatih u iskustvu
kao istinu o blagostanju za mene
gdje je obilje već rezervirano.

Nema dovoljno za moje potrebe,
nametnu mi uvjerenje moja obitelj
i ja ostadoh dugo uskraćena
za ono, imam svega dovoljno,
mogu uvijek imati za sve svoje potrebe
sve moje potrebe su zadovoljene.

Ostadoh tako u duši siromašna
ostatka ovozemaljskog života,
a ako stavim ruku na srce i pitam moje srce,
ono će mi čistu istinu reći,
a kad sam to bila žedna i gladna
i da moje potrebe nisu bile zadovoljene?

Možda nekoliko puta u životu
malo, mizerno u svakom pogledu,
a to 'malo' pobijedilo je ono 'mnogo'
zbog nametnutog mi uvjerenja,
dok sam još nesvjesno dijete bila
i život tako bezbrižno i sigurno živjela.

Zauvijek brišem kôd uvjerenja
o neimanju dovoljno za mene,
uvijek sam pristojno živjela
krov nad glavom sam imala,
meku postelju za udobnost,
jesti koliko god sam htjela.

Jedino se družiti nisam smjela
i taj nedostatak slobodnog druženja
u meni je proizvodio glad
nezadovoljstvo i otuđenost
kod obitelji, okoline i društva
i sasvim nepotrebno živjela sam strah.

Zauvijek brišem ovaj kôd,
slobodna sam da se družim
sa kim god mi srce kaže,
tek sada živim punim plućima
više ne preživljavam samo,
i moj život mi je taman po mjeri.

Izražavam se kako god hoću,
družim se sa kim god hoću,
svoje potreba sama zadovoljavam,
stvaram okruženje koje je dostatno
i živim sama i u zajedništvu
ispunjena samopouzdanjem,
svjesna, da mogu preživjeti
u bilo kojim uvjetima života.

KIŠNE KAPI

11.05.2017.



Zemljica za čistoćom vapi
pa moli svojim pogledom kišne kapi,
zove ih, da je okupaju malo
do čistoće mnogo joj je stalo.

Prosuše se kapljice rose
kao vilinske duge kose
mjesečinom sjajnom okupane
usred zore svjetlosne i rane.

Pa Zemljici poruku poslaše:
“Evo, tebi bistre kapi naše,
a kad sunce za oblake zađe
još će kapi Zemlju da pronađe.”

Gdje god da je livade i cvijeta
sve na Zemlji će da procvjeta
i kad proljetni pljusak tlo umiva
sva Zemljica u toj ljepoti uživa.

Mnoga kišna kap
pretvori se u jedinstveni slap,
napoji izvore, potoke i rijeke,
prošeta se i do planine neke,
mnoga jezera stvori u prirodi,
a ponornica slap do mora vodi.

Skupiše se kapi u velike oceane
pa digoše maglu na sve četiri strane,
u kišne oblake kapi se skupiše
pa se opet na Zemlju izliše.

Zemljica ih upija zahvalno i lako,
a kišne kapi putuju polako,
čas su na zemlji, čas su na nebu
ispunjavaju stalno Zemljinu potrebu,
čiste zrak, peru Zemlju,
gase vatru i stvaraju vodu
i sve to rade, onako, u hodu.

POSPREMANJE UMA

08.05.2017.


slika: digital artist


Svjesna sam svog razuma
i odlučila sam se za pospremanje uma,
neka razum um svjesno nadgleda,
da vidim kako tada stanje uma izgleda.

Postala sam svjesna svoje intuicije
pa Um i Razum nadgledam sa te pozicije
u kojoj je Intuicija most do Razuma
gdje je mnogo više sporazuma.

Tada se zna sve što tko radi
i nema mjesta nikakvoj zavadi,
sve se jasno Umom razumije
što je dozvoljeno a što se ne smije.

E, da su me ovako učili moji preci
klanjali bi im se za mudrost svi sveci,
a ovako, pogrešno sam naučena
i nisam bila prava mudra svjesna žena.

Sad ću to mudro sve da popravim
i svoj život svečano ću da slavim,
posložit ću Um, Razum i Intuiciju
i postavit ih u prihvatljivu poziciju.

Pospremit ću Um kao švicarski sat,
neće me prepoznati ni sestra ni brat
kad svoj Um tako lijepo posložim
sa cijelim rodom i porodom ću da se složim.

RASKOŠAN ŽIVOT

07.05.2017.


slika: digital artist

Upravo sam osvijestila
kako raskošno živim
i koliko toga lijepog ima
čemu mogu da se divim.

Želim ovo svoje otkriće
podijeliti sa svim ljudima
koliko je život idealan i lijep
sa svojim iskustvenim čudima.

Čudo je već samo to što živim
u ovom veličanstvenom svijetu
i što sam uspjela posjetiti
ovu prekrasnu plavu planetu.

To je kozmički biser
kojim mnoge duše hodati žele,
da šeću njenim predjelima
i raskošnom životu se vesele.

Raskošno i rastrošno živim
i baš mi je zbog toga milo,
pozdravljam svako iskustvo
koje mi se na Zemlji ostvarilo.

Otvorena sam da živim
raskošnim i divnim životom
i da svoj život oplemenim
još daleko ljepšim životom.

KLETVA LJUDSKOG RODA

04.05.2017.


slika: digital artist UnicFantasy


Tko li ukle' ljudski rod,
da agresivnost provodi,
da bi koliko-toliko
živio u nekoj prividnoj slobodi?

Je li Adam koji je
prvu ženu Evu potčinio,
zar ni on nije miroljubiv
u svojoj duši i srcu bio?

Bilo kako bilo,
rado bih tu kletvu skinula
i prema ljudskom rodu
skroz miroljubiva bila.

Rado bih, da sva agresivnost
u cijelom svijetu prestane
i da miroljubivo vrijeme
iz čista mira nastane.

Prizivam bijelu magiju,
da mi tu želju ostvari
pa neka ljudski rod
svoju miroljubivost slavi.

Dođi, magijo bijela,
obuhvati sva ljudska tijela
neka svako tijelo svjetlom blista
blage duše i srca čista.

Svom dušom i srcem svojim
evo, ja ti se cijela predajem,
svoju dozvolu za skidanje
svoje agresivnosti ti dajem.

Neka kletva zauvijek nestane
sa cijelog ljudskog roda, magijo bijela,
i miroljubiv svijet sa tobom ostane
pa neka blista čistoćom i planeta cijela.


03.05.2017

ISPRED SVOG VREMENA

03.05.2017.


slika: digital artist

Uvijek je bilo ljudi
koji su ispred svog vremena koračali,
vodila ih je Davidova zvijezda
oni su nešto drugačije znali.

Što je te ljude tjeralo,
da put u bespuću traže
povijest o njihovim djelima
neku svoju priču kaže?

Uglavnom su ti ljudski neimari
neshvaćeni u svom djelu bili
na svojim jakim leđima
povijest su ljudskog roda nosili.

Koliko im je bilo teško,
ni sami nisu znali,
dok su ideje o sebi, o svijetu
i drugačijem životu imali!

Vodili su se opstankom
cijelog ljudskog roda,
rušili sve pred sobom
kao mutna nabujala voda.

Gubili su svoje glave
za ideje koje su imali,
u očima drugih ljudi
bili su neshvaćeni i mali.

Tako je bilo u svakom vremenu
za ljude koji su povijest mijenjali
a zbog čega su koračali ispred svih,
nisu ni oni sami znali.

Pozdravljam te ljude
i hrabrost njihovu
neka i dalje idu ispred mene
i vrše moju obnovu.

NERADNI DAN

02.05.2017.


slika: digital artist


Sve neki radni dani,
a ja bih koji neradni dan htjela
kad baš ništa ne bih
raditi htjela ni smjela.

Zamišljam taj neradni dan
i kako bih se u njemu ponašala
nekom neradnom danu
samo sam se u snu nadala.

Maštam o neradnom danu
i sve si mislim da ga usvojim,
jer iskreno mi je dosta života
s ovim radnim danima svojim.

Kako bi to zgodno bilo
kad se baš ništa ne bi radilo,
kada bih samo onako bila
čak ne bih ništa ni mislila.

Danas uzimam neradni dan
odavno mi je to bio san,
danas ću da ga ostvarim
i nerad ću zdušno da slavim.

Čak ni svoja postignuća neću gledati,
samo ću se milostivo harmoniji predati
pa neka nerad jednom caruje,
dok se život živi i ostvaruje.

SVETI GRAL

01.05.2017.




slika: http://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2014/02/kalezi.jpg


Kad bih znala
Sveti Gral što je
sve znanje na svijetu
bilo bi samo moje,
ali što je Sveti Gral,
ja to stvarno ne znam
pa me je mog neznanja
ponekad čak i sram.

Što ako je Sveti Gral
znanje o samom sebi
i vladanje sa sobom
po svojoj volji i potrebi?

Onda bi moje neznanje
bilo sasvim opravdano
znanje o samom sebi
tko to može znati stvarno?

Bilo kako bilo,
Sveti Gral ne znam što je
pa samilosno opravdavam
ovo neznanje svoje.

Rado bih sve znala
o tom Gralu Svetom
pa da uzdignute glave
koračam životom i svijetom.

Povjesničari kažu
Isus je iz njega vino pio
i najplemenitiji čovjek
u svom vijeku bio.

I, ljudi još nešto kažu
"u vinu je istina"
možda je Sveti Gral
samo pozitivna osobina.

I što ako je Sveti Gral
ideja o ravnoteži života
u kojoj se u svijesti uči
kako se kreira divota?

Sveti Gral
na pticu me podsjeća
ljudi ga još traže
kroz milenija i stoljeća.

Tražim ga i ja i odustati neću
dok god ne budem spoznala
što je Sveti Gral
i kako ću živjeti sreću?


28.4.2017.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.