Moju baku, majku moga oca
voljela sam od sveg djetinjeg srca,
ta starica mila
vrijedna je i dobra bila
u mojoj dječijoj ludosti
ostavila mi je mnogo mudrosti.
Vidim je u duši kako ruke o kecelju briše
i glasnije govori "djeco tiše!",
ponekad smo je i slušali,
dok smo njene uštipke kušali
gledajući kome će ih dati više,
dok ona spokojno uzdiše,
dajući nam koliko god naša glad traje
i dok na tanjuru ništa ne ostaje.
Dok moj pogled njenu milinu prosi
vidim je kako kocku šećera nosi,
zlatni orah, jabuku i šljivu,
u svom sjećanju vidim je živu.
Zapamtila sam za sva vremena
kako je lijepa dobrota njena,
a najljepša mi je njena kuhinja
mnogobrojnih mudrih vrlina.
Ovako pamtim svoju baku
uvijek dobru, blagu, veselu i jaku
sjećanje o njoj ću svojoj djeci prenijeti
neka i oni imaju što u svoj život ponijeti.