PREŽIVLJAVANJE
slika: digital artist
O preživljavanju mi rekoše
da „ne može kuja zeca stići“,
nema dovoljno do kraja mjeseca
ostade mi ta informacija
duboko ukodirana u podsvijesti
kao zakon o preživljavanju.
Ni „pas sa maslom ne bi pojeo“
sve one životne nedaće siromaštva
koje mi ovo uvjerenje stvori,
a ja ga nesvjeno prihvatih u iskustvu
kao istinu o blagostanju za mene
gdje je obilje već rezervirano.
Nema dovoljno za moje potrebe,
nametnu mi uvjerenje moja obitelj
i ja ostadoh dugo uskraćena
za ono, imam svega dovoljno,
mogu uvijek imati za sve svoje potrebe
sve moje potrebe su zadovoljene.
Ostadoh tako u duši siromašna
ostatka ovozemaljskog života,
a ako stavim ruku na srce i pitam moje srce,
ono će mi čistu istinu reći,
a kad sam to bila žedna i gladna
i da moje potrebe nisu bile zadovoljene?
Možda nekoliko puta u životu
malo, mizerno u svakom pogledu,
a to 'malo' pobijedilo je ono 'mnogo'
zbog nametnutog mi uvjerenja,
dok sam još nesvjesno dijete bila
i život tako bezbrižno i sigurno živjela.
Zauvijek brišem kôd uvjerenja
o neimanju dovoljno za mene,
uvijek sam pristojno živjela
krov nad glavom sam imala,
meku postelju za udobnost,
jesti koliko god sam htjela.
Jedino se družiti nisam smjela
i taj nedostatak slobodnog druženja
u meni je proizvodio glad
nezadovoljstvo i otuđenost
kod obitelji, okoline i društva
i sasvim nepotrebno živjela sam strah.
Zauvijek brišem ovaj kôd,
slobodna sam da se družim
sa kim god mi srce kaže,
tek sada živim punim plućima
više ne preživljavam samo,
i moj život mi je taman po mjeri.
Izražavam se kako god hoću,
družim se sa kim god hoću,
svoje potreba sama zadovoljavam,
stvaram okruženje koje je dostatno
i živim sama i u zajedništvu
ispunjena samopouzdanjem,
svjesna, da mogu preživjeti
u bilo kojim uvjetima života.
