petak, 10.04.2020.

Dan poslije



Sunce. I kruna njegovih zraka. Korona. Preliva se u cvjetnim krošnjama. Nikad ljepši dani i, čini se, nikad više sunca, samo su grobovi nijemi svjedoci tišene u kojoj zvona svima nama zvone.
Mi ih ne vidimo i ne čujemo.
Priroda okupana suncem kao da uživa sama za sebe, i sama u sebi.

Kako će izgledati dan poslije?
Vjerujem da će gubici biti srazmjerni prethodnim dobitima, i svako će se u svom malom životu iznova boriti za svoje mjesto pod tim suncem i njegovom krunom. Preživjeće oni koji se budu bolje adaptirali i vezivali za novonastalu situaciju, poput ovog sićušnog stvora sa vijencem proteina u vidu izraslina na njegovoj površini koje liče na krunu sunčevih zraka. Imala sam takvu loptu koja se "hvatala" na staklo, na glatke površine.

Danas vrijeme radi za nas, u času smo taoističkog "ne delanja" i "ne kretanja". Danas je dan velike tuge i iščekivanja. Već sutra neće biti tako. Doći će dan kada će sjećanje na tu patnju udvostručiti našu sreću, pa ćemo možda svi posluživati neku gorku travku u znak sjećanja na ovu patnju.
U jednom mjesecu, aprilu, avivu ili Nissanu spojili su se praznici čija se simbolika može sažeti u jednom pojmu - oslobađanje ili razrješenje. Vrlo blizu je dan u kome ćemo slaviti pobjedu života nad smrću.
16:41 | Komentari (4) | Print | ^ |

<< Arhiva >>