Najpoznatiji virus na svijetu, čije "lice" i "naličje" zasigurno dugo nećemo zaboraviti.
Svaki specifični genom predstavlja evolutivno izbalansiranu cjelinu, pa su korisne mutacije prava rijetkost.
Borba na nivou mikro i makro svijeta se odvija izvan našeg vidnog polja, ali ne i izvan naših života, jer je mi osjećamo po pogubnom uticaju na nas, trpeći njene posljedice.
Šta nas je to snašlo i zašto?
Između prirodnog nastanka bolesti i teorija zavjere stoji jedna stara izreka : " kakvi su nam grijesi, takve su nam i bolesti". A grijeh nam je, između ostalog i to što smo uopšte u stanju stvoriti bilo kakvog mutanta. Ali, u krajnjoj instanci, sve bolesti i katastrofe nastaju u situacijama kada se u društvu jave određene tendencije i kako god nastaju, na višem nivou događanja one, ipak, predstavljaju težnju ka harmonizaciji, s ciljem da se uspori pogrešna orjentacija.
Generiranje straha, njegova generalizacija, imitacioni modeli i prebrojavanje predstavljaju modeliranje mase na globalnom nivou kroz kolektivnu psihozu bolesti i nestašice.
Pokrenuti strahom ljudi bježe u pokušavaju pronalaska "sigurnog mjesta" na zemaljskoj kugli, ali ono ne postoji. Ne postoji zato što smo mi u korelaciji i rezonanciji sa "ostatkom" svijeta i novonastalim stanjem svijesti, bez mogućnosti bježanja, a ako i pokušamo, "na sudbinu ćemo naići onim putem koji smo izabrali da bismo joj utekli". (Lafonten)
|