četvrtak, 11.04.2019.

Povratak u kameno doba

Tamo gdje Dunav čini prirodnu granicu između Srbije i Rumunije, nekada je bila i granica Rimskog carstva. Tu negdje, gdje su vodili putevi rimskih imperatora, blizu gvozdene klisure legionara, a u vrijeme neposredno prije nego ću se ja roditi, imao je dobroćudni djed Manojlo jednu plodnu njivu koju je obrađivao, i jednu kuću sa zemljanim podom koju je smatrao sasvim dobrom, ni ne sluteći da se u toj kući i toj njivi skupila bogata istorija duga preko 10 milenijuma.



Danubijus, Praroditelja, Rodonačelnik, Vodena Vila i Adam; gledaju me oči ribolikih figurina, istih onih koji su obrađivali ovu djedovu livadu. Njihove oči, šare njihovih reljefa govore mi nešto nekom čudnom abecedom. A usta šute kao ribe.

Ko su bili ti ljudi koji su stvorili središte najkompleksnije prahistorijske kulture sa ostavštinom visokih estetskih vrijednosti?

Kameni idoli simbol su neolitske revolucije jer su razvili različita vjerovanja, između ostalog i kult Majke Zemlje. S obirom na to, ljudi su sahranjivani na vrlo neobičan način, potpuno drugačiji od današnjeg. Naime, tijela su polagana van staništa i to u embrionalni položaj.

Možda se, gledajući njih, možemo zapitati ko smo mi?


00:00 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>