nedjelja, 07.04.2019.

Gdje Dunav ljubi nebo(?)

Veliki je On i moćan, gledam ga u svoj njegovoj širini i snazi pokušavajući prepoznati neku kap Miljacke (male, prljave ulizice), sva vrela Bosne (ponosne) i Tisu (sa svim onim njenim mušicama, kad procvata, sve do ušiju). Ima tu svega, slilo se do neprepoznavanja, smućkalo, priča i san pod jastucima, vino i dim u poljupcima i miris ljesnjaka; nebo plave boje indiga, samo ne ti i ja.

Sve to rijeka nosi.



Može li jedna kafica, pitam ga, ali da "skoknemo" do Rumunije?
"Ona gorka, bez šećera!
Brzo smo se složili. Drobeta-Turnu Severin, bio je izbor, s razlogom.



Ja, kraljica, u citadeli u kojoj čuvaju jedna vješala. Život je zaista (bio) okrutan. Nekada vodotoranj, sada muzej, uprkos svemu ne gubi svoj epitet vodenog dvorca.
Jednodnevna avantura sastojala se prvo od vožnje autom kroz grad, a onda smo krenuli u detaljniji obilazak. Sve što treba vidjeti nalazi se na pravcu od te utvrde na Dunavu (jug) do moćnog vodenog zamka (sjever).
Tamo niko ne govori ni srpski ni engleski, i čovjek se osjeća kao da je jedini turista u gradu od oko 100000 stanovnika (sto vjerovatno i jeste), koji nekada bijaše bitna strateška tačka rimske imperije.

Čudnog li grada! Uske ulice, kao u kakvoj varošici, a onda teatar vrijedan divljenja, poput onih u prijestolnicama. Predivan park sa spomeničkom baštinom rimskog cara Trajana i kralja Dakije Decibala, tu je Episkopija i novi korzo. Fontana se rekonstruiše i kažu da je veličanstvena sa svjetlosnim efektima i vodom. U blizini je i nova velika crkva.

Turn je toranj ili kula na rumunjskom, zaključila sam iz mape utvrde. Grad se prije vizantinske vlasti zvao Drobeta, a onda ga oni prozvaše Turnu Severin. Sada se zove sveukupno Drobeta-Turnu Severin.

Na drugom kruznom toku je replika Trajanovog mosta, koji je cak 1000 godina bio najveći most na svijetu ...
I popisni mi tu gorku, pivo nismo, kažu da i to ovdje treba probati, gdje Dunav ljubi nebo.
07:24 | Komentari (12) | Print | ^ |

<< Arhiva >>