Ni ja ne volim kada tamo neki klinac svira našu pjesmu ... Pjesma je vjetrova uspavanka jesenja, kada list pleše svoj posljednji ples dok vjetar divlja s njim.
Danas su najavili kišu ali od nje ništa nije bilo. Samo sam se namrštila gledajući svoju prvu boru kako se usko spušta niz čelo poput kaplje one nesuđene kiše. Pravićemo se da je izgubljena u bojama jeseni, a ja tvoja, polako ću zagrliti ramena.
Dani se skraćuju, a jesen duži. Odseliće ptice i biće kiše. A sada su samo šuštanje lišća, gakanje ptica i umiruća svjetlost nepogrešive oznake jeseni.
Jesi li ptica nebeska i hoćeš li mi s kišom pasti na dlan?
U svijetu izvitoperenom do neprepoznavanja, prepoznavanje je veoma rijedak i lijep način komunikacije.
"Prepoznavanje je iskustvo rastuće prisnosti, i sva naša iskustva svijeta su forme u kojima gradimo prisnost s tim svijetom. Umjetnost je način prepoznavanja u kojem se s prepoznavanjem produbljuje samospoznaja, a time i prisnost sa svijetom."
izvor: nagovor na filozofiju
… I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo…
Riječ putovanje.
Život je putovanje. Zato mi ne putujemo da bismo pobjegli od života, već da on ne pobjegne od nas.
Putujemo zajedno.
Linkovi
Naše pjesme, Aneta, meditativne i lirske su molitve o sebi za sebe kako bi se spasili od banalnog i predvidivog. Pisati pjesme znači igrati se datim kako bi se pobjeglo od njega.
Potok
"Iza tvojih misli i osjećaja stoji moćni vladar, nepoznati mudrac nazvan jastvo. On živi u tebi, on je ono umno u tebi" Friedrich Nietzsche