Uopće mi nije jasno zašto sam danas ovako bez volje i ništa mi se ne da a moram pripremiti jela jer sutra se dugo spava i nije dan za kuhanje iz stanova u mom ulazu osjete se mirisi pečenja, miris sarme i domaćih kolača a ja ja nemam ni volje ni snage razmišljati da za nekoliko sati kreče Nova Godina koja bi svima a ne samo meni trebala biti bolja od ove stare koja je na izmaku samo za nekoliko sati i jedva čekam da dođe ponoć.
Iz mnogih stanova čut će se pjesma, smijeh i radost a kod mene, da kod me će čuti samo lajanje Maxa jer se boji pucnjave kao i većina pasa te ću dočekati s njim Novu Godinu u kupaonici jer to je mjesto gdje najmanje dopiru zvukovi petardi i vatrometa.
Znam da se ljudi vesele i da pojedinih efekata ugođaja mora biti ali mi nije jasno kako petarde mogu biti zabavne i nitko baš nitko ne razmišlja o kućnim ljubimcima koji zbog takvog načina slavlja doživljavaju stres koji naravno ostavljaju posljedice kod svih pasa ili neke druge životinje.
Ulazak u Novu možemo dočekati bez pucanja petardi, uz ples, pjevanje, prskalice, smijeh i ugodno druženje jer iza dočeka Nove ponovno je drugi dan i znamo da smo samo godinu stariji, te da se ulaskom u Novu ništa značajno neće promijeniti u našim životima.

SRETNA VAM NOVA 2019.

Pusti me da te zovem jer jedino tebi vjerujem, da tebi koja si me razumjela i bez da sam ikada išta rekao, razgovarali smo pogledom i jedno drugo razumjeli dok su drugi trošili glas i riječi koje se brzo zaborave. Pusti me noćas da te zagrlim, da osjetim tvoju blizinu jer jedino ti si znala kakav zagrljaj volim. Pusti me u tvoj san samo zato da ti pokažem koliko mi nedostaješ, da ti kažem jedina moja jer to jesi iako nismo zajedno.

tvoj ...

Dragi djede sjede brade ... stop... šaljem ti brzoglas ... stop... podari svima ispod bora zdravlje i sreću ... stop ... jer kada imaju zdravlje, imaju sve potrebno uz malo truda ... stop ... moju želju znaš zato ju ponovno tražiti neću ... stop ...
Hvala ti djede što si pročitao moj brzoglas ... stop

Andrea koja nikada nije prestala vjerovati da postojiš ... stop ...

Sjediš na staroj klupi u parku i zamišljenijom pogledom gledaš u pravcu jednog prozora jer znaš da iza tih zavjesa boravi jedno biće koje je davno zarobilo tvoje srce ali putevi su vam se razdvojili i vaša priča ostala je bez završetka. Ne, ti nisi htio otići ali morao si jer priznala ti je da samo pripada tebi a ti, ti si znao da je lažeš ali laž joj priznati nisi smio samo zato što bi priznanjem izgubio biće koje si istinski zavolio ali netko drugi zajedno s njom bio je dio tvog života. Htio si pozvoniti na njezino zvono i zamoliti je da te pozove k sebi ali nisi imao snage prestati gledati u pravcu prozora sijedio si na klupi u parku i pustio slikama prošlosti da te vrate u tvoje sretne dane.
Sjedio je tako u svojim mislima nešto manje od pola sata i osjetio njezinu blizinu, htio ju je dozvati ali glas se nije pojavljivao, znao je da će proći pored klupe na kojoj on sjedi ali kada nije bio siguran znao je samo da će čekati koliko god je potrebno jer morao ju je vidjeti, morao je saznati dali je sretna ili i ona u svojim mislima razmišlja o njemu o čovjeku koji nije znao priznati i prihvatiti pravu ljubav, ljubav koja se samo jednom doživi.


Autor priče Andrea Bosak

Oznake: napisala ANDREA

Plagijat ili ne plagijat pitanje je sada koje si postavljam dok čitam jedan tekst blogerice koju ne komentiram jer znam da bi ona moj komentar obrisala ili me čak blokirala da ne mogu njezine tekstove komentirati ali to mi nije ni bitno jednostavno je prepucavanja dosta i previše barem za ovu godinu.
Blogerica je postavila naslov teksta isti kao i neki pisac ali sigurna sam da to nije namjerno napravila nego se jednostavno naslov teksta stopio sa njezinim divno napisanim tekstovima a polemika oko tog naslova protegla se kod nekoliko blogera i samo raspirila ponovno tinjajuću vatru koja će se rasplamsati blogom u ove dane blagostanja.
Dali je netko vjernik ili nije to je osobna stvar svakog pojedinca, dali je netko lijevi ili desni ni to bitno nije, bitno je da si čovjek koji piše onako kako osjeća u datom trenutku a ostalo pustimo za iduću godinu jer 365 dana imamo vremena drugima objašnjavati što i kako će pisati, kako će komunicirati i s kim će komunicirati a prvenstveno recimo sami sebi da mi mi nismo savršeni pa ćemo tek onda moći reći drugome da ni kod njega nema savršenstva.
Naravno da sa ovim tekstom nisam mislila da moramo komunicirati sa osobama s kojima inače ne komuniciramo ali da možemo na nekoliko dana prestati sa svađama i mudrovanjem naravno možemo jer ovo su ipak dani kada se radujemo dolasku Nove, ljepše i bolje godine, prožete zdravljem, srećom i tolerancijom.

"Na Božić nitko ne bi trebao biti sam" tako barem kažu a jesmo li se danas sjetili nekog za koga znamo da je sam, da je bolestan i čeka da ovo blještavilo prestane jer prisjećaju na dane kada su i oni bili dio nečije obitelji. Da smo pametni kao što nismo proveli bi današnji dan s osobom koja je sama ili otišli do staračkog doma i tamo unijeli malo radosti i veselja.
Da proveo bi dan s osobama koje su bolesne i same jer Božić je ljubav a ljubavi osobe koje su same i bolesne malo dobivaju jer ljubav im nema tko na Božić pružiti.

Blagoslovljen Vam Božić

Ove godine neću kititi svoj mali plastični bor, neću ništa ni posebno pripremati jer postala sam osoba koja je zamrzila taj blagdan koji je nekada bio blagdan kojeg sam dočekivala sretna i radovala sam se šarenilu ukrasa na mom malom boru, kupovala sam sitnice koje su radovale moje sinove a sada, da sada jedva čekam da ovi dani prođu jer taj blagdan u mojem domu smisla više nema.

U svom životu varao sam, ali volio sam iskreno samo jednom i nisam joj priznao godinama, kada sam je sreo bilo je kasno jer pripadala je drugome. Pitao sam se često dali ga voli, dali ga želi isto kao što je voljela i željela mene koji nikada nisam znao voljeti.
Ni jednu ženu nisam ni volio, ni želio kao nju, ženu kojoj sam nanio bol lažući da nisam sam i da je ona jedina koja me ima. Godinama u drugim ženama tražim nju, njezinu iskrenu ljubav, njezin nježan dodir, pogled, osmijeh nevinog djeteta i znam da to ni jedna druga žena nema, da je ona jedina koja me razumjela koja je znala što volim, što mrzim a ja nju tada nisam volio sve do trenutka kada je gledajući me toplim pogledom rekla da odem i da je zaboravim.
Varao sam i varam dalje ne shvačajući da uistinu samo varam sebe jer njoj koju trebam to ne mogu priznati, jer rekla mi je davno da mrzi samu sebe zato što me je voljela i što će me dok živi voljeti bez prestanka.
Nisam tada znao da će boljeti tražeći u drugim ženama jedan dio nje, jer nikada ni jedna žena neće biti poput nje, zakasnio sam jer ona živi svoje snove sanjajući svoju sreću, a ja i dalje u drugim ženama tražim dio nje jer nemam snage priznati da sam je volio i da je volim.


AUTOR PRIČE Andrea Bosak

Još samo nekoliko dana i članovi obitelji će biti na okupu, smijeh i zaigranost djece čut će se iz stanova i kuća a što je s onima koji su sami hoće li se itko sjetiti njih i poželjeti im miran i blagoslovljen Božić koji svima (tako se barem kaže) unosi u život radost i veselje. Hoće li itko njima okititi bor na badnju večer i od isti staviti malu sitnicu? Ne, neće jer oni su sami i uživaju u obiteljskom blagdanu sa slikama sjećanja na blagdan kada se i kod njih čuo smijeh i vidjela zaigranost djece.
Sreću i radost želim svima koji su sami.

Uvijek se mora dogoditi najgore da bi se u zdravstvenom sustavu nešto poboljšalo jer zdravstvo je u velikim dugovima usprkos tome što stanovništvo lijepe naše preko dopunskog osiguranja daje zdravstvu dobiva dosta financija, a za to što daje stanovništvo dobiva malo ili ni malo. Naš parlament bi trebao poduzeti korake i milijun kuna više staviti u zdravstvo a ne dati crkvi koja ima dovoljno pa čak i previše jer rijetko koji svećenik na misi priča o Bogu više se bave politikom.
Žalosno je da u svim gradovima nema liječnika ni medicinskog osoblja te odgovarajuće opreme koja spašava ljudski život jer ljudski život nema cijene i ljudski život se mora spasiti ali jedino ako ima liječnika i odgovarajuću opremu.
S povećanjem cijena duhanskih proizvoda zdravstvo krpa dugove a ljudski životi se gube zbog udaljenosti bolnica a ne zbog liječnika jer liječnici čine sve što mogu s obzirom na uvjete u kojima rad u pojedinim gradovima.

Moja sućut svim obiteljima koje su nekoga izgubile zato što u njihovom gradu nema bolnice.

Mlada si napustila život ali svi mi pamtimo tvoje riječi "Ja želim život", pamtimo tvoj osmijeh i volju za životom, želim ti spokoj i mir
tvojoj obitelji hvala što si godinama s nama

Hvala ti anđele

Zašto se napada osobe koje samo iznose svoje mišljenje o kulturi izražavanja pojedinih osoba prema osobama koje su drugačijeg mišljenja od njihovog? Blog je tvoja osobnost, to si ti i svi mi imamo drugačija izražavanja i s toga ako ne možemo normalno komunicirati onda pokušajmo i ne napadati osobu zbog njezinog napisanog teksta, jer postoje tekstovi koji su nama bliži po našem razmišljanje.
Već sam jednom ili možda više puta napisala da slobodno napadate mene ako vam se nekoga napada jer ja sam naučena na napade i obranit ću se na svoj način ili ću se suglasiti s napadom jer od svakog napada nešto naučim o sebi a i o osobi koja me napada.
Predblagdansko je vrijeme i trebamo se dražiti, trebamo priznati sebi samima da imamo grešaka a ne napadati nekoga tko ima drugačiji stav i mišljenje od našeg.

Dugo, da dosta dugo sam gledala u praznu bijelu plohu svog ekrana i sada, da baš sada dobila volju da ti napišem nekoliko riječi "nedostaješ mi, nedostaje mi tvoj glas" ali moram to zaboraviti jer krenuli smo svaki svojim putem ti popločenim, ja s rupama, ali imam snage hodati po takvom putu jer sam se naučila i znam da nisam sama i da imam sjećanja koja nikada neće otići.

Stvarno je dosta čitati tekstove kako netko nekog mrzi pa raspiruje mržnju po portalu, zbog istine Luky2 je bila napadana i zatvorila je blog zato što su je provocirali zbog pisanja tekstova kakvi su nju i njene pratioce ispunjavali, Diademe je zbog napadanja o njenom načinu pisanja zamalo završila u bolnici, Zagrebački Dekameron i mnogi drugi koji su pisali zanimljive tekstove više nisu tu jer kada vide zajedljive tekstove pune poganih riječi znaju da pojedine osobe to namjerno rade jer sve kvalitetno i smisleno treba maknuti kako bi ostala skupina istomišljenika jer zašto bi netko bio bloger i pisao svoj tekst prožet istinitošću, bolje i interesantnije je čitati tekstove koji su prožeti pičkaranjem pojedinih osoba (oprostite na izrazu).
Nisam ja svetica, ja sam samo željna normalne komunikacije ali vidim da normalna komunikacija kod pojedinaca nekima ne odgovara jer imaju svoj temperament i misle da su pametniji od nas koji pišemo kako pišemo a taj način pisanja temperamentnim osobama nije po volji i da dobro je pitala jedna osoba kod Depresije copy komentar kažiprst

Nakon ovog teksta koji ću napisati znam da će pojedini reći "gle opet kuka" ali moram kukati jer sjedim i razmišljam kako se na ovom dobrom blogu dešavaju samo prepirke a to nije ni lijepo ni ugodno za čitati. Svi smo mi ljudi i imamo različita razmišljanja i različiti način pismenog izražavanja, nekima se sviđaju neke teme, nekima ne ali možemo pisati i čitati ono što nas interesira a prepirke se rješavaju na neki drugi način.
Zar želite da se ovaj blog servis gdje je bilo i gdje ima kvalitetnih blogera pretvori u tračerski blog ili želite normalnu komunikaciju s osobama koje većinu poznajete samo po njihovim pročitanim tekstovima. Čitajte tekstove koji su vam zanimljivi komentirajte ako želite komentirati, komunicirajte bez prepirki, nemojte misliti da vam netko na vaš tekst ostavi komentar zato da dobi od vas povratni.
Ponekada sam bila isprovocirana nekim komentarom ali nikada nisam za tu osobu ostavljala komentar na tuđem blogu nego sam to rješavala i rješavam u komentarima svoje blog strane s toga ovim putem molim da ne ostavljate drugima komentare u komentarima mog posta i pokušajte jednom komunicirati na normalan način te uživajte u tekstu koji pišete za javnu objavu i pokušajte tekst koji mislite da je kod blogera namijenjen vama a ne općenito čitati dva do tri puta pa svađa neće biti jer svađama samo smanjujete čitanost drugih i vas samih a šteta bi bilo da ovaj blog servis proglase "servisom za izbacivanje gadosti".

Znam da nisam pametna puno ali imam toliko pameti da znam da možemo imati komunikaciju i da nas nitko ne prisiljava da čitamo i komentiramo tekst koji nije po našem guštu jer ima dosta blogera koji nama odgovaraju za čitanje i komentiranje.

Oznake: moj fotografski uradak

Kada se široka masa smijala videu na kojem sam plakala nisam se naljutila na nikoga jer i meni je to bilo smiješno i shvatila sam da se ljudi ipak znaju smijati usprkos problemima koji ih okružuju. Kada sam pisala o muškarcu koji mi se podvukao pod kožu toliko kritika sam dobila i bila napadnuta ali nije mi žao što sam dio svojih osjećaja prenijela, kada se saznalo da moj stariji sin ima probleme pisali su mi neki da sam ja kriva i nisam planula nego sam tražila pomoć i našla je te spasila sina iz pakla u koji je ušao zahvaljujući svojoj povodljivosti, danas je sretan jer zna da u meni ima oslonac i sve, da sve ću napraviti da njemu bude bolje.
Kada pišem da ne mogu plakati jer suza više nemam tada me se savjetuje da odem kod mlađeg sina ali pri tome zaboravljaju da direktnog prijevoza do tamo gdje se nalazi nema, zaboravljaju da ne mogu pješačiti pet kilometara jer sam u invalidskim kolicima ne svojom voljom nego voljom nekoga tko mi je omogućio da obolim ali ja ga ne krivim i ne napadam jer znam da postoji razlog svega što se dogodilo prije nekoliko godina.
Kada napišem komentar nekoj osobi jer je otvoreno pisala o tabu temi tada sam grozna, luda i nepromišljena jer "majka sam dvojice sinova" i zbog njih nije poželjno da pišem o tabu temi, a moj jedan sin niti ne zna čitati a drugi tamo gdje momentalno je nema pristup internetu a da i ima on glavnu blog stranicu ne otvara niti čita moj niti bilo čiji blog jer nije zainteresiran.
Kada sam pisala jedan tekst o segmentu svog života bila sam razapeta i nekoliko osoba me branilo (hvala im na tome) ali da to sam ja baš ja i ne neću se mijenjati samo zato da bi pokazala sebe u drugom svijetlu od svjetla kakvo je moj život, kakva sam ja, jer to sam sve ja, baš ja sa svojim imenom.

Andrea

Uživanje je pisati ono što voliš, izražavati se da sve napisano bude razumljivo svima koji tvoj javno postavljeni tekst čitaju jer te tvoje napisane riječi si ti koji si ih napisao onako kako si želio napisati tekst. Svjestan si da ti imaš svoj stil pisanja koji nekima ne odgovara ali to je njihovo pravo isto kao što je tvoje pravo da napišeš svoj tekst koji naravno ne smije biti uvredljivog sadržaja jer ipak preko teksta koji dijeliš pokazuješ sebe.
Postoje osobe koje pišu neke riječi koje su tabu za pojedince i tada nastaje rasprava koja nema kraja i koja prerasta u svađu jer se pojedinci svjesno ili nesvjesno pronalaze u tom napisanom tekstu i osjećaju se napadnuti i ugroženi a ne promisle da je takav tekst pisan općenito a ne o njima.
Postoji dosta tekstova koji odgovaraju nekome ili nikome a svađe i prepirke nikome nikada ni u stvarnom ni u virtualnom svijetu nisu dobro donijele jer uništavaju i jednu i drugu stranu jer svi smo mi samo ljudi koji pišemo i volim se pismeno izražavati u nadi da ćemo nekome pokazati tko smo mi iako nas osobno ne poznaju.

Oznake: kopirano sa youtube

Zna da volim figurice, hvala ti srećo moja što me razveseliš sa takvim poklonom

Je, baš je zanimljivo čitati tekstove koji su istiniti a prožeti kako jedna blogerica piše prepucavanjima blogera jer čini mi se da tekst na blogu mora biti izmišljotina kako bi pojedincima odgovaralo i takav tekst bi bio poželjan za čitanje jer tekst koji ti želiš na svoj način prenijeti javnosti i kojim ti želiš ukazati na nešto čini mi se nije poželjan. Kada pišeš blog uključi maštu i tada ćeš se prilagoditi svima jer postoje oni koji će ti se diviti na tvojoj bujnoj mašti, a ne prihvatiti da je tvoja istina nekome tko te prati korisna.

Doći će, ali kako će doći tako će i proći jer spustit ću sve rolete, ugasiti svijetla i biti u mraku sa svojim mislima , jer u mislima ću biti pored njih. Sva ova svjetla i mirise koje u centru osjećam meni, da meni ništa ne znače i jedva čekam da prođe zadnji mjesec u godini jer on, da on nanosi mi tugu.

Slušam u tišini kako kišne kapi lupkaju po spuštenim roletama na mojim prozorima i nešto mi padne u moju šašavu pamet a to je ovo.
Sjetih se kako je bilo odlično druženje blogera na Bundeku koje je organizirala skupina na blogu zajedno sa RIBAFISHOM jer željeli su saznati što blogeri vole a što ne vole i tako zbližiti blogere naravno bez da se dogovara u koju skupinu i kojem će se blogeru netko prikloniti. Bilo je interesantno družiti se i s blogerima koji ne pišu više blog jer imaju drugih obaveza. Razmišljam o Siniši koji je došao na ideju izdavanja knjige s postovima blogera koji su bilo voljni da nekoliko postova u prvoj knjizi bude objavljeno, tada su bili na promociju pozvani svi koji su mogli i željeli doći a još bolje je bilo druženje kod Žnidaršića jer smijehu i zabavi nije bilo kraja.
Naravno i na tu drugu promociju blogerske knjige mogli su doći svi blogeri koji su željeli da se druže. Mnogi ne žele da se otkriju pa je bio dogovor da se predstavimo sa svojim nikovima i to nije predstavljalo nikakav teret.

Svi mi pišemo zato što volimo pisati, zato što volimo svoje nešto podijeliti sa sobom i drugima kako bi olakšali sebi a i drugima pomogli da shvate da se javno napisanim tekstom može nešto i naučiti jer sve manje imamo vremena za normalna druženja a na ovaj pisani način komuniciramo i s osobama koje su udaljene i po nekoliko stotina kilometara od nas a ipak su nam blizu kada pročitamo njihov tekst objavljen na blogu hr koji je za mene jedan i jedini usprkos podmetanjima i svađama pojedinaca koji ne podnose određen način izražaja blogera koji pišu tekst u svom editoru jer svaki tekst koji netko objavi objavljen je zato što je zanimljiv osobi koja ga piše i želi ga podijeliti s čitalačkom publikom i drugim blogerima. S toga pišite kako pišete, komentirajte ako želite i kome želite jer ima i čitaoca koji ne pišu blog ali rado svrate pročitati tekstove blogera bloga hr.

Voli vas Andrea.

Kako postoji kultura pričanja, tako isto postoji kultura pisanja koja bi zbog čitalačke publike trebala biti na visini ali to se rijetko može naći jer kultura govora i kultura pismenog izražavanja danas postoji u manjoj mjeri a to je kriv tempo života, ni liječnici nemaju vremena objasniti pacijentu sve što bi trebali jer moraju gledati u ekran kako ne bi krivo nešto unijeli u kompjuter tako da ni s njima ne razgovaramo kao prije, sada se ni susjedi ne poznaju a godinama žive u istom ulazu. Ogovaranja ima svugdje jer to je postala svakodnevica kao što je postala i ne kultura dijaloga i pisanja.

Razmišljam da si priuštim ispod bora kojeg naravno ove godine neću ni kititi jedan mobitel jer ovaj moj je počeo kašljati pa mi slike koje slikam i prebacim na mail budu okrenute naopako, kada me netko zove za minutu izbaci i onda imam osjećaj da radim u pozivnom centru jer zvoni ponovno i nikako poziv ne mogu prihvatiti. Ovaj koji kašlja kupila sam prije sedam godina preko oglasa i vjerojatno treba u mirovinu ali ne kupuje mi se ponovno na isti način a kada gledam cijene po trgovinama gdje mobitela ima sretna sam što sjedim u kolicima pa ne padam na pod kada me uhvati nesvjestica, te sam umirovljeniku odlučila produžiti radni vijek iako kašljuca, a možda kašlja zato što je sezona gripe pa mu treba malo odmora.

S vremena na vrijeme bih voljela zaplakati i ispustiti kroz suze svu svoju bol koja me guši i stvara srčani krvni tlak zbog kojeg već pune tri godine svako večer pijem tabletu jer da je ne pijem srce bi mi iskočilo kroz usta van. Koliko god se trudim zaplakati samo jedna suza klizne niz obraz i ništa drugo se ne desi, naravno poslije se pojave slike koje bi trebale suzama pomoći da izlaze iz mojih očiju ali suza nema ni tada a ja osjećam bol, bol koja me guši.

Oprostite mi dragi blogeri ali moram ovaj post napisati jer sam dobila ovaj komentar koji sam kopirala sa donjeg posta

U petak sam saznala da je maćeha odustala da me tuži možda mi sljedeća godina bude bolja od ove koja uskoro odlazi. Vjerojatno je shvatila da gubljenje vremena i novaca nema smisla jer peta godina od tatine smrti dolazi a ona ima puno godina i ne može čekati okončanje nove parnice. Iako ću čekati da se ostavinski postupak privede kraju još neko vrijeme razmišljam o njenom ponašanju i očekivanju ishoda jer sigurno joj neću dati ono što sam joj nudila 2014. godine jednostavno najblaže rečeno imam i ja svoje ja te ću biti bez osjećaja kakva je i ona bila prema meni.
Dobiti će samo ono što joj Zakonom pripada (nužni dio).

Danas je krenuo mjesec u kojem bi trebali pokazati osmjehe, u kojem bi trebali probuditi dijete u sebi, u kojem bi trebali pokazati svoju srčanost ali velika većina nas sve jednostavno ne želi jer imamo svojih briga a nismo voljni dozvoliti nekome da prigrlimo nekoga tko je sam, star i bolestan. čari blagdanskog mjeseca nisu čari nego opterećenje jer drugačije je doba.
Sveti Nikola umjesto naranča, čokolade i bombona sada ostavlja, mobitele, konzole, tablete i ostale skupe stvari. Na božićnom drvu ne stoje više svileni bomboni, orasi i papirnati ukrasi, sada su kuglice i lampice, te poneki imaju ispod bora jaslice. Krenuo je mjesec kupovanja, a sve ostalo je izgubilo smisao jer najraskošniji mjesec u godini nije kao što je bio nekada.