Dugo, da dosta dugo sam gledala u praznu bijelu plohu svog ekrana i sada, da baš sada dobila volju da ti napišem nekoliko riječi "nedostaješ mi, nedostaje mi tvoj glas" ali moram to zaboraviti jer krenuli smo svaki svojim putem ti popločenim, ja s rupama, ali imam snage hodati po takvom putu jer sam se naučila i znam da nisam sama i da imam sjećanja koja nikada neće otići.