Prije sat i po vremena umalo sam nastradala prelazeći pješački prelaz koji vodi od Jadranske avenije prema rotoru jer se jedan balavac zabio sa kombijem punom brzinom u auto koji mi je stao da pređem cestu.

Jučer je bio imendan mom mlađem sinu, a ja, ja bila sam doma i kroz prozor promatrala kako luđački pada snijeg, nisam imala ni volje ni snage za ništa osim za tugu jer on je godinama samo u mojim mislima i mom srcu.
Zašto je to tako, može li mi On odgovoriti? Zašto netko mora imati više patnje od drugih? Po kojem kriteriju On to određuje?

Oznake: ovo ja -izaberite

Oznake: moj prijatelj Jura Gašparac

Evo već pola sada naprežem mozak razmišljajući što da napravim i kako da postupim po pravomoćnom rješenju u cijelosti jer toliko različitih mišljenja sam čula tako da nikako ne mogu doći do ispravnog rješenja. Ta mišljenja me podsjećaju na matematički zadatak kod kojeg tražiš ispravno rješenje s hrpu različitih postupaka a ispravnog rješenja nema.
Angažirala bih ja i odvjetnika ali kada nemaš novaca onda su ti dokumenti koje posjeduješ jedini ispravni argument za rješavanje "matematičkog zadatka" i naravno strpljivost jer drugog izbora nemaš.

Teško je prihvatiti da jednom laž ispliva na površinu jer laž je jedino što znaš već godinama, lako je varati i ubjediti drugu stranu u svoje poštenje jer lažima uspijevaš zadobiti povjerenje osobe koju lažeš, koja ti je u tvojim teškim trenucima pružila sve što je mogla nadajući se da je s tobom dobila glavni zgoditak ali ne dobila je samo osobu koja laži smatra istinom i koja drugačije ne zna komunicirati jedino lažima jer laž je njemu istina koja drugoj strani smeta ali on to ne vidi zato što mu odgovara lagati i lagat će uvijek s obzirom da su mu laži istina ali samo njegova.
Suvišno je nekom nešto reći jer kada govoriš on ni ne čuje tvoj glas a kamoli i jednu izgovorenu riječ ili rečenicu a ti imaš osjećaj da si sve izgovoreno izgovorio sam sebi iako se sugovornik kome nešto pričaš nalazi tik pored tebe. Sve što si izgovorio nije ni registrirano ali ti si ipak izgovorio jer te izgovorene riječi su se gušile i morale su izaći, morale su biti izgovorene osobi kojoj su namijenjene iako od tih izgovorenih riječi nema nikakvog pomaka a ti više nisi "ekspres lonac" koji polako kipi.
Tvoje izgovorene riječi ostale su u zraku ali ti više ne kipiš i možeš krenuti dalje jer lakše je, puno je lakše ako izgovoriš sve što ti smeta iako te osoba kojoj su riječi namijenjene uopće ne čuje.
Uzaludno je tražiti da ti lažov kaže istinu jer on je istinu odavna izgubio i samo sa svakom riječi izgovara laž jer laž je njegova istina koja nanosi bol osobi koja ga je prihvatila kada nije imao gdje.

Lijepa i draga gospođice zar vam nije hladno dok kiša pada po vama? Postoji li netko tko voli ovako divnu gospođicu? Da sam barem malo mlađi bilo bi mi drago da mogu biti pored vas.
Ja vam volim dragi gospon da mi kiša pada jer tada ne razmišljam baš o ničem jednostavno se prepustim kišnim kapima koje padaju niz moje lice umjesto suza.
Koliko vas godina poznajem na vašem licu je uvijek divan osmijeh koji meni starcu daje volje da se krećem jer znam da ću ugledati vas i vašu ljepotu.
Meni je drago vidjeti vas jer znam da ste zdravi a to drugo ćemo ostaviti za razgovor kada sunce grane jer ne bih voljela da vas ne sretnem i sutra.
Prava ste pucka koja zna kaj treba pripovedati jednom starcu koji bi zbog vas volio biti mlajši.

Oznake: napisala ANDREA

Nemam snage da joj priđem, da joj pogledam u oči koje su plave poput vedrog neba, da joj priznam sve ono što sam joj napravio jer znam da me je voljela cijelim svojim bićem, a ja sam joj lagao sve do trenutka kada me je napustila, tada sam shvatio da sam kriv što sam skrivao sebe pred njom. Da, skrivao sam svoje prave osjećaje jer nisam bio samo njen, povrijedio sam je misleći da je samo još jedna u nizu mojih avantura, ali ne ona avantura nije bila, ona je žena koja zna voljeti i pružiti ono što je potrebno a ja sam je povrijedio i ne nikada si to neću moći oprostiti, nikada joj neću moći prići, pogledati joj u oči i reći da je ona ta koju sam oduvijek tražio a izgubio je jer sam je varao. Da, varao sam ženu koja ima dušu anđela, varao sam ženu koja me voljela i sada znam da je ona jedina koja može iskreno voljeti.
Nemam snage da joj priđem i molim za oprost jer moje ponašanje oprost ne zaslužuje, često je viđam kako se igra u parku s malim djetetom i kako je sretna a da je moje to nikada saznati neću jer nemam joj snage prići.

Oznake: napisala ANDREA

U svom životu varao sam, ali volio sam iskreno samo jednom i nisam joj priznao godinama, kada sam je sreo bilo je kasno jer pripadala je drugome. Pitao sam se često dali ga voli, dali ga želi isto kao što je voljela i željela mene koji nikada nisam znao voljeti.
Ni jednu ženu nisam ni volio, ni želio kao nju, ženu kojoj sam nanio bol lažući da nisam sam i da je ona jedina koja me ima. Godinama u drugim ženama tražim nju, njezinu iskrenu ljubav, njezin nježan dodir, pogled, osmijeh nevinog djeteta i znam da to ni jedna druga žena nema, da je ona jedina koja me razumjela koja je znala što volim, što mrzim a ja nju tada nisam volio sve do trenutka kada je gledajući me toplim pogledom rekla da odem i da je zaboravim.
Varao sam i varam dalje ne shvaćajući da uistinu samo varam sebe jer njoj koju trebam to ne mogu priznati, jer rekla mi je davno da mrzi samu sebe zato što me je voljela i što će me dok živi voljeti bez prestanka.
Nisam tada znao da će boljeti tražeći u drugim ženama jedan dio nje, jer nikada ni jedna žena neće biti poput nje, zakasnio sam jer ona živi svoje snove sanjajući svoju sreću, a ja i dalje u drugim ženama tražim dio nje jer nemam snage priznati da sam je volio i da je volim.

Oznake: napisala ANDREA

Oznake: na putu prema Trvrtkovoj 5

Sjećam se trenutaka kada si me znao nasmijati, kada smo znali pričati o zanimljivim stvarima, kada si pomoću zemljopisne karte putovao zajedno sa majkom i sa mnom, kako si lupao glavom o zid kada si saznao da više nije živa...da sjećam se. Sjećam se i kako si me odbacio kada si doveo drugu ženu jer nisi mogao gledati kopiju žene koje više nema, da tata sjećam se. Sjećam se tvog lika, sjećam se tebe, sjećam se da sam te voljela i znam da te volim.
tvoja kćer

...Nakon sat vremena Jakov je parkirao auto na parkiralištu nasuprot kafića i ostao nepomično sjediti držeći volan, ugledao je na maloj terasi djevojku kako spretno postavlja čaše na uredno složenim stolovima. Na tren je zaboravio da pored njega na suvozačkom mjestu sjedi osoba s kojom je proveo burnu noć na svom radnom mjestu. Maja je primijetila njegov pogled ali nije osjetila ništa iako je znala koliko ju Jakov privlači.
-Ajde izađimo već jednom pije mi se kava pa je u kafiću gledaj koliko ti drago samo joj molim te nemoj reći da si Jakov jer će poludjeti što sam te dovela tu a da nju prije nisam pitala.
- Aha, može - promrmljao je i izašao da Maji otvori vrata kako bi izašla iz automobila.
Sofija je bila zauzeta pripremama terase za popodnevno slavlje i sa nekoliko stalnih gostiju tako da nije ni primijetila prijateljicu ni pratnju nego ih je uljudno pitala i prije no što je ušla u šank što žele naručiti.
- Pogledaj koga pitaš i dobro jutro.
- Ah, oprosti nisam te vidjela imam dosta posla oko priprema slavlja tako da ni ne stignem vidjeti dobro poznato mi lice koje je dovelo i pratnju. Dobar dan gospodine. Što vi želite popiti?
- Kakao sa šlagom molim i pokušajte napraviti mlaki kakao ako je moguće.
-Sjednite za ovaj mali stol u ćošku sada ću ja samo da poslužim ovu gospodu na šanku jer ne podnosim da gosti dugo čekaju.
Sofija je ispod oka promatrala Majinu pratnju i spretno točila piće gostima na šanku, tek kada se približila caffe aparatu primijetila je da joj ruke drhte, te se nasmijala sama sebi.
- Molim te Majo objasni mi zašto tvojoj prijateljici moram kriti da sam Jakov, pa vidim da nije glupa siguran sam da zna tko sam.
- Ako želiš s njom razgovarati da bi si skratio vrijeme dok radi na porti, bolje reći zuriš u prazno nekoliko sati ništa ne radeći onda izmisli neko ime dok si tu u kafiću meni za ljubav- zagrlila ga je kao malo dijete i ovlaš poljubila obraz.
- Ok, evo je dolazi pa ti izmisli moje drugo ime.
- Izvolite vaš mlaki kakao sa šlagom gospodine Jakove a evo i tebi tvoja jutarnja kava Majo sada da imam vremena rekla bih ti nešto ali uskoro počinje slavlje pa nemam vremena osim da ti naplatim naručeno jer inače neću stići kasnije s obzirom da ću biti zauzeta sa svojim gostima. Uživajte jedno pored drugog jer imate vremena kojeg ja neću imati zadugo jer radim dvije smjene.
- Oprosti mi molim te ali ako želiš i ako gazda dopusti rado ću ti ja uskočiti pomoći inače sam konobar po struci samo to ne radim jer je naporan posao.
- Ne, samo vas dvoje u miru uživajte, posluživanje gostiju je moj posao a vi ste gosti koliko znam. Sada stvarno moram ići jer stiglo je meso koje moram rasporediti po stolovima na terasi.- spretno se okrenula na vrhovima prstiju i izašla van dočekati dostavljača.
- Što si šutila Majo zar je maca popapala jezik? Rekao sam ti da zna tko sam i da ju neću moći prevariti.
- Evo Jakove dolazi gazda pa ga pitaj možeš li pomoći Sofiji da se jadnica ne umori od posla. Dobar dan gazda. Kako si?
- Mogla bi ti pomoći Sofiji posluživati goste na šanku i onako ti stalno plača pića koja popiješ ovdje ili negdje drugdje i da molim te Majo prestani me zadirkivati nemam ja za tvoje gluposti vremena.
Maja je ostala iznenađena Matinim ponašanjem htjela mu je odgovoriti ali otišao je za šank poslužiti goste, tako da Maji ništa drugo nije preostalo nego da šuti, Nakon Matinih riječi zaboravila je da pored nje sjedi Jakov.
- Ej, kuda si odlutala sa mislima gospođice, ako si me zaboravila idem ja sam pitati vlasnika dali mogu pomoći tvojoj prijateljici a ti odi doma pa ja dođem k tebi kada završim.
- Radi što hoćeš i onako sam umorna, čujemo se. - ovlaš ga je poljubila u obraz i izašla iz kafića bez da je ikoga pozdravila.
Sofija od posla na maloj terasi nije ni vidjela Majin odlazak, ali kada je ušla u kafić po piće koje je trebalo postaviti po stolovima vani čula je razgovor između šefa i Jakova.
- Slobodan sam dva dana i imam konobarsku struku pa vam mogu pomoći ako se Sofija slaže s tim i ako vama odgovara.

Oznake: napisala ANDREA