Teško je prihvatiti da jednom laž ispliva na površinu jer laž je jedino što znaš već godinama, lako je varati i ubjediti drugu stranu u svoje poštenje jer lažima uspijevaš zadobiti povjerenje osobe koju lažeš, koja ti je u tvojim teškim trenucima pružila sve što je mogla nadajući se da je s tobom dobila glavni zgoditak ali ne dobila je samo osobu koja laži smatra istinom i koja drugačije ne zna komunicirati jedino lažima jer laž je njemu istina koja drugoj strani smeta ali on to ne vidi zato što mu odgovara lagati i lagat će uvijek s obzirom da su mu laži istina ali samo njegova.
Suvišno je nekom nešto reći jer kada govoriš on ni ne čuje tvoj glas a kamoli i jednu izgovorenu riječ ili rečenicu a ti imaš osjećaj da si sve izgovoreno izgovorio sam sebi iako se sugovornik kome nešto pričaš nalazi tik pored tebe. Sve što si izgovorio nije ni registrirano ali ti si ipak izgovorio jer te izgovorene riječi su se gušile i morale su izaći, morale su biti izgovorene osobi kojoj su namijenjene iako od tih izgovorenih riječi nema nikakvog pomaka a ti više nisi "ekspres lonac" koji polako kipi.
Tvoje izgovorene riječi ostale su u zraku ali ti više ne kipiš i možeš krenuti dalje jer lakše je, puno je lakše ako izgovoriš sve što ti smeta iako te osoba kojoj su riječi namijenjene uopće ne čuje.
Uzaludno je tražiti da ti lažov kaže istinu jer on je istinu odavna izgubio i samo sa svakom riječi izgovara laž jer laž je njegova istina koja nanosi bol osobi koja ga je prihvatila kada nije imao gdje.