...a ja se osjećam kao da idem pred streljački vod a ne na još jedno ročište vezano za ostavinski postupak koji traje i trajati će još tko zna koliko. Da se barem maćeha urazumi i meni i njoj bi bilo puno lakše ali znam ona se urazumiti neće s toga ću i dalje još nekoliko godina čekati okončanje jednostavnog postupka.

Ponekada pomislim da nikada neću riješiti ništa, da ću još tereta dobit na sebe i pitam se hoću li izdržati jer za mene čini mi ne drugog izlaza nema osim da primam terete koji mi stoje na putu.
Sutra ponovno imam ročište a za nekoliko dana je mami 34 godišnjica a tati četvrta, bratu naravno ni ne brojim jer me podsjeća na dan kada sam zajedno s njim izgubila i sve svoje mogućnosti, ali živim, tu sam i idem dalje iako ne vidim još sretan završetak svega što mi se dogodilo i što mi se događa.
Da ja sam kriva sama za neke stvari jer radila sam krive poteze ali zar nije dosta patnje, dosta tereta.
Ponekada pomislim da nikada ništa riješiti neću.

Dosta mi je ovog hladnog vremena, dosta mi je sjedenja u praznom stanu, dosta mi je igrica, knjiga i tišine. Treba mi malo razgovora, omiljenog kafića, žamora, ljudi.

Dosta mi je ovakvog vremena jer ne mogu se kretati nigdje pa ni do dučana jer ništa nitko nije očistio u mom kvartu vjerojatno čekaju da i posljednja pahulja padne a zatim će hrpe snijega postaviti na djelove koji će zatvoriti nogostup i morrati ću se kolicima kretati po cesti gdje naravno vozači voze reli jer misle da tu nitko ne živi i onda može po naseljjuu voziti kao da vozi trke.
Jedva čekam sunce.

Zna li tko gdje su Zagrebački Dekameron, Mekan, Lavica, Udovac? (još poneki)
Sigurna sam da imaju svojih obaveza i malo vremena za sebe ali mogli bi nam se javiti samo da znamo da su dobro

Kada sjediš u kafiću sam kako bi u miru popila svoj omiljeni napitak ne nadaš se da će samo jedan stol dalje od tebe sjediti osoba koju ne želiš ni čuti ni vidjeti i njegov glas te iritira jer znaš koliko si laži čuo od te osobe koja sjedi tebi iza leđa. Čuješ kako sugovorniku priča svoju dogodovštinu i po boji glasa znaš da je dio priče laž, želiš se okrenuti i dati mu do znanja da ga čuješ ali ipak ostaješ mirno piti svoju kavu i nadati se da će otići sa sugovornikom prije no što ti odeš iz kafića u koji inače zalaziš znajući da nikoga poznatog nećeš susresti.

Sjedim i razmišljam već nekoliko dana zašto se neprestano vara i koji su razlozi varanja, naravno da postoji više vrsta varanja i ne nemojte misliti da sam pomislila samo na fizičko varanje nekoga jer to je samo jedna vrsta varanja koja mi nije zanimljiva jer prošlost sam ostavila iza sebe (barem ja tako mislim). Naravno da osobe koje varaju na bilo koji način to varanje bilo nesvjesno okolini otkriju svoje varanje i naravno nisu svjesni da varaju sami sebe jer na površinu dođe istina a oni su ostali sami i sada mogu varati sami sebe na bilo koji način.

Kaži mi ovako kako ću sada napisati svaki dan jer svaki dan je Valentinovo ako mi te riječi iskreno izgovaraš.
"Moje si jutro, moje si podne, moja si večer, sve si moje , trebam te, želim te i volim te svaki dan."

Valentinovo može i mora biti svaki dan ako imaš nekoga koga voliš srcem a ova kupovina sutra donosi naglu zaradu trgovcima i to nije čisti izraz ljubavi jer ljubav se ne kupuje i ne dobiva kupljenim poklonima 14. 02.

Oznake: valentinovo svaki dan

Bilo bi dobro da se Ljubičić i SDP ne dogovore te da im račun bude u blokadi, tada bi sigurno odlučili da se Ovršni mora promjeniti na isti način kako se napravio Lex Agrokor jer iznos ne bi za pola mjeseca bio takav kakav je nego i nekoliko tisuća više. Možda će sad tražiti hitnu promjenu zakona koji je napravljen za bogaćenje pojedinaca.

Toliko toga mi se vrzma u mislima ovih nekoliko dana kako sjedim doma zbog ružnog vremena i razmišljam da se pokrenem osnivanjem udruge ili neke nove stranke na našoj političkoj sceni jer još jedna udruga ili stanka dobro bi došle da se konačno nešto pokrene samo moram pronaći istomišljenike jer ja bih voljela biti samo osnivač a ne i predsjednik iste jer za vođenje bilo čega nemam afiniteta ali volim pričati s ljudima i pisati pa bih rado bila zadužena za odgovaranje na upite građana koji bi imali pitanja na koje nikada nisu dobili odgovor jer im nitko nije imao vremena odgovoriti.
To je samo moja pusta i neostvariva želja jer još jedna stranka ili udruga bila bi suvišna.

Voljela bih da ovdje gdje živim ne pada snijeg jer prije nekoliko godina mali pas spasio me da ne nekoliko kila snijega ne poklopi i ne nanese ozlijede. Trebam izaći van a ne ja se ne usudim i sada čekam ljepše vrijeme naravno hladnije ali bez padalina jer sigurno nitko nije očistio krovišta.

Čekam da prestanu bolovi u nozi, čekam da sunce bolje grije, čekam da se riješi postupak na sudu, čekam da sretnem dragu osobu, čekam iskreni razgovor, sve to čekam jer imam vremena čekati da dođe dan kada će konačno doći red da se ispune moja čekanja, jer negdje postoji vrijeme kada si ti taj koji moraš dobiti sve što čekaš već duže vrijeme i tvoje strpljenje će dobiti sve ono što još uvijek strpljivo čekaš.

Voljela bih otići izvan granice i pronaći posao koji bi mi omogućio da živim život ali da pronađem posao van granica je nemoguće isto kao i tu gdje jesam jer sada imam godine koje nisu povoljne za zapošljavanje kao ni moje zdravstveno stanje jer koliko god pišem zamolbe na ni jednu još nisam dobila odgovor niti ću ikada dobiti jer nitko ne treba osobu s invaliditetom koja voli i želi raditi, koja bi voljela biti korisna društvu u kojem živi.
Razmišljam o tome da ponovno krenem u školu kako bi stekla još koju kvalifikaciju recimo web dizajn pa da radim od kuće ali nemam love ni za prvu ratu a kamoli za sve mjesece školovanja jedino ako uspijem dobiti jednom na lotu onda ću upisati i dva zanimanja pa ću vjerojatno uspjeti naći posao i biti korisna i sebi i društvu u kojem živim, jer nitko ni van granice ne treba osobu s invaliditetom koja ima volje i želje raditi.

Polako je hodala kolnikom i gledala u pločnik kao da na tom pločniku nešto piše baš namijenjeno njoj koja je baš prije sat vremena odlučila prekinuti život s osobom koja neprestano laže jer mu laž pomaže da opstane i da ne bude sam, a nije ni svjestan da jednom istina sustigne laž i da onda izgubi sve koji su mu vjerovali. Da ju je bilo tko promatrao sa strane pomislio bi da broji korake, a da ju je pogledao u oči ugledao bi bijes jer bila je budala koja vjeruje lažima dugo jako dugo sve dok istina nije "isplivala na površinu". Hodajući laganim korakom osjećala je gađenje prema sebi jer dozvolila je lažovu da joj uđe u život koji je prije njega bio pun sreće i radosti jer imala je sebe a sada su joj samo ostale gorke uspomene.

Danas mi se razgovara ali morat ću razgovarati sama sa sobom u mislima svojim jer ne da mi se ići nigdje pa čak ni do dućana jer nemam snage ništa raditi, možda ću kasnije uzeti olovku i papir te napisati pismo koje nikada nikome neću poslati jer primatelj tog pisma nema adresu i tako ću svoje misli iznijeti iz sebe te kasnije spremiti kako bi ih čitala godinu do dvije poslije jer i tada ću imati vremena i tada ću biti sama kao sada, hitjeti ću komunicirati a komunicirati ću samo sa svojim mislima.

Baš je lijepo na blogu čitati blogere koji pišu svojim narječjem jer čakavski, štokavski, kajkavski su dio ljepote hrvatskog jezika koji se ne gubi ma gdje god se osoba nalazila nego ga i sljedeće generacije njeguju slušajući ili čitajući na tim divnim narječjima hrvatskog jezika. Ako i neku riječ ne razumijemo slušajući ili čitajući trudimo se sami saznati značenje riječi koju smo pročitali ili čuli jer melodičnost izgovorenih ili pročitanih riječi bilo da je pisano ili izgovoreno čakavicom, štokavicom ili kajkavicom pokazuju koliko je hrvatski jezik divan i poseban.

Malim koracima kreni prema naprijed jer došlo je vrijeme kada sama sebi moraš reći da možeš preskočiti provaliju koja se nalazi ispred tebe jer toliko si ojačala tijekom godina i jednostavno skupila snage reći da je dosta krivih poteza, da ćeš samo slušati svoj unutarnji glas koji te tjera da sama sebi pokažeš svoju jačinu s kojom prkosiš svim krivim putevima ispred sebe. Znaš da imaš i dušu i srce ali i jedno i drugo pripada tebi i ne nemoj dozvoliti da krivi putevi ispred tebe srce i dušu odvuku dolje jer krivih puteva je bilo dosta i jača si no što misliš, uspjeti ćeš preskočiti duboku provaliju ispred sebe.

Došao je razgovarati o njoj nakon dužeg vremena ali ja nisam bila željna razgovora niti društva tako da je i otišao ne ušavši u stan. Svjestan je da mu ja ne bih podilazila jer nisam sretna biti u društvu osobe koja je puna sebe, osobe koja sama sebe uvjerava da je laž istina. Prije no što sam zatvarala ulazna vrata izustio je "trebam iskrenog prijatelja."
Svi mi trebamo prijatelja ali poneki prijatelja nisu zaslužili. Ljudski je saslušati, praštati ali ni to poneki zaslužili nisu.