Polako je hodala kolnikom i gledala u pločnik kao da na tom pločniku nešto piše baš namijenjeno njoj koja je baš prije sat vremena odlučila prekinuti život s osobom koja neprestano laže jer mu laž pomaže da opstane i da ne bude sam, a nije ni svjestan da jednom istina sustigne laž i da onda izgubi sve koji su mu vjerovali. Da ju je bilo tko promatrao sa strane pomislio bi da broji korake, a da ju je pogledao u oči ugledao bi bijes jer bila je budala koja vjeruje lažima dugo jako dugo sve dok istina nije "isplivala na površinu". Hodajući laganim korakom osjećala je gađenje prema sebi jer dozvolila je lažovu da joj uđe u život koji je prije njega bio pun sreće i radosti jer imala je sebe a sada su joj samo ostale gorke uspomene.