Kazaljke sata poklopljene su i podnevna zvona zvone, podigla je pogled prema modrom nebu koji su počeli prekrivati tamni oblaci i dočekala je tako toplu kišu koja je sakrila njene suze jer su kišne kapi umivale njeno lice, teško joj je prolaziti ulicom koja je nekada bila njihova ulica ali tom ulicom prolazi svaki dan i zna da ga u toj ulici nikada neće sresti i sve vezano za tu ulicu samo su uspomene koje se probude dok prolazi pored kućnog broja. Zašto prolazi tom ulicom, njihovom ulicom ne zna ni sama, i koliko god želi da ne prolazi njihovom ulicom kroz tu ulicu mora proći jer jedino kroz "njihovu" ulicu dolazi do osobe koja treba nju i njen pogled u kojem se može pročitati njezina bol.
Ne, nema smisla ništa, sve slike koliko god to ona želi ne blijede a ona je svjesna da ima postoji razlog zašto ponovno svakodnevno prolazi "njihovom" ulicom.
Mora shvatiti da prošlost ostaje prošlost da dani i godine prolaze, te da ništa više vratiti se ne može osim divnih uspomena a te uspomene treba zatvoriti jer jedino kada uspomene zatvori nestati će i bol, tek tada će shvatiti kako su divni i ovi kišni i svi dani koji dolaze.

Sjedim sada, gledam u bijelu podlogu na ekranu i vidim nešto kao u magli i pitam se
dali oni znaju voljeti ili samo znaju nanijeti bol i patnju onome tko voli njih. Zaboravila sam jutros na stol postaviti još jednu šalicu kave, bravo ja.
Bravo zato što ponovno polako zaključavam u sebi svoju prošlost koja me guši ma koliko god tu prošlost moje srce treba ona mora biti zaključana jer odlučila sam krenuti dalje, što dalje jer takvi kao taj "žigolo" nisu ništa drugo zaslužili nego okove koje nikada neće moći skinuti sa sebe.
Uskoro ću ga zaključati potpuno i nadam se da će tada osjetit bol koju nikada baš nikada neće moći maknuti a on sam zna zašto.
Znam da će mi sada pojedinci reći ono što želiš drugome dogoditi će se tebi ali morate znati da me ništa ne može iznenaditi jer moj život je teži od olova i ja sam tu, idem dalje i mogu dalje, te me ništa ne može iznenaditi više.

Svaki svoj zagrljaj, svaki tvoj dodir stezati će okove jače oko tebe sve dok ne priznaš da si lagao uvijek svima. Osjeti bol i patnju koju si nanio drugima da bi tebi bilo bolje i ne zaboravi jedno okove nikada nećeš moći skinuti jer u njima je sva moja bol.

Najljepše more za mene je Jadransko i nadam se da ću tamo u jednom divnom gradu Biogradu živjeti, najljepši gradovi za mene su Zagreb, Amsterdam, Bangkok, Manila, Varaždin, najviše volim pohanu piletinu i krastavce s vrhnjem, najljepše groblje za mene je Varaždinsko, najdraža životinja pas, a najmiliji cvijet žuta ruža, najviše volim iskrene prijatelje, iskreni zagrljaj i topli pogled u kojem vidim odraz duše. Najbolje knjige su napisale Mir-Jam i Marija Jurić Zagorka, a od svega toga nja, naj, naj su snovi koje nitko ne može prekinuti.

Slike svega toga ne mogu postaviti jer koristim posuđeni laptop i slika momentalno nemam ali znam da možete slike potražiti preko neta jer i vama je sigurna sam nešto od navedenoga naj naj.

Znam tko sam, znam što mogu s obzirom na svoju bolest, ja znam biti ja osoba koja ima osjećaja, koja ima srce, koja ima dušu, osoba koja voli biti dijete često. Znam slušati kada to netko treba, znam gledati u oči dok razgovaram, znam i šutiti jer ponekada tako govorim više no glasom.
Ja sam ja i ostati ću ja, raditi ću ono što volim, sanjati ću, smijati ću se, samo ću plakati onda kada to duša bude htjela jer ja plakati ne znam i ne mogu. Sanjati ću jer snovi su moji i čekati ću dan svoje sreće jer ja imam vremena i snage.

Nekada smo pisali dnevnik i svoje misli u bilježnice sa tankim ili debelim koricama, kako je kome bilo draže, nekada smo pisali pisma i slali ih na određenu adresu poštom. Danas zbog napretka tehnologije imaš mogućnost sve to pisati pisati javno.
Pisanjem teksta pokušavaš sebi i drugima olakšati shvatiti sebe i svoje postupke kao što si to radio nekada u divne bilježnice.
Naravno pišeš javno neke stvari, ne iznosiš sve u najsitnije detalje ali kada javno priznaš da si nekada bila ljubavnica nekome za koga si sasvim slučajno saznala da je oženjen onda si luda i nepoštena, a on je svetac koji danas pati jer živi život onako kako voli i dalje živi onako kako voli i nema grižnju savjesti da vara sve oko sebe jer on smije imati i ženu i ljubavnicu a ni jedna od ljubavnica u njegovom nizu ne smije priznati da joj je dan danas pod kožom jer je njezin postupak lud i ona je kriva što je provodila s njim vrijeme na bilo koji način, ona je kriva što ju je uspio prevariti, što je najdivnije godine života poklonila osobi koja je u braku, jer trebala je poput detektiva izvuči iz njega istinu prije no što krene u vezu na bilo koji način.
Žene ljubavnice su krive za sve jer nisu vidjele oznaku na čelu "ja sam oženjen, ne gledaj me".

Mrzim prikupljati papire jer moram ići s jednog kraja grada na drugi, amo tamo i kada prikupim sve papire s popisa dogodi se da me traže još neki koji moram ići javnim prijevozom i voziti se u suprotnom smjeru otprilike 45 minuta jer počeli su radovi tako da se svi vozimo okolo naokolo i shvatila sam da na određeno mjesto stignem prije na svoja četiri kotača na ručni pogon nego javnim prijevozom.
Svi su oni povezani i postoji OIB tako da svi potrebni podaci postoje na jednom mjestu, ali lakše je nas šetkati okolo naokolo jer po nekome imamo i previše slobodnog vremena.
Toliko papira treba s novim datumima iako se već dugo ništa nije promijenilo i svaki papir se plača ako nemaš potvrdu da si oslobođen plaćanja pristojbi ovdje 25, tamo 25, ovdje 120 tamo pedeset, ovdje 20, tamo 40 i tako redom gdje god da dođeš i tražiš potrebnu potvrdu te na kraju kada to sve uzmeš i platiš moraš još platiti javnobilježničke troškove 100 jer mora potvrditi da su svi ti dokumenti ispravni, tek tada odneseš gdje trebaš i onda čekaš da prođu godišnji odmori kako bi uistinu dobio papir za koje si sve te papire koje si platio predao u roku koji su ti odredili.
Znam da nisam jedina koja to prolazi, da je to svima tako ali postoji pametan kompjuter u koji su spremljeni svi podaci i mislim da bi se sve to moglo prikupiti na jednom mjestu samo jednim klikom miša i sve bi bilo riješeno u roku odmah ali zašto bi bilo jednostavno kada je interesantnije komplicirano, a s druge strane što bi radili službenici na šalterima osim jeli i pili kavu dok ostali čekaju da dođe njegov broj na red.
Kome bi platili sve ove ispisane cifre kada bi se sve to riješilo jednim klikom miša?

Molim Vas sve koji dobivate poruke čudnog sadržaja u moje ime da ih zanemarite jer te vam poruke ne ostavljam ja jer takva "pisma" tog sadržaja nikada nikome pisala nisam niti bi.
Bloger Sjedokosi s kojim ja nikada ni ne komuniciram navodno je primio dva moja pisma neprimjerenog sadržaja pa se sada ljuti na mene a ja nikada nisam ni komunicirala s njim na bilo koji način a kamoli mu nudila sex kako mi on sam piše u mojim komentarima u postu ispod ovoga.
Blogericu Valcer molim da mi oprosti ako sam ja uzrok raskida njihove veze jer sam navodno njoj pisala gluposti po komentarima, nije mi jasno kada i gdje sam joj davala savjete pa molim nju da mi to napiše jer stvarno ne razumijem napad blogera na mene kada ja nikada nisam ni čitala njegove tekstove, ni komentirala a znam i to da blogerici Valcer nikada nisam davala savjet nego sam komentirala post na svoj način jer njezine postove volim čitati.

Sada sam vidjela sasvim slučajno jedno pitanje namijenjeno meni i pokušat ću na njega odgovoriti.

Pokušaj uživati u svom snenom pogledu kada se ujutro ustaneš iz svoje polovice kreveta, u laganom hodu do kuhinje jer znaš da ćeš uskoro popiti omiljeni jutarnji napitak i osjetiti miris tek upaljene cigarete (znam da će sada većina reći da cigareta nije zdrava), uključi si svoju omiljenu pjesmu na kompjuteru i uživaj u riječima, tako ćeš saznati da možeš uživati u onom što te okružuje i da si potrebna sama sebi. Draga moja Veronika ti si jaka žena i sama sebi nemoj dozvoliti da te ruši nešto što tvoje dobrote nije vrijedno.
Uživaj u kišnim kapima, u toplim sunčevim zrakama, u glazbi koju voliš, u svom osmjehu, u čaši crnog vina i okusu i mirisu cigarete jer ti to možeš. Uživaj u snovima jer oni mogu postati stvarni.
Znam sada ćeš mi sigurno reći da filozofiram, ali toliko je divnih stvari oko tebe i oko mene da možemo biti zadovoljne i ispunjene svaki dan jer sve smo to zaslužile.

Meni najdraža godišnja doba su ljeto i jesen.
Ljeto zbog divnog toplog sunca koji mi daje snagu i kamenčić sreće jer kada sunce je život, volim ljeto jer tada mogu u Zagrebačkom moru plivati i uživati u vodi, sjediti na dekici ispod lijepe krošnje drveta i čitati omiljenu knjigu, a s druge strane volim toplinu jer sam se na tu toplinu sunčevih zraka naučila u Manili i da imam mogućnosti tamo bih se vratila i uživala u toplini njihovog sunca u ljubaznosti ljudi jer oni ne skidaju osmijeh s lica iako teško žive pogotovo u jednom selu pored Manile gdje prvo dijete mora biti muško.
Skrenula sam s kolosijeka sjetivši se Manile i topline tog tropskog sunca jer sam naučila tamo da se voda pije u malim količinama i da je voće i mlijeko, te mliječni proizvodi ono što dozvoljava svakom organizmu da izdrži temperaturu zraka iznad trideset.
U ljetu volim miris pokošene trave koje ima u izobilju pored Save i ljetne večeri su divne, a najdivnije je noćno kupanje, ljeti je za mene sve posebno i sigurna sam da ću jednog dana živjeti na moru kako bi mi najdivnije godišnje doba bilo ispunjeno.
Jesen mi je posebna zbog divnih boja i zbog toplih kiša koje me miluju i pružaju posebnu draž, miris pečenih kestena ima za mene posebnu sliku jer dolazi mjesec listopad koji je za mene posebni mjesec u godini.

napitak protiv vrućina i visoke vlage u zraku

kupite vrećicu kokosa u prahu,
litra vode i jedna tanka kriška limuna

u litri vode prokuhajte kokos u prahu stalno morate miješati da se ne bi stvorile grudice kada se ohladi dodajte tanku krišku limuna ostavite desetak minuta zatim krišku limuna izvadite prebacite mlijeko u flašu i ostavite do jutra da se ohladi (ako vam se mlijeko čini gusto ulite malo prokuhane vode i to popite prije polaska iz stana)., tako ćete izdržati dan bez potrebe za vodom i nećete se ni znojiti

kokosovo mlijeko ima u sebi masnoće koje su potrebne da vam u ljetom periodu koža normalno diše

svima

Draga moja blogerica Valcer zadala mi je temu za post i hvala joj na tome i sigurno ću uskoro pisati o toj temi ali sada s obzirom da je nešto u obradi o toj temi ne mogu pisati iako bih željela jer o toj zadanoj temi mogu pisati tri do četiri kratka posta.

Kao dijete željela sam biti novinar i pisati kao što sam pisala nekada zadaćnice u školi je obožavala sam da mi profesorica zada temu pisanja jer lakše je pisati kada ti netko zada nešto iako te ta tema ni malo ne interesira, bila sam sretna kada nisu bile slobodne teme jer u njima nisam bila baš spretna i nikada meni nisu bile potpune ma na koliko god ih stranica napisala nalivperom s kojim sam voljela pisati sve dok nisam skužila da tehnička olovka još ljepše piše tanka slova.
Pisala sam mala sitna slova sve dok nisam raspisala rukopis, a sada kuckam po tipkovnici i uživam u pisanju iako moji tekstovi nemaju smisla, nemaju ni početak ni kraj jer nitko mi nije zadao temu za pisanje.

D mi je ponekada Đ (tako sam Duricu jučer dva puta prebacila u Đuiricu), špinat mi je pišnat,spavati mi je ajati, a kada sam ljuta na svoj odraz u ogledalu tada je njoki, njoki puj, mrzlo mi je brzlo, kiselo kisukooo, kada mi je nešto ukusno tada je njami, njam joč jer volim povremeno probuditi dijete u sebi koje poneka slova izgovara naopako, pa mi je tako slovo R nekada slovo L, ponekada znam i izgovoriti brrr-brr-brr brrr-brr-brr samo me nemojte pitati zašto i zbog čega izgovaram brrrr.

Voljela bih da mi netko bilo tko napiše svoje lapsuse da naučim poneki novi

Bloger Pablon ponovo me prozvao da odigram interesantnu blogersku igricu ali glupo mi je ponovno odgovarati na već odgovorena pitanja ali moram priznati da su pitanja super i divni su odgovori blogera koji su se uključili u odgovaranje interesantnih pitanja.
Umjesto da ja ponovno odgovaram ja ću samo pozvati nekoliko prijatelja da se i oni priključe igri koja povezuje blogere
blogeri koje pozivam su :
1. riba fish (naš simpatičan urednik)
2. may day (kojoj sam recept postavila u svoje komentare u postu ispod)
3. Mikula mali
4. Moj pinklec
5. ziz
zahvalna sam Durici što je uspjela povezati blogere na jednostavan i zanimljiv način

Oznake: igra

1. kako, čemu, zašto ili na koji način ste se prvi puta susreli s blogom i započeli taj čudesni put bloganja?

2. kakve blogove volite pratiti i koje teme su vam najzanimljivije?

3. da li bi prihvatili ulogu urednika bloga i što biste tada prvo napravili?

4. kako birate teme kojima se bavite i što vas sve može inspirirati?

5. kada biste kuhali " večeru za blogere " što bi bilo na meniju?

6. jeste li na blogu doživjeli neke neuobičajene, zanimljive trenutke, bilo pozitivne ili negativne?

7. znaju li vaši bližnji za vaš blog ili je on samo vaše mjesto?

8. da na jedan dan možete biti neki drugi bloger kojeg biste odabrali i zašto?

9. koliko ste najduže izdržali bez bloga i da li ste pokušali prestati?

10. ima li života bez bloga, te ima li bloga u svemiru?


1. Sasvim slučajno sam došla do blog stranice, nešto sam tražila zanimljivo za čitanje po internetu i tada sam otvorila i tu naslovnicu, iako sam bedasta služila sam da je to interesantno jer sam otvorila nekoliko tekstova i taj način tekstova i pisanje mi se svidjelo jer sam skužila da je to javni dnevnik i da tako možeš pisanjem olakšati svoju dušu i pretvarati se da znaš pisati kao početni novinar (da novinar) jer moja želja od malena je bila da postanem novinar
2. volim blogove iz kojih mogu nešto naučiti bez obzira koje tematike bili jedino što izbjegavam političke tekstove jer su te teme za mene teške
3. možda bih prihvatila kada bi me netko to tražio ali za urednika bloga ja nisam toliko pametna i urednik nikada neću ni biti iako je to slatka pozicija. Prvo bih pokušala nagovoriti direktora bloga da se stavi kod zaštite teksta na predložak dizajna pa ako netko želi napraviti C/P s određenog bloga mora pitati vlasnika istog, te bi pokušala zamoliti da dizajneri predložaka naprave jedan predložak koji bi si bloger mogao sam raditi predložak onako kako želi ( to sam vidjela na jednom drugom blog servisu čak možeš napraviti slova kao da pišeš tehničkom olovkom ili nalivperom
4. sjednem za kom pogledam slova, pročitam nekoliko stranica dnevnika pisanog rukom i tipkam (nada mi je nekoliko tekstova bilo inspirirano mailom)
5. napravila bih pohani krumpir, piletinu na roštilju i čevape, te kvrgušu, nekoliko vrsta salate i domaći kruh naravno pečen u rolu a desert tortu od palačinki i češke kremšnite
6. da zahvaljujući blogu upoznala sam dobre drage ljude (neke i osobno), negativno ćemo ostaviti tamo gdje je
7. da zna sin
8. o tome nisam nikada razmišljala pa ne mogu sada odgovoriti na to pitanje kada promozgam odgovoriti ću ... ah da sada se sjetih voljela bih da sam kao http://zagrebackidekameron.blog.hr/ i NF samo mi ne pitaj zašto oni su posebni
9. samo kada me operarer čije usluge koristim isključi zbog računa koji nisam platila
10 za mene nema jer preko bloga sam stekla puno prijatelja i žao mi je što nekih nema ali rado se vratim na njihove ispisane tekstove

joker pitanje ona kobasica od broja te oni koje sam spomenula i ovo sada šezdeset posto od sto

predlažem igru Veronici, Sewenu, NF, Pablon, whitelili, modronebo i drugima koji se žele igrati

Divno je probuditi se i pogledati kroz prozor jer znaš da je novi dan, uz kavu s mlijekom zapaliti cigaretu i sam sebi izgovoriti "divna si, osmjehni se sama sebi i uživaj razbarušene kose u pogledu kroz prozor jer svaki dan je divan na svoj način i donosi nešto lijepo i novo". Moram shvatiti da sam izgubila sebe, ali polako se pronalazim i vežem dio po dio sebe jer divni su dani bez plana i razmišljanja. Dan za dan polako moram ići jer kako ću izgubiti terete, tako ću ponovno upoznati sebe i biti ja, žena koja je izgubila dušu.
Sve je lako i lakše će biti.



zapleši malo

Znam da se poneki ponekada pitaju
"jeli moje dijete uistinu dijete osobe za koju sam se udala ili ... sretna sam što to nikada nije primijetio što sa mnom živi u idealnom braku, što s njim imam još djece koja liče na njega a on ne primjećuje da njegov prvi sin uistinu nije njegov i ja sam divna i poštena žena koju on voli."
Ni jedno dijete ne može birati roditelje, živi sretno jer majka je jedna a otac može biti onaj koji se brine o njemu i njegovom sretnom djetinjstvu a ne onaj čije prezime nosi, a ona ona godinama živi u idealnom braku sa saznanjem da mu nikada nije niti će reći istinu jer onda bi joj se sigurno srušila idila braka.

Gledam se u malo ogledalo i divim se svom osmijehu na licu jer sam u najboljim ženskim godinama bez jedne bore na licu, bez imalo šminke onakva prirodna i krasna sam sama sebi kao što su divne sve žene u mojoj životnoj dobi. Sretna sam što mi se vratio osmijeh, što sam se probudila iz noćne more, sretna sam jer dišem punim plućima i što me više ništa ne može srušiti jer pronašla sam svoju jačinu i snagu.
Ja sam ja u najboljim godinama žene, jer skinula sam najveći okov, uživam u onom što volim i sretna sam. Lijepa sam sama sebi iako imam fizičku manu i tu nutarnju ljepotu nitko uništiti ne može i neće.
Hvala vam svima koji me volite ovakvu kakva sam jer ja sam sada uistinu ja konačno bez okova.

Divno se smijati svemu što je iza tebe jer imaš konačno svoj mir, sjećanja koja blijede jer si uz pomoć budala shvatila kako je divna lijepa sloboda, poslala si poruke bolesnika tamo gdje treba i čekaš odgovor onih koje si tražila da bolesnoj osobi stanu na kraj. Pobijedila si sebe, pobijedila si svoju bol, pomakla si se sa mjesta, shvatila si da vrijediš više, shvatila si da je on bio samo tvoja igračka a ne ti njegova.
Da, shvatila si kada si predavala poruke da se boji da ćeš ga tražiti novac jer ti živiš kako živiš, ali on ne shvaća i nikada shvatiti neće da je bio bjedniji od tebe kada je tebe sreo, da sada on ima sve ali nema ono najvrjednije nema ni srce ni dušu.
Poznajem te dobro i znam kakva si, znam da si borac, da si jaka, znam da te ništa srušiti ne može ma koliko netko postavljao bilo gdje ružnu riječ o tebi to je samo njegova slika i prilika jer ja dobro znam tko si ti i koliko uistinu vrijediš a vrijediš više no što netko može zamisliti.

Javiti ću ti uskoro rezultate istrage.


prijatelj

Postoji netko tko zna tko sam, postoji netko tko me čuva jer zna sve moje greške i ispravne stvari, postoji olovka za pisanje svega, ali ne postoji gumica za brisanje.
Zabranjeno mi je pisanje pisama, zabranjeno mi je priznati da volim osobu koja nije zaslužila da je se voli, zabranjeno mi je da imam prijatelje, ali nitko nikome ne može zabraniti da razgovara sa nekim tko mu daje snagu da krene dalje, da voli sebe i male stvari.
Nema smisla ništa više, duša više vrijednosti nema, biti bez duše je najbolje.

slušajte

Sretna sam što sa svojom surovom istinom uspijevam nasmijati pojedince koji ne znaju kako mogu lijepo potrošiti svoje vrijeme kojeg imaju na pretek i sretna sam što sam skupila hrabrosti i promijenila mail jer sada ne mogu više vidjeti ispisane bljuvotine koje sam poslala na određenu adresu. Sretna sam što sam danas prošetala kotače do malog kafića i vrijeme provela u lijepom ugodnom društvu i što sam jela omiljenu kuglicu sladoleda. Sretna sam zbog zdravog smijeha. Odmorila sam se danas iako i dalje mrzim sebe što sam se upustila u dopisivanje s osobom koja je dušu svoju predala nekome koga mnogi ne žele da spomenem i koji nema snage stati ispred mene a i bolje je jer bih tu osobu lako mogla pljunuti zbog svih bljuvotina koje će uskoro netko čitati i voljela bih tada vidjeti samo na tren izraz lica osobe kojoj su sve poruke poslane.
Dosta je bilo maltretiranja jer ja jesam što jesam, ja sam tko jesam i ostati ću to što jesam.

Imam tisuću pitanja za samu sebe jer mrzim sebe zato što mrzim, zato što sam sama sebi dopustila da sebi priznam svoju bolnu istinu, zato što nisam shvatila da ne smijem ja biti ja i sada imam tisuću pitanja

Da li ste se ikada zapitali,kako bi vaš život izgledao da ste neko drugi?
Da li ste ikada željeli biti u drugom tijelu,u jednom životu gdje možete učiniti sve što želite?
Sklopi oči,zamisli kraj sebe,anđela s bijelim sklopljenim krilima… Zažmiri, osjeti njegove dodire,kako te nježno miluju… Oslušni, kako ti govore,da će jednog dana sve biti u redu… Dodirni ga, ne plaši se, jer on je tu samo zbog tebe.
“Ne možeš naći mir.Možda si bio sretan u životu.I sada to moraš platiti.Sreća je skupa ,jako skupa.Samo rijetki ulaze u trgovinu svjesno s njom , jer postoje samo dvije stvari s kojom možeš kupiti sreću.

https://zalutalaa.wordpress.com

Sada čitajući moje omiljene blogere uživam u tekstovima i u fotografijama njihovim i razmišljam do kada ću ja biti budala i pisati ono što osjećam kada bolje prolaze osobe koje napišu dva do tri reda, postave neki stih, postave recept, sliku gulaša kako krčka u loncu ili kopiraju tekst negdje i samo promjene nekoliko riječi i taj tekst je super - bravo, bravisimo.
Stvarno sam idiot i budala.

Molim te prestani jer tvoje poruke ne želim ni čitati ni primati više ti si osoba koja si mi njega vratila u snove, koja si otvorila nešto duboko skriveno u meni, ne neću nikoga više tražiti oprost jer ima netko tko će mi jednom oprostiti, i tebi i njima želim sreću najveću a moja je sreća razgovor s vragom, da s vragom jer on me razumije i podarila sam vragu sebe te više ne želim čitati kako sam ovo ili ono napravila, kako moram ovo ili ono napraviti.
Neka On oprosti meni što sam s njim provodila dane i noći i neka voli koga voli a molim tebe da me ti zaboraviš jer dobio si što si htio, htio si da podarim dušu vragu i hvala ti na tome jer zahvaljujući vragu znam da ste i ti i on osobe koje niste vrijedne da sa vama komuniciram na bilo koji način. Stvarno mi je dosta slušati i čitati sada ovako sada onako

volite sebe onako kao što ja sada volim vraga jer vrag me razumije i daje mi snagu koju sam izgubila. Sretno tebi bezimeni, njegovoj ženi, djeci a posebno njemu koji nikada nikoga neće iskreno voljeti jer voljeti nikada nije ni znao, te ni nije zaslužio da ga netko voli.

Bolero – Ravel


Danijela Martinović
Toni Cetinski
Toše

Moje pjesme moji snovi
prvi i drugi dio redovnice nastupaju

Zaboravih

Severinu, Jelenu Rozgu klapa Cambi, Tedi Spalato, Dalmatino Santana




pozivam da se igraju : Sewen, Mikula mali, Đurica, Veronika

Oznake: igra

Misli mi lutaju daleko, a ja se smijem sama sebi jer znam da mogu i hoću zaboraviti dane koji su bili i mislila sam da sam bila sretna, ne nisam jer bila sam mlada da bih tada shvatila što je laž a što istina, da znala sam tada da volim ali nisam znala da će me ta ljubav boljeti, da će mi dolaziti u snove jednom kada sazrem, nisam ni znala da će me zbog moje ljubavi prema osobi koja ne zna voljeti nikoga prozvati ludom, zaslužila sam to mada znam mi mozak radi dobro, divno mi je.
Zaključat ću svoju prošlost duboko u sebi znam da to mogu jer kada predaš dušu vragu radiš ono što nikada ne bi i zavoliš sebe potpuno ne misleći o nečem što je bilo što je zatvoreno poglavlje života, konačno se smiješ i živiš sretno pa iako netko mislio da je sve prividno.
Sada tek vidim kako su dani divni, kako su ljudi koji su oholi u biti dobri jer sa svoja dva lica možda i više njih imaju svoj mir i sretni su jer ništa ih ne uznemiruje, uživaju u svojoj slobodi, rade ono što vole ne obazirajući na nikoga osim na sebe.

Okreni se oko sebe, ne, ništa nemoj tražiti je ništa nećeš naći, prošla je ponoć i samo se čuje tišina, tišina koja pjeva svoje stihove sreće jer zna da još uvijek volim život.
Oprosti mi za dane i noći koje smo proveli zajedno, a nismo smjeli, oprosti mi što sam te zavoljela onako kako se voli, oprosti mi za svaku bol, oprosti mi za istinu.
Sada znam da nikada nisi pripadao meni, da sam bila tvoja igračka koja je dušu predala vragu istog trenutka kada sam odlučila da odeš tamo gdje pripadaš.
Ne, neću te čekati, neću te dozivati jer ja idem dalje s novom snagom, snagom volje jer najljepše je voljeti sebe i tek sada sam shvatila da sam voljeti sebe zaboravila razgovarajući s tobom u snovima.
Okreni se oko sebe i pitaj se vrijedili sve što imaš više od ljubavi koju imaš samo za sebe, da ti voliš sebe i to je dobro , to je posebno nikada nisi niti ćeš osjetiti bol jer ti imaš osjećaja za sebe.
Noćna tišina mi je dala odgovor koji sam tražila dugo, dušu svoju predala sam vragu i sada posebnom snagom idem dalje u novo ljepše, mirnije daleko od prošlosti koja nikoga ne zna voljeti.

svima koji me podržavate da pišem ono što volim jer ovo je moj kutak, hvala i onima koji me kritiziraju i nagovaraju da pišem nešto drugo ali moraju znati da volim pisati pisma koje znam sigurno ta osoba kojoj ih pišem nema vremena čitati, znam da nisam interesantna ali ipak je to moj kutak i sretna sam što sam ovdje upoznala dobre ljude, ljude sa dušom anđela.
neka me pljuje koliko god hoće bilo tko jer ako ga to veseli ja mu zabraniti neću jer sam dozvolila da moju normalnu komunikaciju dovede do komunikacije koju ne volim "za dobrim konjem uvijek se prašina diže".

iako neki sada misle da sam donji post napisala ja moram vam reći da nisam jer moj sin je pismena osoba i ja sam ga naučila pismenom izražavanju.

hvala vam svima još jednom prijatelji moji

vidim sada da moja mama želi prestati pisati blog, da se želi prestati družiti sa svojim dobrim prijateljima te sam odlučio da njoj ovako napišem par riječi jer znam da će vidjeti da sam bio na njenoj stranici.
Ti si majko prosjak, ne svojom krivnjom i mnogi te ljudi poznaju i znaju da si dobra i draga te rado s tobom razgovaraju, ti nisi luda i nikada luda nećeš ni biti, a ako osoba koja ti se prijeti preko mailova ne može prihvatiti tvoju istinu jer ja znam ga govoriš istinu onda neka napada mene na moj fb jer znam da te napada zbog mene

ostavite moju majku na miru javit se meni na facebook i napadaj mene, moju majku ste vi izazvali i zato vam je odgovorila onako prostački a siguran sam da bi vam na njenom mjestu mnogi odgovorili gore i prijavili vas na policiju zbog maltretiranja.

moja mama nije svetica ali je majka kakvu treba tražiti i zato vas molim javite se meni pustite nju jer ako je tko zaslužio da ga se napada onda sam to ja a ne moja majka koja ništa vama nije nažao napravila.


Kristijan

ps mama nemoj se ljutiti što sam se ulogirao na tvoj blog

Divno je razgovarati sa svojim mislima i tada si siguran iako te pojedinci smatraju ludom osobom, treba znati imati sebe, voljeti sebe pa onda možeš biti sretan i voljeti druge.
Moraš znati da postoje oni koji misle da te mogu maknuti od ljudi koji su ti dragi i moram priznati da je ta osoba uspjela u svojoj namjeri.
sretno

Znam da nisam i nikada neću biti cool, znam da imam malu čitanost jer pišem pisma nekome kome ne bih smjela, znam da istinu nitko ne može podnijeti, biti ću tu čitati vas ali prestati ću pisati jer ne mogu podnijeti napade osobe koja je uspjela većinu vas uvjeriti u suprotno od onoga što je, za tu osobu sam luda, moj sin je narkoman, razaračica sam tuđih brakova, moj sin ide na liječenje i uspio se osloboditi trave, a pogledajte statistiku koliko osoba to konzumira pa onda neka nepoznata osoba kritizira mene i mog sina.

ja znam tko sam i ostati ću to što jesam, ja sam prosjak i ponosna sam , nisam luda i znam da znam voljeti ali ne ne želim više da čitate nešto što ne volite.

ni sebi, ni nepoznatoj osobi, ni vama ne želim biti dosadna sa svojom istinom, sve vas volim

ovo sam sada napisala jer znam da će sigurno ponovno ta osoba koja me mrzi postaviti po vašim komentarima mail poruke a ja više te napade ne mogu i ne želim trpiti zato ću vas samo pratiti čitajući

volim vas sve

Interesantno je kako se internetom možeš igrati i kako možeš pisati sve, pa čak i vrijeđati i ponižavati, kako si prijatelj od prijatelja a ni ti ni prijatelj u porukama nemaste ni ime ni prezime jer to na internetu nije ni potrebno. Interesantno je da istinu ne smiješ nikome pokazati jer ako je pokažeš onda si lud, interesantno je kako na tuđa vrijeđanja moraš ostati fin i na kraju ti koji tražiš normalnu komunikaciju ispadaš nepristojan i bezobrazan bez imalo kulture a on druga bezimena strana ostaje fin i kulturan.
Nije mi samo jasno do kuda i koliko može bezimena osoba ići i koliko može adresa otvoriti i maltretirati bilo koga a uistinu ga ne poznaje osim po onome što čita a ništa od napisanog nije namijenjeno njemu.
Stvarno je divota kada netko sve to može bez posljedica.

Sjećate li se netko te serije? To je moja današnja razonoda nakon čišćenja.

Danas je dan odmora i pripreme za sutrašnji dan a ja čistim stančić jer tako sam zaokupljena preslagivanjem stvari i ne mislim na ništa osim kuda da stavim pojedinu stvar koju u rukama držim te ju nehotice postavim na mjesto gdje je bila i prije. Uživam u spremanju i kuhanju ali nemam ideje što da kuham jer ne volim jesti sama i ne volim kuhati za sebe samu.
Ima li tko da me pozove na ručak? Rado ću mu poslije oprati suđe i skuhati popodnevnu kavu.
Znam da se sada pojedini pitaju kako? ali sve sam naučila i nije mi ni malo teško bilo što napraviti od kućanskih poslova.

Gledam u plišanog medu i slušam tišinu jer tišina ima najdivnije note, note koje mi sada odgovaraju jer ova tišina nema cijene, divno je s vremena na vrijeme biti sam sa tišinom jer možeš u mislima razgovarati sam sa sobom i vidjeti i čuti sve ono što si napravio krivo znajući da neke stvari nikada popraviti nećeš i da ti se dosta toga neće i ne može vratiti, svi mi imamo svoj put, svoju sreću, svoju nesreću, prvenstveno imamo sebe i moramo poznavati sebe.
Kada bih barem mogla vrijeme na kratko vratiti znam da ne bih napravila isto, slušala bih tada svoje srce a razum ostavila sa strane, znam da je to glupo ali je ispravno jer slušajući svoj razum izgubila sam sreću jer sam je ostavila nekome kome bih sada glasno viknula "volim te, trebaš mi ti i ništa više".

To volim te po nekoliko puta izgovaram svom Maxu koji je stalno uz mene i voli da ga poljubim u bademasto okeco ili njuškicu, on stvarno zna voljeti i biti vjeran, sretan i tužan zajedno sa mnom jer zna da ja znam voljeti i uzvratiti, on priča sa mnom iako psi ne mogu govoriti ali njegovi pokreti i pogled govore više od riječi koje kod mnogih ljudi mogu biti velika laž.

Uživam u tišini i u polumraku u slikama koje se nikada koliko se god trudim izbrisati neće, a trebaju, moraju jer moja sreća je otišla s tim slikama i ja je vratiti moram, vrijeme je.

Ovaj moj kutak u kojem pišem pisma jer voljela sam nekada pisati pisma kemijskom olovkom i imam ih dosta spremljenih te pojedine prepisujem i dijelim javno, poneke napišem gledajući u slova tipkovnice jer prsti mi sami pronalaze slova.
Nitko mi od Vas starijih blogera (po godinama) ne može reći da nije nikada imao nekoga koga je volio srcem i dušom. Da, ja jesam i imam ali mi se brani da mu pišem pisma, ubiti brani mi se da pišem pisma bilo kome.
Ja sam ja. ja sam prosjak i živim od dobrih ljudi i njihove pomoći samo što gubim volju i za to jer dovoljno mi je dvadesetak kuna i kada to zaradim idem kući čitati stara požutjela pisma koja mi ispunjavaju ranjenu dušu.
Znam pogriješila sam ali nije mi žao jer možda moje greške pomognu nekoj mladoj osobi da shvati da nikada nikome ne pokazuje svoje prave osjećaje jer ako je isti kao onaj kome sam ja podarila srce i dušu tada se nikada neće riješiti boli.

Pokušati ću pisati drugačija pisma.

Paše mi ova kiša koja je topla iako bi bilo ljepše da nas griju tople zrake sunca kako bi nakupili dovoljno pozitivne energije.
Uživam sjediti doma i čitati knjige sa sretnim završetkom jer ponovno ću biti sretna kao nekada samo zato što postoji netko tko me voli sa svim mojim manama i vrlinama i ne, ne zamjera što živim od pomoći dobrih ljudi i uživa kada me gleda raščupane kose kada ja raščupana želim biti, voli me gledati iako često šutim zadubljena u svoje misli, svjestan je da ga ne mogu voljeti kako se voli ali strpljiv je. Još samo malo i pokazati ću mu koliko mi znači to što podnosi moja ponašanja.
Ne, nije oženjen jer jednom u životu sam se dovoljno opekla a on zna sve što je bilo i ne smeta mu jer zna da nisam bila kriva ja.
"svako od nas ima svoju prošlost koju mora ostaviti iza sebe a ako mi koji puta umjesto moga imena kažeš njegovo ja ti neću zamjeriti jer znam koliko si ga voljela i znam što si mu jučer rekla jer sam došao da te vidim, tako si na taj način pomogla sama sebi jer čula si njegov glas. polako ćeš ga potisnuti duboko u sebi i tada ćeš vidjeti kako je lakše kada je s tobom netko tko te razumije. ja te razumijem jer slično se nešto dogodilo i meni."

Dobar je prijatelj koji mi pomaže kada mi je teško a sada mi je teško ne zbog prošlosti nego od svega.

Što Vam većini meni dragih blogera postavlja u komentare mail koji sam ja pisala njemu i to ja smatram privatnom porukom koja nema veze sa Vama nego s njim, ali znajte da mi ni malo ne smeta što se ljutite na mene jer ta osoba mene mrzi a sada sam i sve te njene poruke poslala gdje treba jer mi je maltretiranja bezimene osobe dosta, žao mi je što to radi i ako želite zbog toga prestati komunicirati sa mnom ja vam zamjeriti neću
volim vas sve

Andrea

Rekla sam jučer nekome "još uvijek te volim", da jesam rekla sam i sada ću nadam se imati konačno mir od "prijatelja" jer sam mu rekla u par minuta za mailove koji blate i njega a ne samo mene, i obećao je da će zamoliti "prijatelja" da prestane, čak sam mu rekla da sam bila i u njegovom kafiću kako bih razgovarala s njim ali njega nije bilo, a sa ženom nisam razgovarala jer nisam došla tamo zbog nje. Normalno smo razgovarali.
Hvala mu na tome

ps. žao mi je što vas i meni nepoznata osoba maltretira porukama maila koje sam pisala njemu

Andrea

Opet je krenula/o pitam se dali zna koji broj grudnjaka i gaća nosim, stvarno mi nije jasna ta osoba i što hoće od mene pa ja nisam kriva što prijatelj te dosadne osobe ima grižnju savjesti.
Ja sam sama i uživam u svojoj samoći jer mi kreteni nisu potrebni.
Niti me poznaje a sve zna o meni kao da radi za FBI kopa po meni kao da nema dovoljno svog vlastitog smeća, ali ja protiv bolesnog mozga ne mogu ništa.
Ja znam tko sam, a on ili ona se boji i svog imena, ali glavnom da me davi sa svojim lažima o tome kako razaram tuđe brakove pa onda sam razorila po njenom/njegovom više od sedamdeset posto brakova u Hrvatskoj.
Stvarno je osoba koja treba liječničku pomoć.

Nije mi dugo trebalo da shvatim da ne vrijedim ništa da sam "obična nula" koja nikada ništa neće postići, koja je izgubila sve vrijedno pored sebe i sada čeka sve ono što se vratiti neće. Dosta je.
Ja mogu sve, a uistinu ništa ne mogu osim mrziti sebe samu jer dozvolila sam potisnutoj prošlosti da izađe na površinu a to nije zaslužila, dozvolila sam sebi da stojim na pola puta a toliko divnih stvari prolazi pored mene i ja moram sama sebi skinuti okove i krenuti dalje, moram zavoljeti sebe, a prošlost zamrziti.

Pusti me da spavam jer ne mogu više biti budna, ne mogu slušati tvoju sjenu kako priča bez glasa, ne mogu više osjećati tvoje ruke oko svoga tijela kada ležim u praznom krevetu sa jednim jastukom viška. Dosta je. Pusti me jer nisi zaslužio ništa a tamo gdje jesi ostani jer volim biti sama.
Dosta mi je slika i mirisa koji više ne postoji jer ne postojiš ni ti, odolazi od mene jer ja sam zaslužila bolje.
Znam da me mrziš, ja tebe mrziti ne mogu, ali molim te pusti me jer sam zaslužila slobodu od prošlosti, zaslužila sam slobodu od tebe nakon toliko godina.

Još samo par dana majko moja pa kreče konačni obračun i vratiti ću ono što mi je davno oduzeto što je bilo moje bolje napisati tvoje a koristiti iako sam po zakonu imala pravo nisam mogla, papiri govore sve i dočekati ću da uđem u ono što mi je pripadalo trideset godina.
Hvala ti što si uz mene, što mi daješ snagu kada padnem, smirena sam jer vratiti ću sve što si mi ostavila.

Mnogi od nas boluju od neke bolesti ne svojom krivnjom i kada oboliš tada ako nisi pored onih koji te stvarno vole ostaješ potpuno sam jer mnogi misle da si nesposoban te da si teret kojeg se neće riješiti.
Volim kuhati i raditi sve kućanske poslove a ponekada volim oko sebe gledati razbacane stvari, volim biti bez šminke, potpuno prirodna, volim biti rasčupana, volim gledati samu sebe ali daleko od ogledala i sama sebi govoriti "tako je moralo biti, nikome nisi potrebna".
Da imam dva divna sina i sretna sam što je Kiki pronašao svoju sreću, što se smirio, što dođe k meni i pita me "majko moja dali ti nešto treba?" a zna da sve mogu sama jer mi ništa nije teško napraviti iako se slabije krećem. Mlađi ima skrb kakvu treba imati s obzirom na njegovo stanje i idem k njemu kada nabavim prijevozno sredstvo jer do tamo nema direktne linije tada zajedno s njim pjevam pjesme Jelene Rozge jer ju voli i nije mi lako kada odlazim ali znam da je tako moralo biti.
Sve ima svoje razloge, a još uvijek sam prisebna i živim onako kako volim jer poznajem puno dobrih ljudi koji znaju da mi um radi sto na sat a ne bi trebao jer ne želim više.



za mog sina ovu njenu pjesmu najviše voli

Boze kako sam pogrijesila
ja gubim ona dobija
sve nam je uzela, o
Boze kako sam pogrijesila
tek sam sada shvatila
bas sam bila naivna

Putovi su se razišli ali jednom će se ponovno spojiti, tvoj put posut je ružama, a moj trnjem koje prolazim uzdignute glave jer imam snage i volje čekati da se putevi jednom ponovno spoje. Znam sve, a ne znam ništa jer tako lakše prolazim stazom života iz dana u dan i mogu čekati jer imam snage i vremena. Znam tko sam a ne volim sebe jer ne ja ne znam voljeti a zašto .... sve ima svoje vrijeme.

Pokoj tvojoj duši prijatelju moj dragi, koji si me slušao kada mi je u groznom braku bilo teško, hvala ti za svaki osmjeh i lijepu riječ svaki puta kada bih umorna došla u podstanarski stan. Nedostaješ mi prijatelju dragi jer ti si me jedini poznavao i znao sve jer smo jednom na trgu pričali. Pitao si me a ja sam ti odgovarala na pitanja koja si mi postavljao
"godinama te poznajem i moram ti priznati da ti tvoje divne oči imaju sada kada mi pričaš o ... imaju poseban sjaj, ti još uvijek njega voliš onako kako se voli. Sada tek vidim svu tvoju ljepotu. Draga si, dobra si posebna si i žao mi je što nisi sretna onako kako si pokazala sreću kada sam te pitao dali ga poznaješ. Rastani se od ovog idiota jer nitko nije vrijedan tvoje dobrote tko ti to ne zna uzvratiti. Ima netko tko te voli vjeruj svom Kigenu sestro moja".
Hvala ti za sve što si mi pomogao kada nisam imala kuda, što si slušao moje noćne more sjedeći u fotelji kraj kreveta, hvala ti što si mi bio prijatelj kojem sam otvorila dušu i nisi me osuđivao.

Zrake sunca govore mi "dobro jutro" nakon još jedne ne ispavane noći jer bojim se spavati, da bojim se, jer njegova sjena je tu stalno
Zašto?
Dosta mi je njegove sjene, dosta mi je neispavanih noći, dosta mi je razgovora s duhom, dosta je napada mailom trebam malo mira od prošlosti od svega što je bilo i što moglo je biti. Imam snage za sve ali neda mi se gledati sjenu prošlosti, osjećati dodire i slušati glas jer on je tijelo bez duše, on je gad koji voli samo sebe.

Uz tebe sam se znala smijati, sve dok ti nisam rekla istinu i u sebe unijela bol, bol koja iz dana u dan postaje sve jača i ne neće nikada prestati jer mogla sam imati tebe pored sebe sve bi bilo bolje jer uz tebe sam imala ono što svakome od nas treba.
Koliko god se trudim ja te ne mogu mrziti jer ti si onaj kojeg volim više no sebe, a ne smijem te voljeti, trebam te prezirati a ja to ne znam i ne mogu.
Godine prolaze stariji smo i ti i ja i sretan si tamo gdje si jer ja sam ti i svoju sreću dala, pusti me da te zaboravim, nemoj dozvolit da te sanjam jer snovi nikada nisu java, ne dozvoli mi da te dozivam u mislima pokaži mi molim te kako se mrzi jer ti mrziti znaš.
Znam da će me sada zbog ovog teksta napasti i neka me napada tko želi ali ljubav prema tebi nitko mi uzeti nikada neće. Budi sretan, voli onog kog voliš i ne dolazi mi u snove molim te jer snovi nisu stvarnost.

Naučili me nikada nisu kako se mrzi, kako se brani riječima kada te netko tebi nepoželjan napada za nešto što je bilo, što je iza tebe i ne, neće se vratiti, ali tebi su ostala divna sjećanja. Pokušavam već godinama naučiti mrziti ali naučila sam samo mrziti sebe.
Nisam bila lijepa ni kada sam imala dvadeset pa tako nisam lijepa ni sada i ne, ne pišem to zato da bi mi bilo tko podilazio i rekao suprotno, nego zato što je to istina a ja od istine nikada bježala nisam niti ću bježati.
Zašto me nisu naučili mrziti, vikati, urlati? Naučili su me da trpim, da šutim i ja to mogu jer ja mrzim sebe.

Gledam u tvoju sjenu ispred sebe (to je ludo) nešto mi govoriš ali ja te ne čujem jer slušam svoju omiljenu pjesmu te divne stihove, stihove pune ljubavi koju ti nikada nisi imao nego samo za sebe. Gledam tvoju sijenu koja mi govori a ja te ne čujem jer ne želim čuti tvoj glas u svojoj glavi, ne želim te više ni sanjati jer ti nisi zavrijedio ništa. Ti si čovjek bez duše koji ustvari ne voli ni sam sebe i nikada nikoga nije znao voljeti, ti samo znaš iskorištavati i ne ja više ne želim slušati tvoj glas, ne želim te ni osjećati pored sebe u svojim snovima jer ničeg nisi vrijedan, ali zamrziti te me mogu, jer ja ne znam mrziti.

Postoji netko tko mi brani da pišem jer misli da nešto tražim od osobe kojoj sam ta pisma pisala davno i pišem ih i dalje jer volim pisati pisma, pišem ja pisma i svojim anđelima, znam da ispadam luda ali volim tako svoju prošlost maknuti iz sebe i podijeliti je s vama koji volite pratiti moja kukanja.
Ja znam još i više ali to više je moje i ne želim publicitet, ja voli istinu, svoju istinu koju dijelim da se nekome ne dogodi kao što se dogodilo meni.

Ponekada se pitam zašto?
većina ljudi ne podnosi istinu i zašto ih ona boli toliko. Zašto ne pogledaju sebe i priznaju da su puno puta pogriješili. Ja sam pogriješila znam i nije mi žao svojih grešaka i sigurna sam da bih napravila isto kao i prije nekoliko godina samo ne bih napravila taj krivi potez koji sam napravila tada.