Teobaldin teatar
picko
.Cinderella
Teuta
kolumna jedne superžene
Lavica

nedostaju mi njihovi postovi, nedostaju mi oni s iskrenom toplom riječi i nadam se da će me obradovati sa svojim lijepim postom iduće godine jer znam da nas nisu zaboravili samo su zauzeti obavezama tako da za pisanje i čitanje bloga nemaju vremena.

svima njima želim sreću i ono što si požele sami, u mojim su mislima volim ih kao što volim i druge blogere

Moja duša je tvoja, godinama pripadam tebi, danima stojim na jednom mjestu i čekam da me pustiš da krenem dalje jer moram, moram ići stazom života i tražiti kamenčić sreće jer samo mi malo sreće treba. Otpusti okove koje su moje srce, misli i dušu vezali uz tebe jer ja nemam ni volje ni snage više čekati da se ti pojaviš, da bi oboje bili sretni. Ne ja ne mogu više i ne želim te više čekati, jednom si bio moj i pustila sam te da odeš iako sam te voljela onako kako se uistinu voli, dosta mi je čekanja, dosta mi je boli, oslobodi me okova svojih jer voljela bih da me netko zavoli, da sam sretna jer znam da sam tu sreću zaslužila.

Sjedim još uvijek za posuđenim kompjuterom i razmišljam o godini koja će završiti za dva dana, o godini koja mi je nanijela samo boli, godini koju želim brzo zaboraviti jer ništa lijepo u njoj nije bilo. Ni iduća mi neće biti bolja ako se ne potrudim da bude. Ja se trudim ali moj trud je uzalud a moja nadanja i ispunjenje mojih malih želja još su daleko, još moram čekati ali nadam se da neću dugo jer ponestaje mi snage, ponestaje mi volje i želje, umorna sam od traženja sreće, od čekanja, od nadanja, umorena sam od sebe same.

u krizi moram štedjeti na svemu, pa i na računu za telefon, koristim priliku da ti sada čestitam Božić, uspješnu 2014, rođendan, imendan, Uskrs, u slučaju bolesti da brzo ozdraviš, lijep provod za 1. maj, da pocrniš, a ne izgoriš na godišnjem odmoru. U slučaju da kriza potraje duže želim ti sretnu i 2015.

vaša ja

ps. svima veliki kissssssssssss

Nadam se da ste se lijepo proveli, da ste pod borom pronašli divan poklon koji sam vam u mislima poslala jer mogu, da ja mogu svakome poslati ono što mu je potrebno samo me nemojte pitati kako. Znam da je moj poklon nevidljiv, ali s vremenom ćete ga osjetiti jer svatko od vas dobio je i dobiti će ono što je poželio kada su se kazaljke na satu poklopile. Zaslužili ste to svojom dobrotom, svojim strpljenjem i svojom željom ja sam samo prenijela mislima tamo gdje treba.
volim vas

Svim Stjepanima, Štefovima, Šteficama i Pepicama i Stipanima sretan i veseo imendan, neka ih prati sreća

Jeste li ikada plakali na Badnju večer?
Ja jesam sinoć, konačno sam plakala, a i sada su mi oči pune suza koje ponovno nikako da poteku kao sinoć jer toliko boli u meni nikako da izađe iako molim anđele da mi pomognu, da mi olakšaju bol ali dobila sam odgovor da bol moram olakšati sama
Svu sreću i radost, zdravlje, osmijeh poštovanje i ljubav želim svima vama prijatelji moji.

Badnji je dan, danas treba biti radostan i sretan, treba se smijati jer obitelj je na okupu i vesele se dolasku Božića. Oprostite mi na riječima koje slijede "sjetimo se onih koji su sami, koji su bolesni, koji su stari, budimo s njima barem pet minuta u mislima jer oni nemaju nikoga osim svog tužnog života, potrebne su im naše misli jer osjetit će da je netko pored njih".
Ugodan vam badnji dan i Sretan Božić pun ljubavi i radosti.

Dok gledam tvoj lik na snimci pored tvog imena:
Reci mi… o čemu razmišljaš, anđele kome je ime u usudu ljudskog tijela Andrea, dok zamišljeno gledaš u tlo zemaljsko po kome kročiš, dok u vatri ljudske kobi paklenih grozota tražiš odgovore, a u pogledu smisao? O čemu razmišljaš anđele kome je ime u usudu ljudskog tijela Andrea pa te iznenadi miris ovih mojih riječi kad slučajno izgovorim tvoje ime povezujući ga s tvojom sudbinom riječima: anđele kome je ime u usudu ljudskog tijela Andrea? O čemu razmišljaš navečer u mraku, u tjeskobnoj tišini, oluji uspomena anđele kome je ime u usudu ljudskog tijela Andrea? Pogledaj me i reci mi… O čemu razmišljaš anđele kome je ime u usudu ljudskog tijela Andrea?

pozdrav Apis.

hvala ti na divnoj poruci koju sam morala podjeliti s drugima jer tvoje riječi su velike, tople i čarobne, još jednom ti hvala anđele moj na riječima poslanim iz srca

Jučer sam polovinu dana slušala pripreme za humanitarni koncert ZAKLADE ANA RUKAVINA ali sam otišla kući oko 17 sati jer sam prestara da budem vani do kasno u noć. Pokoj duši drage Ane anđelu milom koja je svojom voljom i željom za životom potakla mnoge da s malo humanosti daruju život a njen se ugasio. Zaklada Ane Rukavine je jedina kojoj vjerujem i željela sam dati krv za tipizaciju ali moja bolest me u tome sprečava i zato uvijek telefonom podarim nekoliko kuna jer mnogima kod nas i vani je potrebna pomoć da im se daruje život, život koji se mladoj djevojci ugasio jer nije bilo banke koštane srži.
Imam samo jedno pitanje
Zar se uvijek nekome nešto mora dogoditi da bi teško bolesni dobili pravo na život, zar su naši zdravstveni stručnjaci toliko malo plaćeni da nikome od njih ne pada na pamet da i oni nešto pokušaju prije no što ode jedan mladi život.

Hvala ti ANA za sve, anđele dragi, hvala tvojoj mami i sestri što su toliko jake da svoju bol dijele s nama i daju nam do znanja da bolesnom čovjek treba samo malo da bi bio sretan. Počivaj u miru anđele čije riječi nikada zaboraviti neću

JA ŽELIM ŽIVOT

Dragi djede sjede brade, stop, molim te da svakome pod bor staviš zdravlje i sreću, stop podari radost i osmijeh, stop jer kada su ljudi sretni sretna sam i ja stop

Napisala sam djedi sjede brade ovaj brzojav jer pismo ne bi stiglo do njega tako brzo kao brzojav. Da, želim samo to jer tada i ja imam svoju radost.

Budite radosni i sretni ma koliko god vam teško bilo jer ja vas volim sve, vaša Andrea

Gledam seriju Začarane i pitam se zašto nitko od nas nema moći da pomogne drugima kada je tuđa pomoć toliko potrebna svima da bi pronašli sebe, da bi bili sretniji.
Prijatelji moga sina nazivaju me "cool mama" jer s njima razgovaram o svemu, što im dopuštam da spavaju kod mog sina samo ako to njihovi roditelji dozvole, a ne dozvoljavam im nikakve gluposti jer ne želim da uništavaju sebe i želim da shvate kako se bez poroka lijepo može zabavljati i uživati u zabavi i svi mom sinu govore da bi voljeli imati majku koja ima vremena razgovarati s njima pa i o njihovim glupostima jer i o njima treba znati razgovarati iako nam se neda.
Svi mi griješimo i griješit ćemo svjesno ili ne svjesno, svi smo mi radili greške i suprotno od onog što su nam govorili roditelji, ali osjetili smo da nas gluposti ne vode nikuda osim u propast, tako i oni danas isto to rade i treba im razgovor da shvate da gluposti nikuda ne vode osim u dublju glupost.
Sretna sam što konačno mogu normalno razgovarati sa sinom što više vremena provodi doma crtajući i čitajući o svemiru jer misli da negdje u svemiru postoje bića koja su inteligentnija od nas, a sa mnom može razgovarati o svemu što želi i kada poželi jer tu sam za njega i biti ću još neko vrijeme iako nemam snage za borbu sa surovošću života i zato bih voljela imati moći da pomognem drugima kada već ne mogu pomoći sebi.

Imam sreće što me prijatelji mog sina obožavaju ja sam njihova "cool mama" i nije im teško da mi posude kompjuter dok si ja nešto ne nabavim i već nekoliko dana mi pokazuju kako da na brzi način nešto postavim a ja nikako da savladam jednostavnost jer meni je komplicirano lakše od jednostavnog. I ja sam komplicirana jer da nisam bilo bi mi dosadno i monotono kao što je monoton svaki moj dan kada izađem u grad da nešto malo zaradim. Zadovoljna sam samo što mogu razgovarati s pametnim ljudima i što mi vrijeme brže prolazi.
Nadam se da ću si ispod bora moći staviti polovni laptop jer ovo što sada imam moram vratiti.
Nadam se maloj sreći, valjda sam zaslužila.

U toliko godina koliko imam naučila sam se čekati, naučila sam šutjeti, naučila sam moliti ali moliti više ne smijem jer me pojedini napadaju da ja moram pomoći drugima a pomoći ne mogu ni sama sebi jer nemam ništa. Znam imam isto ime i prezime kao i jedna osoba koja je magistar ali to nisam ja, ja sam osoba sa tjelesnim ostečenjem i bolujem od cerebralne paralize za koju nitko nikada kao ni za rak nije pronašao lijek iako su pokušavali (tetrapareza spastica) je moja dijagnoza i koristim invalidska kolica da bi se kretala. Andrea - ime koje mi je dala majka Bosak majčino djevojačko prezime koje sam uzela prije nekoliko godina kada sam imala novaca da platim promjenu prezimena. Želja mi je da sam zdrava potpuno i da su svi bolesni zdravi, da pronađem posao jer volim raditi i ništa mi nije teško ali kada imaš toliko godina kao što imam ja i kada si vezan za kolica da bi se kretao a nemaš pored sebe nikoga tko bi se zauzeo za tebe onda moraš moliti bez riječi iako nemaš snage, ali jedino tako imaš ono što ti je potrebno. Mjesec je darivanja i zato vas molim prijatelji moji darujte nekome tko vam nije blizak baren ugodnu riječ jer i to može tužnoj osobi uljepšati dan, a vjerujte mi tužnih lica je svakim danom sve više.

Posudila sam komp od Kikijevog prijatelja kako bih mogla lakše prebroditi sutrašnji dan i mogu vam priznati da je windows 8 interesantan.
Imam jedan mali problem da ne mogu vidjeti svoje postove, bolje reči stanicu pa molim bilo koga da mi pomogne kako bih lakše saznala u čemu je problem jer sve blogove koje volim učitaju se ali moj ne, ne znam zašto. Može li mi netko objasniti, hvala

Znate kako kažu "tko rano rani, dvije sreće grabi", a ja se nadam da ću uspjeti uloviti barem samo jednu polovicu od jedne sreće jer toliko mi samo sreće treba. Pijuckam kavu u praznom kafiću, krajičkom oka promatram konobara i tipkam na njegovom laptopu, nadajući se da ću sada za nekoliko dana dobiti polovni kao poklon ispod bora ako bude malo te sreće. Moram vam priznati da je konobar simpa i da su me počeli drmati hormoni klimaksa ili bolje rečeno kriza srednjih godina, jednostavno moram nabaviti bilo što jer bojim se da ću ili jedno jutro ili jedno večer izgovoriti konobaru nešto što ne smijem a toliko mi sada dobro dođe njegov laptop i prva jutarnja kava. Privlači me dim njegove cigarete tako da vas sada pozdravljam prijatelji moji s nadam da ću uskoro dobiti pola tražene sreće.

Sjedim u kafiću, ispred mene ponovno posuđeni mali laptop ili ti notebook, pijuckam kavu iako mi se ne pije, čak nisam ni gladna iako cijeli dan ništa nisam stavila u usta jer ne mogu ni zijevati, ni žvakati, ni gutati, ne mogu ništa jer razmišljam koliko će mi netko ispuniti obećanje da mi pokloni rabljeni laptop i ovako je dobro, ali nemam snage boraviti u kafiću po mrklom mraku, da ja se bojim mraka kada sam vani, ali u stanu volim potpuni mrak i tišinu, volim svoje pobrkane misli, volim slike prošlosti jer tada sam sretnija no onda kada je dan. Nadam se da će mi se ispuniti želja ali kada to samo nebo zna.

Danas mi je neki krivi dan, na pola sam luda jer posuđujem laptop da bi si skratila večer jer ne mogu čitati ni knjige pošto mi slova bježe i ne mogu se koncentrirati ni na tekst koji čitam a volim čitati knjige. Ljuta sam sama na sebe jer ne mogu pronaći ni polovni laptop iako mi mnogi obećavaju "obećanje ludom radovanje" a ja sam totalno luda posljednjih dana jer nigdje nemam mira ni u gradu ni doma sve mi je teško i blesavo, a najblesavija sam ja. Nedostajete mi.

Danas mi je jedan dosadni dan jer je nedjelja, a taj dan uvijek mi je najdosadniji dan jer iako odmaram uz knjigu koju volim sporo mi prolazi i nikako da dođe vrijeme za spavanje i lijepi san jer san je moja jedina razonoda kao što mi je i knjiga razonoda i sretna sam što sam omiljene knjige pisaca kojih volim pronašla na kiosku po jeftinoj cijeni jer knjigu u knjižari ne mogu kupiti jer su skupe i imam malu kućnu knjižaru od knjiga koje su koštale tridesetak kuna. Sada moram uskoro završiti tipkanje po laptopu jer ga moram vratiti i moram se nadati da ću uspjeti nabaviti nešto jer laptop mi je nužan zbog druženja sa prijateljima koje volim i jedino na taj način nisam sama. Bilo bi dobro kada bi mi djed sjede brade pod bor stavio rabljeni ispravni laptop ali znam da to samo neostvariva želja

Stigao mi je danas iz Rijeke moj mezimac zajedno sa mojom simpatijom i Sonjom te sam ga izljubila a i pokazala Sonji kako se cjenka tih divnih sat vremena uljepšalo mi je subotu, nadam se da će se uskoro ponoviti iako razdaljina od Rijeke do Zagreba nije mala. Bila bih sretna kada bi se ovako mogli naći i sa zagrebačkim dekameronom i Nf i ja jer bi to bilo druženje za pamćenje, a nadam se da će se to jednom i dogoditi samo da obojica budu istovremeno u Zagrebu. HVALA TEBI, SONJI I MEZIMCU

Ne, kod mene ništa nema smisla jer mi se neprestano vrti misao da napišem pismo djedi sjede brade, ali sam svjesna da to pismo dobri djed neće pročitati jer ja nisam dijete koje treba poklon ispod okićenog bora, a s druge strane pitam se ima li smisla uopće pisati bilo kome kada slova koja tipkam pišu samo tugu i jad, a toliko skrivenih lijepih stvari ima, a ja te lijepe stvari već duže vrijeme ne mogu naći koliko god se trudim da potisnem loše jer loše me prati dan za dan kao što prati mnoge, ali oni to znaju odmaknuti od sebe i ne razmišljati o tuzi iako ih njihova lica odaju i tražiš odgovor i za njih i iz sebe a odgovora nema a teško je nositi i gledati tugu na licima dragih ljudi.

Zahvalna sam dobrom prijatelju Kristijanovom koji mi je posudio laptop da se mogu služiti dok ne nabavim nešto drugo za sebe, a to moram hitno napraviti jer djetetu treba laptop s kojim ću se služiti ovaj vikend kako bi mi subota i nedjelja brže prošle jer to su mi dugi dani u tjednu.
Sretna sam što sada mogu nekoliko dana nesmetano čitati tekstove svojih dragih blogera i na ovaj način većinu njuh molim da mi oproste što na njihovim postovima ne ostavljam komentar ali tekst im je dugačak i jednostavno mi kada ga pročitam mozak ostane blokiran te čitam tekst ponovno ali postoje komentari kakav bi bio i moj te mi se glupo ponavljati ili pisati da se slažem s ovim ili onim komentarom na njegov tekst.
Pusa svim mojim blog prijateljima.

sreće moje javljam vam se na kratko s posuđenog laptopa jer ni strašno nedostajete iako znam da vama ne nedostaje moje kukanje. Budite sretni i veseli, pusa svima prijatelji moji.

Sinoć mi je riknuo komp tako da sam sada posudila susjedov samo zato da bih zamolila neku dobru dušicu da mi pokuša pokloniti komp s kojim se više ne služi a u ispravnom je stanju i može izdržati nekoliko mjeseci dok ne skupim neke novce da kupim polovni, jer komp mi je jedino sredstvo s kojim se mogu družiti sa meni dragim osobama.
Unaprijed hvala toj dobroj plemenitoj duši.

Nadam se da ću na ovaj način pomoći onima koji žive u istospolnoj zajednici ili nevjenčanom braku s osobom istog spola ili različitog. Naime ovako, takove osobe bi trebale napisati izjavu koja glasi ovako
Ja osoba x i osoba y živimo u izvanbračnoj zajednici dulje od šest mjeseci i ovom ovjerenom izjavom uz dva svjedoka potvrđujemo naš zajednički suživot, te potvrđujemo da ćemo biti u izvanbračnoj zajednici s partnerom x te taj partner živi na zajedničkoj adresi šest mjeseci ili dulje
S tako ovjerenom izjavom partneri imaju jednaka prava kao i vjenčani parovi, te mogu biti uz partnera i u slučaju bolesti i slično jer ovjerena izjava je zakonski ispravna, i nitko ih u ničemu ne može osporiti. Naravno izjava mora biti napisana u 3 primjerka, jer svaki partner ima svoj primjerak a jedan ostaje pohranjen kod javnog bilježnika.

Ništa nije teško napraviti pa ni platiti javnog bilježnika jer to vam zakon omogućuje i tada vam nitko ništa osporiti ne može naravno izjavu možete dopuniti sa još nekoliko riječi uz suglasnost vašeg partnera, jer i kod matičara ne idete ako niste usuglašeni, a danas nevjenčani brak uz tu izjavu bolje reči partner bilo da je istog spola ili različitih spolova po ima prava kao da je brak normalno skoljen.

Danas je prva nedjelja Adventa i pripreme za najljepši blgadan i počeo je mjesec darivanja i pokazivanje ljudske dobrote i humanosti, jer mnogima je potrebna pomoć, potrebna je i meni ali ne neću i ne smijem tražiti jer mnogi će me ponovno napadati da sam njihovu pomoć koja mi pomaže da imam za sebe dala sinu a ne za ono što mi treba. Znam da nisam jedina osoba kojoj treba tuđa pomoć koja moli dobre ljude da bi imala hrane i odjeće i obuče i sretna sam kada mi netko nešto od hrane kupi i kada u dućanima iz druge ruke mogu kupiti trenirku, majcu ili jaknu za dvadesetak kuna jer tenisice koje kupim jednom mogu nositi godinama jer su moje noge moja invalidska kolica tako da tenisice dugo traju. Kada bih imala novaca kojih nemam pomogla bih osobama koje se muče sakupljajući plastičnu ambalažu jer nitko to ne radi zato što mu je dobro nego zato da se prehrani s obzirom jer mala primanja nisu dostatna ni za pokrivanje režija. ljudi su dobrog srca, puni su dobrote i znam da ćemo svi barem jednoj osobi u ovo vrijeme mjeseca darivanja podariti bar jednu toplu riječ koja puno vrijedi. Ne, nemojte pomisliti da ću vas sada tražiti pomoć za sebe, ne neću, tražiti ću vas samo da skupite hrabrosti i priđete osobi za koju znate da joj je teško i podarite pet minuta svog vremena, poželite joj dobar dan i duplo dobroga će vam se ubrzo vratiti jer dobro se dobrim vraća znate i sami.