Jučer sam polovinu dana slušala pripreme za humanitarni koncert ZAKLADE ANA RUKAVINA ali sam otišla kući oko 17 sati jer sam prestara da budem vani do kasno u noć. Pokoj duši drage Ane anđelu milom koja je svojom voljom i željom za životom potakla mnoge da s malo humanosti daruju život a njen se ugasio. Zaklada Ane Rukavine je jedina kojoj vjerujem i željela sam dati krv za tipizaciju ali moja bolest me u tome sprečava i zato uvijek telefonom podarim nekoliko kuna jer mnogima kod nas i vani je potrebna pomoć da im se daruje život, život koji se mladoj djevojci ugasio jer nije bilo banke koštane srži.
Imam samo jedno pitanje
Zar se uvijek nekome nešto mora dogoditi da bi teško bolesni dobili pravo na život, zar su naši zdravstveni stručnjaci toliko malo plaćeni da nikome od njih ne pada na pamet da i oni nešto pokušaju prije no što ode jedan mladi život.

Hvala ti ANA za sve, anđele dragi, hvala tvojoj mami i sestri što su toliko jake da svoju bol dijele s nama i daju nam do znanja da bolesnom čovjek treba samo malo da bi bio sretan. Počivaj u miru anđele čije riječi nikada zaboraviti neću

JA ŽELIM ŽIVOT