Muka mi je od ove zime i hladnoće, od invalidskih kolica bez kojih se kretati ne mogu, od pričanja pojedinim ljudima tko sam i što sam jer imam 46 godina života koji je užas jer živjeti tako kako ja živim nikome ne bih poželjela. Znam da bi svi koji su bolesni voljeli i željeli biti zdravi, željela bih i ja jer dosta mi je mene ovakve kakva sam i dosta mi je da se nekome moram opravdavati a uistinu ga nikada nisam srela, dosta mi je napada osoba koje nikada nisam srela jer nisu ovdje u blizini i nikada biti neće iz samo njima poznatih razloga.
Zahvalna sjam svima koji su mi pomogli sa srcem ali žao mi je što sam primila pomoć od osobe koja ima dva lica i koja misli da zna sve, ne ne zna ona zna samo jedan dio a drugi nikada saznati neće jer nema čisto srce ni čistu dušu.
Mnogo puta sam joj se zahvalila, ali to njoj nije dovoljno i samo neka se strpi ja ću joj uskoro njenu pomoć vratiti jer nekad moraš poklonjeno i vratiti s obzirom na to da osoba svojim pričama neprestano kopa i blati a sama se ponudila da mi pruži pomoć.
Muka mi je od moje bolesti, od svega i neprestano sama sebe tjeram da izdržim ali ne mogu snage više nemam. Voljela bih da me nema jer tada bih bila sretnija.

Hladno je vani a ja gorim, vrućina me savladava, vidim slike svojih sretnih dana djetinjstva, svojih plesnih koraka, čujem glazbu iako sam u tišini malog kafića gdje dolaze osobe koje nikoga ne primjećuju osim dnevnih novina i svog pića, promatram ih krajičkom oka i na njihovim licima vidim potištenost iz koje ako razmisliš vidiš pitanje "kako i kamo ću sutra? Osjećam toplinu znam da si blizu da si pored mene i daješ mi snagu da izdržim, idem dalje jer moram dalje i neću odustati iako nemam volje za ništa osim za tišinu koja mi godi.
Da, tu si sa mnom si i dobro mi je u tvojoj blizini brate moj.

Stojim na jednom mjestu i čekam, a ne znam što čekam vjerojatno nekoga tko neće doći, pored mene prolaze sretni ljudi i drago mi je zbog njih, jer lijepo je gledati sreću u tuđim očima znajući da je moja daleko i da se neće nikada vratiti.
Sve što radim nema smisla jer sve je uzalud, meni je sreća okrenula leđa. Kada si bolestan nikome potreban nisi jer si teret svima pa i sam sebi.

jedva čekam da malo zatopli kako bih izašla i obavila ono što nisam trebala ni uzeti, trebala sam iste sekunde zatražiti da to vrati osobi koja je uplatila jer njenog maltretiranja mi je preko glave, maltretira druge i mene u isto vrijeme zato postavljam samo jedno pitanje blogerima koji me osobno poznaju
dali vam ja izgledam kao sam narkoman i dali sam u stanju nekome nešto ukrasti ako mi je samovoljno dao ono što mi je namjeravao dati.
Dosta mi je te anonimne osobe koja meni nije anonimna jer imam njezine mailove ali sada tek znam da sam imala posla s dvoličnom osobom i jedva čekam da joj vratim poklonjeno, ona se meni javila i ponudila pomoć sama.
da volim krivu osobu, ali tako mi je zapisano i nije mi žao zbog toga žao mi je samo što sam napravila potez koji nisam smjela a bio mi je i ostao sve. Znam da mi se sam nikada javiti neće, da će se pojavljivati u mojim snovima, da ću mu u snu reći sve i ponavljati VOLIM TE, VOLIM VIŠE OD ŽIVOTA SVOG.

Srećo moja jedina, anđele moj jedino s tobom mogu pričati, jedino ti znaš istinu moju i njegovu, ali ta istina je ostala samo moja jer tebe više nema nisi tu. Znam zavoljela sam krivog, vjerovala mu, željela ga, trebala ga, a napravila sam glupi korak i sada mi on luta mislima, pokazuje se u snovima.
Pomozi mi da ga zaboravim, da ga prestanem sanjati, dozivati jer od moje istine koju znadeš samo ti pokušava netko izvesti dramu jer njen život je idealan a moj ništa ne valja. Nije mi jasno zašto mi je pomogla svojom voljom, vjerojatno zato da bi mi mogla neprestano nabrajati. POMOZI MI ANĐELE MOJ da joj vratim sve uskoro jer s bolesnom ženom nemam snage komunicirati, nije mi jasno koliko to u njoj zlobe ima a njene poruke napisane na mail bile su pune topline, hladna je osoba jače od ledenjaka i sada mi je žao što sam preuzela njezinu pomoć, ali znam da ću uskoro vratiti na račun s kojeg mi je poslala jer njezine grubosti i ludosti mi je previše.
Ja nikome nisam niti ću uništiti život, ali osoba za koju ona priča uništio je moj a ja ga živim onako kako živim i živjet ću i dalje i dalje bez njega te moram priznati da mi je žao što sam ga zavoljela i što ga nisam prestala voljeti.
Ti si ga poznavao i znaš sve samo te više nema i istina ostaje samo moja.

Danas sam shvatila da sam prije nekoliko mjeseci stupila u kontakt s krivom osobom i sada plaćam cijenu svega, odlučila sam ići i u centar za odvikavanje na test kako bih imala pismeni dokaz da nisam narkoman kako ona neprestano piše te ću vam rezultate testa pokazati javno idući tjedan možda joj tako zatvorim pogana usta, stvarno mi je žao što sam prihvatila njenu pomoć i sada me napada svugdje, čak sam zbog nje zatvorila i profil na g+ ali blog neću jer toliko je bolesna a ja sam to što jesam i ostat ću otvorena i iskrena, a ne kao ona tajiti sebe jer se boji da joj netko ne oduzme život.

počela sam igrati igre na sreću u nadi da ću jednom dobiti barem tridesetak tisuća kuna koje bi mi pomogle da se riješim dugova i da mirno živim godinu dana bez traženja dobrih ljudi, nadam se da će jednom izviči pet mojih brojeva od sedam koliko ih je potrebno za glavni zgoditak, ako neće sada onda će vjerojatno izvući iduće godine, ne trebaju mi milijuni treba mi samo tridesetak tisuća kuna ali i to je puno da mi anđeli pomognu, ali nadam se da hoće jer samo malo mi treba.

Život je borba i nikada ne moli, voli onog tko tebe voli. U danima sreće života svog seti se saveta mog. Čovek jednom živi i jednom diše, jednom voli i nikad vise.˙ "Mi se nikad ni poljubili nismo, niti smo kada osjetili slast dodira, vrelih usana,a ipak smo se voljeli... Mi se nikad nismo vodili za ruke, niti smo gledali zajedno zalaske sunca, ali gledajući ih u sutonu dana,bili smo bliski... bliskiji nego mnogi drugi...˙

DALI CU JE SANJATI

Polako idem da sanjam
jer me draga ne zove vise
da me pita kako mi je
il se sve to briše .

Tonem u nezaboravan san
dali će biti dobar tko to zna
samo jedan anđelčić
mota se po mojoj glavi


ovo je napisao moj dobar prijatelj Nebojša

Jednom je jedna osoba negdje napisala da besplatno putem maila odgovara na jedno pitanje i ja joj ga glupača postavila te nakon par dana dobila odgovor da za moje pitanje treba dublja analiza i da na sljedeću adresu ----- pošaljem 30 eura te da ću tada dobiti analizu svog pitanja. Naravno ja nisam to napravila jer 30 eura je meni kao i svima velika suma novaca ali sam još zato poslala povratnu poruku na koju nikada dobila odgovor nisam kao što ni većina onih koji plate ne dobiju potpuni odgovor dok ne plate ponovno i to ide u nedogled a njihovo pitanje mjesecima ostaje bez odgovora a ona osoba koja daje odgovore na koje ni ona ne zna odgovor lijepo živi od ljudi kojima je omogućila da postave pitanje.
Žao mi je ljudi koji plaćaju toliko a ne znaju dali su platili pravoj osobi jer uroke ne može skidati svatko isto kao što doktor mora završiti fakultet i stažirati, te specijalizirati da bi bio doktor. Znam nisam napravila dobrotu usporedbu ali jedino mi je doktor pao u blesavu glavu.
Za pomaganje energetski nema škole ni diplome to možeš naslijediti ili slučajno saznati da imaš i pomoći možeš jedino ako ta osoba kojoj želiš pomoći shvati da je ne želiš prevariti niti se obogatiti na njenoj nesreći, tu se cijena nikada ne određuje nego je dobra volja onoga kome energetski pomažeš da ti da koliko može pa bila to i jedna kuna ili ništa.
Teško je bilo kome reći istinu o njemu i vremena treba da ta osoba shvati što ga je uistinu snašlo, što treba popraviti da bi prihvatio pozitivnu energiju a iz sebe izbacio negativnu koja mu toliko stvara probleme i ništa mu ne polazi za rukom te traži pomoć osoba koji su skloni svom biznisu.

Postoje osobe koje to uistinu mogu, koje imaju sposobnost nadnaravnog ali te osobe o tome šute sve do momenta kada ju slučajno sretnete i počnete nesvjesno s njima komunicirati.

Znam da će vam zvučati ludo i glupo ali imam sposobnost vidovitosti koju nisam htjela imati jer to koliko god se čini dobro uistinu nije jer vidiš nešto što ne bih htio vidjeti za ljude koje ne poznaješ i o kojima do prije nekoliko minuta no što si ih sreo nisi znao ništa a sada znaš nešto što ni oni sami ne znaju. Znaš da trebaju pomoć a ne možeš jer rijetko tko želi pristupiti da te pita zašto ih pogledom pratiš a toga ni sam nisi svjestan jer te energijom vuče prema sebi.
Postoje ljudi koji tako zarađuju a uistinu nemaju to sposobnost jer ta sposobnost je urođena i kada shvatiš da je imaš zahvaljujući slikama koje ti se pojavljuju iako to ne želiš tada se crpiš i prikupljaš sve od osoba kojima želiš pomoći a da oni to ni ne znaju jer nikada s tobom nisu u kontaktu.
Nije jednostavno imati tu sposobnost jer ni sam sebe ne možeš razumjeti ali je lakše jer tako zaboraviš svoj teret i odbijaš jačinu za sebe jer svoju energiju daješ onome tko je istinski treba a da mu ništa ne naplatiš jer to cijene nema i nikada imati neće ma koliko pojedinci koji ništa ne mogu zarađuju na tuđoj nesreći ne razmišljajući da će jednom i oni trebati pomoć osoba koje imaju urođenu sposobnost energetskog pomaganja.

Jednom sam pisala da bih voljela biti vještica jer tada bih mogla napraviti neke stvari koje ne mogu sada i koje nikada neću moći napraviti jer koliko god se trudim ne znam kako. Sretna sam što je mom starijem sinu bolje, što moj mlađi sin živi u sredini koja mu puno pomaže s obzirom na njegovo stanje.
Osoba sam koja volim slušati ljude koja njihove probleme prima na sebe misleći da ću tako lakše pronaći rješenja za sebe i koliko god se trudim ništa mi ne polazi za rukom.
Kada bih mogla postati vještica pomogla bih drugima jer mnogima je potrebna pomoć, novac samo privremeno rješava problem ali ostalo mogu riješiti drugi koji imaju volju i snage suočiti se s problemom koji pojedinu osobu tišti jer tako pomažući pomaže i sebi.
Pronaći ću način kako da postanem vještica znam da hoću i tada ću biti sretna i sretnija no sada, znam da vam to zvuči glupo ispisano ali istina je moje zanimanje mora biti vezano uz ljude jer jedino tako mogu sebe upoznati.

Danas sam razmišljala cijeli dan o sebi i došla sam do zaključka da nisam potrebna ni sebi ni nikome drugome, da sam samo teret koji nema i nikada neće imati ništa jer radim i radila sam krive poteze, priznala sam svoju istinu drugima u nadi da ću pronaći odgovor i pronašla sam ga
istinu o sebi trebala sam sakriti od sviju i od same sebe, jer istina tuđa većini smeta a smeta i onome tko istinu govori. Nisam smjela otvoriti sebe , trebala sam se s godinama naučiti šutjeti o sebi tako bi bilo puno bolje.

Sjedim u caffeu i ne vidim nikoga, niti ne čujem nikoga oko sebe samo kišu kako lagano kucka po staklu i razmišljam koliko netko tko je daleko (kilometrima) može ispričati i napisati nešto što je pročitao i u svojoj glavi složio priču kako njemu odgovara, do kuda doseže ljudska zloba.
Zar sam toliko kriva da nemaš snage javiti se sam, čuti od mene koliko mi je žao što te nikako ne mogu prestati voljeti, da mi je muka što me početno slovo tvog imena prati godinama.
Ne ja tebe ne trebam da bih imala sigurnost, jer zahvaljujući ljudima koje poznajem i koji dobro poznaju mene imam ono što mi je potrebno. Tebe trebam da ti kažem "oprosti mi što sam te zavoljela i što te još uvijek volim, oprosti mi što te sanjam i u mislima dozivam, oprosti mi što te trebam i nakon toliko godina, oprosti mi što sam se udala iz inata, što sam imala snage otići tvojoj supruzi na vrata, oprosti mi što tvoj dodir osjećam svaki dan, oprosti mi što te volim dušom i srcem što te želim više od hrane i vode, molim te oprosti mi za sve i ako možeš dođi javi se jer tek tada kada te vidim znat ću istinu, reći ću ti želim te i otići ću kao da se sreli nismo."
Samo još jednom mi dozvoli da te sretnem.

Molim te anđele kaži mu sve jer ti si me poznavao godinama, pomagao si mi kada mi je bilo najteže. Poznavao si ga i razgovarao s njim, jedino si ti znao o meni sve te njemu prenio moju istinu, znao si koliko ga volim i da sam si brakom uništila život jer nikoga nisam niti ne mogu koliko god se trudim voljeti kao njega. Ti si najbolje znao tko sam i koliko patim, pomagao si mi koliko si mogao, jedino je tebe slušao, a sada te nema, a trebam te jer ti mu jedini možeš reći koliko mi je potreban, koliko ga želim, koliko ga sanjam i koliko ga dozivam.
Anđele moj dođi mu u san i reci mu sve, pomozi mi anđele molim te.

Donio mi je Kikijev prijatelj tablet na posudbu kako bih mogla malo piskarati dok oni igraju PSP u sobi do moje iskoristiti ću priliku da pogledam bar jednu epizodu moje omiljene serije jer se ona nigdje na tv ne prikazuje a ujedno da i sama sebi napišem
VOLIM GA A NE BIH SMJELA

Toliko toga bih sada ispisala na ovaj elektronički papir ali ne znam još uvijek koliko je fond slova za jedan post tako da ću biti kratka jer mogu napisati tekst i u nastavku, mada znam da nikome nisu interesantna moja jadikovanja i da im a boljih, puno boljih tekstova od mojih. Pišem da bi iz sebe izbacila muku, da bih mogla izdržati teret koji mi je postavljen.
Svi mi imamo teret ali ga mnogi znaju skrivati od sebe i od drugih, to je koji puta dobro, a koji puta nije, ja javno iznosim sve o sebi i tu sam gadno pogriješila, ali naučena sam od malena da skrivanje nije rješenje i moja istina je istina iako pojedinci misle da sam stara baba (to je njihovo pravo) ja znam da sam u najboljim godinama samo s malo mozga jer vjerujem svakome pa i osobama kojima ne bih trebala jer kasnije ispostavim da nisu ono kakvim su mi se u početku pokazali, te sada neprestano trpim napade od jedne bolesne žene.
Jednom mi je pomogla i hvala joj na tome (ni sama ne znam koliko puta sam joj se do sada zahvalila, sada tu pomoć traži nazad jer i o meni svugdje iznosi laži i iskrivljene dijelove mog života jer tako njoj odgovara (to je opet njeno pravo)
Fizički sam bolesna (cerebralna paraliza) ta bolest nije nasljedna, ali nisam maloumna i ne konzumiram ni tablete a kamoli neke droge kako ona tvrdi, da moj stariji sin imao je problema, ali sada je bolje i pod tretmanom je i gleda tv (utakmicu), a ne kako ona tvrdi da je u zatvoru.
Da, bila sam ljubavnica oženjenom muškarcu ali kada sam saznala da ima ženu rekla sam mu da se vrati k njoj, a ja ga nikada nisam niti ću ga zaboraviti.

Živim tako kako živim, moje životno smeće je moje, a pitam se koliko ona životnog smeća kod sebe ima kada joj je drago iznositi neistine o drugima a sebe i svoj identitet skrivati daleko od sviju, te istinu o sebi skrivati kao zmija noge.

sišla sam samo da vam poželim slatke snove i da nikada vas nitko ne povrijedi jer zlobnika ima svugdje, a o tome ću vam možda jednom pisati

Evo ponovno ja pijući kavu u caffeu moram nešto natipkati jer to je postala moja rutina, moja terapija jer jedino tipkovnica podnosi moju glupost i prsti tipkaju slova iz moje zbrkane glave koja više razmišljati ne može iako bi htjela. Svako jutro u kupaonskom ogledalu ugledam budalu koja razmišlja o prošlosti koja se vratiti neće, budalu koja se nada da će sreća pokucati na vrata, a kada se odmakne stvarnost je lupi po glavi i tek tada vidi da je stranost prema meni i većini surova.
Znam voljeti, slušati, ali kada to meni treba nigdje pronaći ne mogu jer onaj koda sam voljela i koga volim i voljet ću daleko je.

evo sada sam sišla u caffe i pišem tekst na brzinu jer želim "prijatelju" ponoviti da pogleda u dnu boxa s desne stane bloga ispisani mail i da mi na njemu ostavlja poruke jer prije no što napišem nekoliko glupih redaka u svom postu pregledam poštu i odgovaram ako pošta nije smeće.
Nadam se da si vidio ostavljenu poruku i da si shvatio, još jednom ti hvala ali znaj da ja neću napraviti korak prvi, jer prošlost ne mogu vratiti. hvala i blogerici mojoj prijateljici koja mi je javila da si ostavio poruku.
s poštovanjem Andrea.

dobro jutro svima iz maloga kafića, danas sam slučajno jutros saznala da imam 70 godina starosti i da sam oronula baba, te da mi osoba kojoj sam bila ljubavnica nudi stan i da mi plaća troškove i ostalo, a kako sada ću vam pokazati
Nada Prpic
02:10

+Dusan Kecman Dragi Dušane, želim da budemo prijatelji. Dragi, vrlo privlačni prijatelju, mislim da ne shvaćaš da Andrea Bosak ima 70 godina i da to nije njena slika. Ona prosjači u Zagrebu blizu Name svake subote. Debela je i ružna i uvijek nastoji isprositi čim više novaca za pušenje i droge koje njen sin dila i uživa. Nemoj da joj daš novce.˙
Nada Prpic
03:08

Dragi Dušane, Andrein ljubavnik od prije 30 godina joj na Blog.hr nudi besplatan stan u Zagrebu i plaćanje svih njenih troškova. Iako zna da njen stariji sin dila droge i uživa ih. Bio je već i uhićen i momentalno je u odgovarajućoj ustanovi ali i dalje je u kontaktu s tzv. prijateljima. Andrea ga mazi i smatra da je dobra majka tako da mu u svemu pomaže. To je vrlo loše jer policija zna što ona i on rade. Ako ne promijene svoje ponašanje, svakako će i ona i Kiki završiti u zatvoru. Dragi Dušane, uvjeri ju da ju policija prati i da će završiti u zatvoru. Njen sin Kiki će ili završiti u zatvoru ili u instituciji za umobolne. On je mentalno bolestan.

Andrea je odlučila da ga rodi iako je znala da će sigurno naslijediti njenu bolest, kao i mlađi sin. Sebična majka kojoj zaista nije stalo do djece!˙

moja bolest nije nasljedna bolest i ja nisam umobolna s druge strane u osobnoj lijepo stoji 10.09.1967. pa mi sada vi prijatelji moji dragi recite koliko ja uistinu godina imam jer po mom izračunu dosta fali do 70, a s druge stane kome od nas ne bi bilo drago da mu se netko ponudi za plaćanje troškova i još tome da mu pokloni stan. U današnje vrijeme kada se nema novaca nikome tako nešto ne pada na pamet.

andrea bosak
08:43

+Nada Prpic prestani me blatiti svugdje tko meni što nudi tebe nije briga moj kiki je u tretmanu i bolje je a što se tiče zatvora ne brini i on je za ljude jednom ćemo izaći i on i ja˙
andrea bosak
09:04

+Nada Prpic
rođena sam 1967 i koliko ja znam to nije 70 godina a kod name nisam bila ne pamtim od kada
oprosti ali moram ti reći da posjetiš okulistu˙

Godinama me proganja početno slovo njegovog imena, bila sam nekoliko godina kasnije u vezi s Damirom, zatim se iz inata udala za drugog Damira, kada sam se rastala upoznala sam Davora, Damira, Dragana, Dalibora i da ne na brojim dalje jer svi muškarci koje susrećem imaju ime s početnim slovom kao i on pa mi sada vi recite da nas dvoje nismo suđeni jedno drugom. Čak i starijeg sina nazivam njegovim imenom jer to ime sam htjela upisati u izvod iz matične knjige rođenih ali formular je ispunjavao moj bivši suprug i upisao Kristijan a ja sam morala šutjeti kako u matičnom uredu ne bi imala neugodnosti sa suprugovom agresivnosti. Postoji i osoba njegovog imena u mom životu, ali to nije on, njegov lik vidim ispred sebe, čujem njegov glas a on nije tu niti će ikada biti.
Da trebala bih ga prestati voljeti, ali koliko god se trudim on je i dalje pored mene u mojim mislima, u mojim snovima i početno slovo njegovog imena stalno je pored mene.
ps. evo kako se sve dešava sada sam prije nekoliko minuta preko jedne mreže upoznala i jednog Dragutina pa mi sada napišite da ON nije moja sudbina

Ostavio si za mene poruku na tuđem blogu i hvala ti ali ja ni tebe ni njega zvati neću prvo zato što ne volim telefone jer sam ga preko telefona i upoznala zahvaljujući jednoj osobi koja me molila da je nazovem u firmu kako bi nekoliko minuta mogla biti u njegovoj blizini. Drugo zato što na mom blogu postoji moj mail i možeš sa mnom stupiti u kontakt jedino tako ako ti se sa mnom komunicira.
s poštovanjem Andrea.

"Molim te Andrea da mu se vratiš jer on ludi, evo i nekoliko nas je pozvao k sebi na radno mjesto kako bi s tobom razgovarali jer stvarno te voli, a ti mu ne dopuštaš da ti to dokaže. Kupio ti je cigarete, donio tvoj omiljeni kolač, čeka te želi s tobom razgovarati a ti mu ne dozvoljavaš i zato je mene zamolio da te nazovem i razgovaram s tobom. On te stvarno voli i treba nikada ga nisam vidjela ovako tužnoga a poznajem ga godinama."
"Nemoj me nagovarati molim te jer me boli što sam dozvolila sama sebi da ga zavolim a on ima ženu i neka bude sretan s njom i sa spoznajom da ga nikada neću zaboraviti. Zahvali mu za sve što je kupio za mene ali stvarno se ne mogu pojaviti kod vas, moram ga pustiti jer ne pripada meni."
"Pokušaj molim te jer on pati i samo o tebi priča, ti su mu uistinu sve, pokušao se rastati prije nekoliko mjeseci ali ona ne da, uživa gledati njegovu patnju u posljednjih nekoliko mjeseci, a ti si povjerovala osobi koja vas je namjerno razdvojila jer je privržen ženi osobe koja tebe voli."
"Njemu nije teže no što je meni i još jednom te molim da ga ti zamoliš da me pusti ma koliko god da me voli, nanio mi je bol, a ja sebe ne mogu ni gledati jer sam sama sebi dopustila da srce i dušu podarim osobi koja je oženjena. Nemoj me nagovarati samo mu reci ga ću ga voljeti dok god dišem."
"Ja radim u Palasu pa ako ti treba razgovor javi se jer bih voljela da pomognem i tebi i njemu. Stvarno ga nikada nisam vidjela ovako utučenog i nisam vjerovala da postoji netko koga on uistinu voli. Nadam se da ćemo imati priliku razgovarati."

http://www.filmozderi.com/charmed-season-3/episode-9-coyote-piper-movie_447b613c6.html#.UtAqWCd1JgI.gmail
uživam gledati ovu sreriju ali još uvijek ne mogu ali nadam se uskoro.

Pišem ti iz jednog malog kafića jer moj komp je riknuo a momentalno nemam love da kupim drugi niti mogu nabaviti nešto povoljno polovno, morala sam doći i napisati ti ovdje nekoliko redaka jer cijeli dan vidim tvoj lik ispred sebe i osjećam miris crnog Azzara u nosnicama ne znajući od kuda miris dolazi jer tog parfema nigdje nema za kupiti.
Iako te volim neizmjerno molim te ne proganjaj me više jer ti imaš život koji si odabrao, bez obzira na to što patiš ostao si pored nje, a ja sam dozvolila da mi se srce slomi do kraja. Oslobodi mi misli jer moram dalje životom koji sam odabrala od kada sam tebe molila da joj se vratiš jer koliko si god bio moj ti si pripadao njoj.
Dosta mi je izgovaranja tvog imena kada me nitko ne čuje, traženja tvojih dodira, dosta mi je snova koji nikada neće postati java.

Sjedim u kafiću koji ima komp i gledam u prazan list a misli mi traže rješenje kako da popravim komp koji sam kupila laptopom i dodanim kunama prije nekoliko mjeseci nadajući se da me neće iznevjeriti kao laptop koji se stalno gasio, kada kupiš mačka u vreći bez garancije onda si sretan da te uopće služi. Uspjet ću moram uspjeti jer ću izluditi do kraja ako ću morati ponovno sjediti u kafiću da bih napisala besmisleni tekst i pročitala interesantne tekstove mojih prijatelja. Imam sreće što mi gazda dozvoljava korištenje besplatno, ali sada ne mogu gledati svoju seriju jer ne bi bilo ok, s obzirom na to da i drugi koji nemaju komp koriste ovaj u kafiću.
Moram pokušati igrama na sreću iako neki kažu da se ne oslanjam na njih ali to je jedino rješenje.
Uživajte prijatelji moji dragi i znajte da vas volim.

Ponovno sam na posuđenom kompu jer ovaj sam morala vratiti, od sutra igram igre na sreću možda uspijem u ovoj godini dobit da si mogu nešto polovno kupiti jer za nešto novo sigurno neću. Nadam se da ću uspjeti jer jedina zadovoljština kada sam doma sama mi je čitanje postova meni dragih blogera i gledanje online serija kojih nema ni na jednom tv kanalu iako imam kablovsku tv. Sada ću nekako potegnuti da bi uspjela jer od obećanja ništa, sretna sam da mogu na sat do dva posuditi i uživati u ispisanim tekstovima bloga jer nešto iz njih mogu i naučiti a ja učiti volim.

Svaki puta kada se probudim uz kavicu pregledam Dnevnik.hr jer ima dobrih članaka, tako sada ima članak o porukama poslanim sms na krivi broj tj. na parking. Sada je uistinu dokazano da muževi varaju žene i kada su pored njih.
I ja sam jednom davno bila ljubavnica osobi koju volim dan danas, čijeg se lika, glasa, dodira sjećam i osjećam iako nije pored mene. Ne, nije me sram priznati da sam ga voljela, da je on volio mene, da su dani i noći bili naši, sada su dani samo moji jer s njim je otišla i moja sreća.

"zašto si to napravila a tako nam je bilo lijepo i moglo je biti još ljepše da nisi napravila glupost, nećeš biti sretna s nikim a ja ću se patiti jer ti tako želiš".

Napravila sam grešku što sam zavoljela oženjenog muškarca, ali to znala nisam, ali voljeti tako dobro ljudsko biće nije grijeh. Možda i je i zato sada znam da će me mnogi osuđivati i neka me osuđuju ali on je jedini koji me iskreno volio i bio sa mnom dan i noć, sva njegova nježnost ostala je duboko urezana u moje misli i moje tijelo.

Moja zvijezda vodilja sigurna sam da je nakon određenog retka pisana nevidljivom tintom tako da ja sve radim krivo jer do mene ne dopire napisano i koliko god da se trudim ništa mi već godinama ne polazi za rukom. Da, imam anđele koji mi daju snagu, koji mi daju volju da idem dalje, oni me vode a ja stojim na jednom mjestu gledajući oko sebe i čekam a ne znam što čekam i hoću li dočekati.
Nadam se da će se uskoro pojaviti reci s vidljivom tintom i tada ću krenuti ispravnim putem na kojem me čeka malo sreće.

Voljela bih da dva dana mogu biti vještica koja može bolesnima vratiti zdravlje, nezaposlenima dati posao, penzionerima dati mirovinu dostatnu za život, nezbrinutoj djeci pronaći roditelje, nestale osobe vratiti njihovim obiteljima, svima izbrisati bol i tugu. Da, to bih voljela da napravim jer tereta i borbe za dostojan život je svima dosta.
Stres je užas a malo nas zna kako se nositi sa stresom.
Voljela bih da na bilo koji način mogu doći do rabljenog laptopa jer ovo uskoro moram vratiti i što god sam pokušala rješenje još uvijek pronašla nisam iako su mi mnogi koje znam obećali ali obećanjima ne treba slijepo vjerovati.
Voljela bih da mogu biti vještica dva dana.

Zašto samo jednom ne mogu da se vratim u doba kada sam bila sretna pored majke, pored brata, kada sam imala 15 godina, kada sam uživala plešuć u klubu u koji sam išla sa starijim bratom jer i on je volio plesati i sve korake plesa i ritam naučila sam od njega još kao mala bratova princeza. Ovako, stvarno više ne mogu, moj život nema smisla jer nemam ništa osim bolesti kojoj nema lijeka a godine sreće vratiti ne mogu.

Početkom godine većina nas u glavi stavlja popis svega što bi trebao napraviti u godini koja je došla jer nadanja i želje postoje kod svih nas
moja prva želja je da nitko ne ostane bez radnog mjesta i da za svoj rad dobiju ono što im pripada
druga je da zdravlje nikoga ne napusti, a ostale želje će same naći put ostvarenja sigurna sam jer ako se potrudimo i ako smo sretni onda su želje i htijenja ostvarivi ma koliko se to nama činilo da nisu.
Nadam se da će se i meni želja ostvariti ali ne smijem je ispisati bar još neko vrijeme jer sve što sam poželjela sebi ostalo je negdje ni same moje želje ne znaju gdje, a imam ih samo tri.
Želim da se svima ispune želje s popisa koji imaju jer njihovo ispunjenje želja sigurno će meni pomoći da se ispune moje tri.

nije mi jasno zašto ne mogu otvoriti glavnu stranicu bloga ima li koga da mi objasni jer toliko sam glupa

Krenula je 2014 godina, nadam se da će svima vama biti sretnija i da će te biti zadovoljni, puni ljubavi.
Znam sada se čudite što ovako rano pišem, ali kada netko prespava ulazak u Godinu Novu jer je sam sa sobom i svojim mislima onda se rano ustaje kao da je normalan radni dan.

Svima koji danas slave rođendan a znam da ih ima neka im je sretno i veselo, onima koji su radili u najluđoj noći puno hvala jer su bili uz sve nas i zaslužili su veliko poštovanje i još veći zagrljaj jer su svojim zvanjem koje iziskuje prisebnost godinu novu dočekali radeći.

Sretno svima