Pišem ti iz jednog malog kafića jer moj komp je riknuo a momentalno nemam love da kupim drugi niti mogu nabaviti nešto povoljno polovno, morala sam doći i napisati ti ovdje nekoliko redaka jer cijeli dan vidim tvoj lik ispred sebe i osjećam miris crnog Azzara u nosnicama ne znajući od kuda miris dolazi jer tog parfema nigdje nema za kupiti.
Iako te volim neizmjerno molim te ne proganjaj me više jer ti imaš život koji si odabrao, bez obzira na to što patiš ostao si pored nje, a ja sam dozvolila da mi se srce slomi do kraja. Oslobodi mi misli jer moram dalje životom koji sam odabrala od kada sam tebe molila da joj se vratiš jer koliko si god bio moj ti si pripadao njoj.
Dosta mi je izgovaranja tvog imena kada me nitko ne čuje, traženja tvojih dodira, dosta mi je snova koji nikada neće postati java.