Ne, kod mene ništa nema smisla jer mi se neprestano vrti misao da napišem pismo djedi sjede brade, ali sam svjesna da to pismo dobri djed neće pročitati jer ja nisam dijete koje treba poklon ispod okićenog bora, a s druge strane pitam se ima li smisla uopće pisati bilo kome kada slova koja tipkam pišu samo tugu i jad, a toliko skrivenih lijepih stvari ima, a ja te lijepe stvari već duže vrijeme ne mogu naći koliko god se trudim da potisnem loše jer loše me prati dan za dan kao što prati mnoge, ali oni to znaju odmaknuti od sebe i ne razmišljati o tuzi iako ih njihova lica odaju i tražiš odgovor i za njih i iz sebe a odgovora nema a teško je nositi i gledati tugu na licima dragih ljudi.