Znate kako kažu "tko rano rani, dvije sreće grabi", a ja se nadam da ću uspjeti uloviti barem samo jednu polovicu od jedne sreće jer toliko mi samo sreće treba. Pijuckam kavu u praznom kafiću, krajičkom oka promatram konobara i tipkam na njegovom laptopu, nadajući se da ću sada za nekoliko dana dobiti polovni kao poklon ispod bora ako bude malo te sreće. Moram vam priznati da je konobar simpa i da su me počeli drmati hormoni klimaksa ili bolje rečeno kriza srednjih godina, jednostavno moram nabaviti bilo što jer bojim se da ću ili jedno jutro ili jedno večer izgovoriti konobaru nešto što ne smijem a toliko mi sada dobro dođe njegov laptop i prva jutarnja kava. Privlači me dim njegove cigarete tako da vas sada pozdravljam prijatelji moji s nadam da ću uskoro dobiti pola tražene sreće.