ZABORAVLJENA MLADOST (drugi dio)

Tad se prvi put zaista uplašila tame i svega onoga čime nam tama može okruniti misli svojom crnom krunom i svojom ledenom i neumoljivom šakom stegnuti srce.

Ali to nije bila jedina stvar koje se uplašila noću. Bio je tu i Teo, čudan i šutljiv osmogodišnji dječak iz susjedstva. Teo je stanovao samo par kuća dalje u njezinoj ulici, zajedno sa dvojicom svoje starije braće. Nitko iz susjedstva nikad nije upoznao ili vidio roditelje trojice braće, činilo se kao da ti dečki žive prepušteni sami sebi. Doselili su u susjedstvo jednog ranog jutra prije nekoliko godina, nakon što su bivši vlasnici kuće tragično stradali u prometnoj nesreći. Neslužbena priča što je kružila susjedstvom glasila je kako roditelji trojice dječaka putuju svijetom te iznajmljuju i trguju nekretninama diljem svjeta, a kuća u u kojoj su sad živjela trojica braće, upravo je jedna od tih nekretnina.

Teo, najmlađi od trojice braće, imao je je čudan i sablastan običaj da nepozvan ulazi noću u njezinu i kuće ostalih stanara susjedstva. Dječak bi se jednostavno pojavio noću u njezinoj kući, poput sablasti, u sitne sate iza ponoći, dok su svi duboko spavali, te bi u tišini tumarao po svim prostorijama i sobama: ulazio bi u sobu njezinih roditelja i tamo preturao po ormarima i ladicama noćnih ormatića ili bi stao pred frižider, otvorio ga i gledao unutra. Katkad bi ušao u njezinu sobu i samo stajao tamo.
Katkad se trznula iz sna i ugledala Tea kako stoji pored njezinog kreveta i u tišini je promatra kako spava ili pretura po njezinim knjigama, njenom kolekcijom post punk- goth CD-a ili čak po kutijama s njezinim starim igračkama.

Prvi put kad ga je tako iza sna ugledala u mraku, u svojoj sobi, pomislila je da samo sanja, no već idući put uštipnula se snažno za preponu, za svaki slučaj, da se uvjeri kako to nije san. Teo je i dalje bio tamo, šutke obavljajući svoj čudni noćni ritual. Strašno se uplašila, iako on naizgled nije činio nikakvo zlo, zapravo je samo šutke lutao kućom. Iako je katkad i kopao po stvarima, nikad ništa nije nestalo ili bilo uništeno, a ujutro bi sve bilo na svojem mjestu.
Nakon nekog vremena već se donekle naviknula na njegovu noćnu sveprisutnost, pa se čak ohrabrila da ga upita što to radi i kako je uopće ušao u kuću, a on joj je uz smješak odgovorio:
"Mjesečarim.Tvoj tata me pustio unutra."
I samo je nastavio dalje, uopće se više ne obazirući na nju.

Ujutro je odlučila pitati oca, dok je otac još bio relativno trijezan, da li on pušta Tea noću u njihovu kuću i zašto, ali njezin vječito pijani otac nikad se nije ničega sjećao, a pogotovo jučerašnjeg dana.
Također, njezin otac uopće nije znao tko je Teo.

(nastavit će se...)