Hiljade devet, devet, devet

petak , 31.05.2019.

Vruća ciklona prevladava u raju,
pištolji i šmajseri
najjeftinije su igračke za svu mrtvu decu,
eno ih na ulici,
tek mrtvorođeni,
a odmah posvećeni, indoktrinirani sveti vojnici,
za mesto u raju spremni!

Igraju se deca svetlosti u ratnoj senci,
bili jednom ljudi,
a sad su crvi,
krotki crvi Zemlju su nasledili,
ni odvažni, ni hrabri, ni pošteni
nisu pobedili...

Kukavice i izdajice,
pobednici su svoje drevne braće,
u šaci svog jada oni sad drže
i kroje nam budućnost sve ove naše dece,
Bože, smiluj nam se...
Sotono, spusti se na krilima
osvete...

>;') - - >

Živote tvoj

četvrtak , 30.05.2019.


Odabrao sam ovaj život za tebe
plava dušo od djevojčice,
ovu šaku sreće kojom posipao sam sumrake,

sve do gore, do nebesa
nek' se blesiču
k'o taj blesavi rijetki osmijeh
u tvojim očima.

Prstohvat soli od suza
da padne i posipa Zemlju s kišama
i zatim da suze prođu kao oluja nad planinama,
ali ostanu kao tuga u srcu kamena.

Trn u tvojim bedrima
da te uvijek podsjeća
koliko ponekad zaboli ljubav
ali te podsjeća i da si još uvijek živa.

I dah na tvojem vratu,
da se naježiš od ljepote života
i da te podsjeti kako smrt uvijek vreba,
tu negdje, iza ugla.

Izabrao sam ovaj život za tebe
izabrao sam te ovo sve da ti darujem,
izabrao sam ovaj život da ti dadem,
iako ti o tome ne želiš ni da čuješ.

>;') - - >

Panterin mesec

Njezin život nije bajka,
a njezine nalakirane kandžice nipošto nisu šala,
njezina ljubav nije igra,
a veštičje moći koje poseduje
koštale bi me devet života
sve da ih imam ili ih nemam.

Ona kontrolira moje demone
i pravi im tamnice
u crnoj zenici svog oka,
a njezina rana je duboka
kao bol ili kao ljubav

A ta crna neman,
ona crna, kuštrava mačkica
što naizgled mirno leži
i prede tamo između njezinih bedara,
dala joj je ime Mephista
i ona nikad ne spava.

Slušaj, ta mačkica zaista
nije sa ovoga sveta,
ona ima ono nešto,
ima samo to jedno crveno oko
što me samo gleda
i nekom me zverskom privlačnošću me vreba.

Kao da me traži da se poigramo
crne mačke i beloga miša
sve do kraja sveta,
ali njezina prokleta gladna ljubav
nipošto nije šala,
njezina ljubav nije igra
jer netko uvek izgubi dušu nakon svega.

>;') - - >

Ti si sav (moj) greh

srijeda , 29.05.2019.


Na tvom prozoru umrlo je razno prelepo cveće
od sreće,
bit će.
Bolje da više ni u što ne verujem,
najbolje bi bilo da se sakrijem
ili da nestanem u dahu što se lepi po zidovima ovog staklenog
limba,
gde kondenziran curi niz i kaplje s anđeoskih krila,
u rupicu
gde se greh uvek oprašta.

U tvom oku umrle su nade
postoje još samo želje
sumanute,
obmanute grotesknim
i perverznim igrama senki
što potiču iz uglova uma...
pitaš me i pitam se,
idemo li dalje uopće?
I gde?

Jebemti, gde?

>;') - - >

Leptiri u trbuhu


Oslobodi se,
maleni sivi noćni leptire,
izađi iz čaure moje utrobe
noć je kao savršena da obiđemo svijetove
pođimo
prije no što nas jutro ubije
sunce možda daje život,
ali samo onome tko ga otme,
ali noć daje onome tko usne,
zato oslobodi se,
malena siva leptirice,
otvori iznutra tu praznu čauru moje utrobe
po otvorenom zvijezdanom nebu rasprši je,
u najmračnije uglove
gdje snovi žive svoje
bezbrojne,
beskonačne živote.

>;') - - >

Divna

ponedjeljak , 27.05.2019.


"Potraži me
u naljepše kasne noćne sate
ondje gdje lijep san umire" ,
rekla mi je,

"hajde,
odvaži se i slijedi moj pogled
kako proždire svijetove" ,
rekla mi je.

Njezine blijede prepone
posljednja su granica
kroz koju prodirem,
rekla je.

"Duboko misli moje ime
i udiši moj parfem
sve dok sva ljubav na svijetu ne izumre",
rekla je.

"Slobodno se pogosti onim što preostane:
osušenom pljuvačkom i ostacima kože
s dna duše",
ona reče.

Još uvijek je ondje
i dalje svadi se sa mnom,
divna i divlja i prisna
poput braće i sestara
što istovremeno vole se i mrze.

Još uvijek je ondje,
na tankoj granici ljubavi i mržnje,
svađa se sama sa mnom,
govoreći mi sve one stvari
iz dna duše.

>;') - - >

"Mojne mi te hrvatske fore"

Kao građanin Hrvatske još otprije prvog dana nezavisnosti, općenito odbijam glasati za hrvatsku politiku. Čilo i orno nisam glasao u nedjelju, ako niš', onda zato kaj sam delao.

Odnosno, lomio sam kičmu za nešto više od 6 mjeseci staža kroz godinu rada, to jest, ove glasačke, misne nedjelje delao sam, odnosno lomio sam leđa za siću, uz opće prisutan strah od budućnosti, ne za sebe, već za moju djecu.

Želim li da moje prekokrasne kćeri odrastu ovdje i udaju se za bosanske baje? Pitam se.

Pitam se... dok retorika sama od sebe navire kroz sve moje pore, dok pitam samog sebe da li je švapska firma što zapošljava više nesposobnih, lijenih, uhliblijenih i naprosto glupih HL-ova, VBL-ova i GPF-ova sa dobrim štelama (štogod da im značile te švabijanske skraćenice u ovdašnjem jeziku ovdašnjeg naroda Hrvacke), nego što zapošljava kvalificirane i sposobne radne snage, o da li je to samo preslika države u kojoj će uskoro, ako ne već sad, biti više kradljivih i nesšosobnih i nepodobnih političara no što ima populacije?

Pitam se kako bosanac bez obitelji i bez djece koji ne živi ni godinu dana u državi Hrvatskoj ima veća prava i bolju satnicu od čovjeka s obitelji i dvoje djece koji je rođen ovdje i čija su djeca rođena ovdje i ovdje živi otprije stvaranja Hrvatske države, kako taj drugospomenuti/ drugoplasirani ima manja prava od prvospomenutog/ prvoplasiranog dojučerašnjeg građanina BiH, odnosno, od onoga koji se ujedno ne trudi i ne radi ni upola onoga što i koliko radi drugoplasirani/ drugospomenuti u dotičnoj firmi?

Dotični drugospomenuti i drugoplasirani građanin drugog reda potpisuje ovaj tekst uz obećanje da više nikad neće izaći na bilo koje glasanje ili bilo kakav prosvjed na teritoriju države 'Rvacke.

>:') - - >

Svi životi ljudi mačaka

Moje utrnule, umrtvljene usne
i moja luda, odsečena glava
što udiše poslednji duboki uzdah,
spremna da večno zaspe
i sanja
među tvojim nogama

to je pesma prastara,
poput pesama naših drevnih pagana,
pesma naših predaka, staroslavenskih bogova,

to je pev romanse i junaštva, pesma slomljenih kopalja,
rascepljenih štitova
i slobodnih srdaca.

Ove su reči uzdasi vremena,
poslednja povorka
u šapatu kiša nad poplavljenim svetovima
gde gubio sam dah
u igri dušama.

Kao mržnja, preživeo sam,
kao ljubav, otišao sam
nema više mojih anđela,
žalost istrulela im je krila,

Dani su bačeni
kockom načinjenom od koske rebra bogova
potrošili smo sve do poslednjeg
života ljudi divljih mačaka.

>;') - - >

ŠANK NA KRAJU SVIJETA

petak , 24.05.2019.


Samo nastavi pjevati,
meni ne smeta,
ionako nema više džuboksa,
a ni Beatlesa,
a i ovaj usrani bar uskoro zatvara.

Samo nastavi,
jer život ide dalje
s namjerom da nas sve nadživi
dok se mi ovdje
pravimo pametni i profinjeni.

Samo ti pjevaj
i daj,
još jednu rundu nam natoči,
jednom ćemo već svi mi
ionako fajrunt dočekati,

jednom ćemo već svi mi
zajedno ispiti jednu u zdravlje
klošara i profinjenih
i zatim još jednu
u čast zore očajnih.

>;') -->

PREDOZIRANJE HEROINOM


Zadnje svjetlo posljednjeg dana
lomi se u tvojim očima
dok moj glas, moj duh i sva lažna nada
postaju epitaf na tvojim usnama,
drhtavim lažima što pjevuše opravdanja
za sve smrti svih nedužnih stvorenja koja smo ubili i pojeli do sada.

Proždrli smo dušu i sudbinu svijeta,
a kad već ne znam
i ako već ne mogu da se pokajem,
barem mi dopusti da priznam...
i progutaj me sad kao gorku pilulu prije spavanja,
daj da budemo jedno drugome
posljednja noćna mora.

uzmi mir i strah kao jednu cjelinu što čini ljubav
oko sviju mojih oluja,
svetinjo svih mojih demona
i kako god da okrenem stvar,
gdje god da krenem dalje
ti si ipak moja heroina
a ja sam tvoj antijunak
što ovdje počiva.

>;') - - >

LJUBAV


Ovaj život za ljubav,
a ja sam samo mrtva slova,
što zaplešu katkad
kao riječi ljubavne priče s tvojih usana,
a u srcu još tinja žar,
ljubav svih boja pepela.

Sve boje rata i svih naših ljubavi,
sviju naših krvavih ratova,
bijahu ratne boje za ljubav
što obojaše naša blijeda lica,
moje i tvoje, u crveni sumrak,
onda dok još imao sam snage
da borim se
za samo jedan uzdah,
za samo jedan poljubac.

Pobijedit ćemo večeras,
noćas, osjećam,
u starim, dogovorenim pobjedama!
Ali tko?
Ja i koja vojska,
šaptačice olujama?
Tvoje usne boje plamena
gorijet će noćas
u spomen nekih dragih mrtvih imena
svih palih anđela
i poslijednjih plesača...

Da li si ti ikad mene volela,
šaptačice olujama,
dahu od samo usamljenog, rasutog pepela,
mrtva prirodo moja,
poslednja željo ovog umirućega svijeta?

Da li si me ikada
do smrti volela,
kao što ja tebe volim sad?

>;') - - >

CROATIAN KURVETINE

utorak , 21.05.2019.

Oni dišu tvoj i moj zrak,
a zašto, malena?
Tko im to dopušta?

Da li smo to ti i ja
sami na kraju svijeta?
Što nas je zaista naučila
sveta majka Anarhija?

Ima li nade za nas,
ili smo samo potrošni materijal,
u zori ovih prokletih abortusa?

Tko zna?
Mi, ja znam, ti znaš!
Ali laž je prevladala:
sestra ili kurva, pitanje je sad?

Zapitaj se, dakle, dokle?
Dokle ćeš pušiti kurčić nacistima,
ovim Tuđmanovim tatinim i kurvinim sinovima?

Ili ćeš zauzeti stav kao i ja,
ti i ja, sami protiv svijeta,
kao i uvijek upravo sad,
a ova kokainska i heroinska kurva
može da nam popuši k...c....

>;') - - >

JUICE


Daleko i duboko
izvan igre sistema,
ondje drevna bol
ondje je ukorijenjena,

u društvenoj igri jednoroga,
vila i đavola,
kockica je bačena
i potez je dobro znan,

a tvoja sudbina zapečaćena,
kurvice malena,
te usne lutke šapuću oku moje oluje...

ne boj se,
svijet je tu,
osjeća uz tebe,
umjesto tebe,

svi imaju svoje potrebe,
svi smo mi u tebi,
unutar tebe,
svi mi imamo svoje potrebe,

bivši policajci i šefovi,
kurvice i trudnice,
prosjaci i bludnice,
svi smo tu,

svi smo sada ovdje
da umremo za te i uz tebe,
jer ti nas sve poznaš
i sve naše potrebe.

>;') - - >

I VRAG NOSI NADU

petak , 17.05.2019.

Jednom kad napokon stanem na kraj sve ove tuge,
jednom, kad napokon prođem kroz sve ove noći besane i predugačke,
jednom kad napokon padnem,
kad naposlijetku propadnem kroz ove snove
ravno u tvoje seksi naručje,
tad opet srest ćemo se...

Na početku nečega većega,
ondje, na kraju duge
usred legende i pjesme,
na horizontu svijetla i mraka,
čekat ću te,
tamo spojit ćemo se
i ondje vidjet ću te opet.

>;') - - >

NEMANJA

četvrtak , 16.05.2019.

Ja kad pušim trave
nemam opravdanje,
kao i kad pijem,
ja nemam opravdanje,

kad jebem plavuše bivše ovisnice,
nemam validno opravdanje,
kao ni kad bijem idiote, nemam validno opravdanje,

ili kad zaplačem,
nemam prave isprike,
ili dignem glas i zavičem, ni tad nemam opravdanje,

a kad zapucam,
tad nema pravde,
osim božje ili možda vražje,

Ja ni kad zavolim
nemam opravdanje,
a ako mrzim,
onda nema pravde.

Ja zaista nemam dobre isprike
ni zakletve i molitve,
osim možda pakao (u kojem živim),
da opravda moje grijehe.

>;') - - >

SEXODUS

nedjelja , 12.05.2019.


Njezine čizmice odzvanjaju kroz ulice,
visoke potpetice poput vojske tragedije preuzimaju gradove,
ona osvaja malene države u kojima živi i umire samo jedno srce.

Hoću da poginem za nju,
poput terorista da se raznesem na komadiće,
ali nikad nije moje vrijeme,
a poljupci kao meci
zuje i plešu rikoše bal svuda oko mene.

Eksplodiraju granate
kao što puca jedno srce
za sva ta malena kraljevstva
gdje ona caruje,
sve što smo ikada imali i znali, ona osvojila je
bez milosti, hladno,
kao što tama osvoji sunce.

Još juče je bio netko,
neki sasvim drugi čovjek
još uvijek se sjeća krovova crvenih
od izlazećeg sunca tamo na kraju krvavocrvene duge,
tamo odakle potječe.

Još jučer još je znao kako i gdje,
a sada samo putuje,
tko zna kamo,
tko zna s kim i tko zna gdje,
a sad samo pokušava pobjeći
od sebe i od nje,
a sada odlazi zauvijek
iz ove najmanje zemlje,
u kojoj je ona osvojila izlazeće sunce.

>;') - - >

OJE

Umro bih za ledeni gin tonik
na koncertu grupe koju nitko ne sluša
i dao bih dva ova usrana, izrigana života
za samo jedan poljubac
vječne bivše djevojke, koju svatko poznaje,
ali nitko je ne razumije.

hej, hej, volim te
i taj svijet je moj,
barem na sekundu tragikomedije
u ovoj vječnosti bolne monotonije,
jer volim te iako ne mogu više,
više od toga, kažu, ionako ne smijem.

A svi grobovi i sve ludnice
i sve crkve,
svi božji manastiri i sve alahove džamije,
svi istražni zatvori
i sve državne kaznionice,
sad su otvorene i čekaju na mene,

čekaju me da poludim ili da umrem,
hladne krvi da nešto ubijem,
da odem ili da dođem
i ljubavi dam smisao
kakav ta mala kučkica zaista zaslužuje.

>;') - - >

SUTRA NESTAJEMO

utorak , 07.05.2019.


Eh te tvoje proklete
post pankerske dileme,
te zajebane zablude o ovome i onome,
hoćeš li se odlučiti više
ili niže?

Hoćeš li se ukrcati napokon
u taj zadnji vagon
kad krene zadnji voz za zadnji pakao,
to zapravo nikad i nije bilo upitno,
ali čekanje je bilo nepodnošljivo.

Da li si usput ikad ikoga zaista voleo
ili si ljubav davno,
još u prošlom životu preboleo?
A s čime si se najpre oprostio,
srcem ili s umom?

Duša ili jetra,
što je prvo otišlo?
Uglavnom, sutra nestajemo
i nosimo ništa sa sobom.

Tu gde te život naizad zaobišao,
samo prazan krst je ostao,
samo prazno, neuspelo raspelo,
napuštena kruna kralja nebeskog koji je zemljom kročio među klošarima,
prazna mu kruna osta,
od trnja satkana, s cvetovima namesto dijamanata

to je sve što je za ostalo...
to...
i nešto zarazno.

I tvoja deca su ostala,
paralegija suza u očima slepih bogova,
od kad se noć sparila sa zvezdama repaticama,
a ti se napokon izmirio sa svim svojim post pank dilemama.

>;') - - >

LICE ULICE

ponedjeljak , 06.05.2019.

Wideo sam te dole,
nisi imala nade, nisi imala love,
samo lice ulice i
oči boje viskija i kole,
uzeo sam te
iako sam znao bolje.

Wideo sam te gore,
kako samo ti to možeš
sasvim ludo i posve neustrašivo da savladaš zmajeve
i kako samo ti to možeš
jednostavno da se spremaš
da pokoriš ceo svet, crna kraljice.

Savio sam koleno
samo da kleknem pred tebe,
osetio sam kako sva ljubav i bol jednostano iscuriše iz mene,
do boli zavoleo sam te,
iako sam znao za bolje.

I zapitao sam se
da li je grešnik
ili je svetac onaj čovek
što hrani i duvani prostitutke,
ali uzeo sam te opet
bez obzira što drugi misle
kako znaju bolje.

>;') - - >

NEMA VEZE

petak , 03.05.2019.


A što ćeš kad mene više ne bude,
tko će tad da ti peva one zastrašujuće uspavanke
i ove ljubavne budilice?

A šta ćeš ako samo nestanem,
baš poput svega oko tebe,
baš poput svih,
onako, baš poput tebe,

tko će tad da te obrani od ove silne svetske tuge,
tko će onda moći nahraniti sve tvoje uvek gladne duhove?

A šta ćeš ako odselim odavde,
tko će tad da ti lovi snove
i zaziva kišu da dobuje o tvoje prozore,
tko će onda da ti mota najdeblje jointe?

A što ćeš ako se ubijem,
kad već ne smem živeti zbog tebe,
ako recimo urežem, a ono, barem tvoje inicijale u svoje vene,

da li ćeš se onda ipak setiti svoje senke
ili ćeš se samo nasmejati, onako najslađe,
da li ćeš tad opet zaplakati zbog mene
ili samo zbog sebe?

>;') - - >

IZGUBLJENI PAKAO

četvrtak , 02.05.2019.


Slatka mala riđokosa proleterka proklinjala je dan što je smrdio po kiši, čekajući neki novi dan, neko novo vrijeme kad će elitisti napokon pasti.

Ljudi smrde kao mokri pesi, primjetio je neki božji vojnik, ali odagnao je alkoholom te tmurne misli isuviše nalik depresiji, a uskoro više uopće nije bio sposoban misliti, a bogami ni išta osjećati.

Kiša danima nije prestajala padati.

Malena povorka ekološki osviještenih demonstranata, bježeći od vremenskih nepogoda postepeno se smanjivala, sve dok se nije posve izgubila iz vidokruga. Nastavit će već svoj protest neki drugi dan... ili putem interneta.

Dok je skupina mladih ministranata potajice čitala iz nekih apokrifnih evanđelja, mladi narkoman s licem anđela potpuno je zaboravio na Boga. Roditelji su bili na nedeljnoj misi, a on se za to vrijeme poklonio svoju vjeru uzavreloj masi u kuhinjskoj žlici, pritom istovremeno krsteći i proklinjući venu da se pokaže i barem još ovaj put proradi.
Njegova soba u roditeljskom domu mirišala je na heroin, a vani nije prestajalo kišiti.

Bezimeni crni kišobrani upravo su ispratili i pokopali bezličnu masu jedne velike ljubavi, a nečije slomljeno srce to nije moglo podnijeti. Gotovo nečujni prasak njegova loma i tihi jecaj vlasnice upravo slomljenog srca prikrila je glasna grmljavina. Dvije iskrene suze izmješale su se s kišnim kapima i zatim isčezle, ne ostavivši vidljivog traga, čak ni u sjećanjima.

Kiša i dalje nije prestajala padati.
Psi su zavijali i lajali. Anđeli su zapjevali i začula se sirena hitne pomoći, negdje tamo u kišnoj noći.

Netko, neki amaterski pisac ili pjesnik, časkom je pomislio na sve suze svijeta, prolivene u toj jednoj minuti, ali je zaboravio na to odmah zatim. Preteške su to misli, zaključio je, a da bi ih papir mogao podnijeti. Takvo što jedino stranica načinjena od veluma mogla bi podnjeti.

Kiša je počela još jače padati.
Svima se činilo kako nikad neće prestati.

>;') - - >

SWEET ANN

srijeda , 01.05.2019.

Oh, slatka Annie,
tko se to samo drznuo
samo tako da ukrade
tvoje najgore godine?

Oh, slatka, slatka Ann,
tko je taj prokletnik,
tko je taj što ti je neplanirano i nenadano napravio to predivno dijete?

Oh, najslađa Annie,
tko se to drznuo dignuti ruku na tebe,
odbaciti tako okrutno tvoju ljubav i zanemariti tvoje potrebe?

Oh, slatka Ann,
tko je to zasadio čuvare kuće
u brazdu tvoje suze
i korijen lijeske u tvoje srce?

Čuvari su ubrzo uvenuli,
ali korijen lijeske još drži čitavim
to tvoje pokidano srce,
oh, oh, gorko slatka, slatka Ann...

>;') - - >

KUKAVNI NOVI SVIJET


Kuda idu izgubljene djevojčice
u onim beskrajnim noćima izgubljenim za sav ostali svijet,
rekao bih kako ti to znaš najbolje,
iako zaboraviš sve
tren prije nego jutro svane...

Iako ostaviš tek crveni trag
tvog ruža za usne,
gore na oblacima zore
poput smrtonosnog poljupca vatre,
a zatim sva sjećanja ispare
i prije jutarnje rose.

>;') - - >

ZABORAVLJENA MLADOST (dio treći)


Jednog vikenda, za vrijeme svoje uobičajene šetnje mačke u obližnjem parku što je graničio sa starim gradskim grobljem, začula je zvuk akustične gitare. Prekrasna melodija dolazila je iz smjera groblja, a ona se gotovo automatski uputila u smjeru glazbe, u stanju pomalo, zapravo veoma nalik hipnozi.

Dečko koji je svirao gitaru sjedio je na jednoj od dvije posljednje klupice parka, a koje su obje bile okrenute naličjem prema starom groblju. Približila se i sjela na klupu pored njegove, udaljenu tek metar. Inače nije bila tako smiona u nastupu prema drugim ljudima, no njegova čudesna glazba ju je toliko opčinila. Na časak se prisjetila stare priče o čarobnom frulašu.
Činilo se da je dječak isprva nije primjetio, žmirio je, potpuno unešen u svoju muziku.
Primjetila je njegovu blijedu put, iako mu lice bijaše napola skriveno iza dugačke, rasčupane svjetlosmeđe kose. Svirao je i dalje bez prestanka, povremeno pjevušeći melodiju bez riječi. Nakon nekog vremena prestao je na časak i pogledao ju je. Imao je plave oči, a u zjenicama je vidjela zarobljene odsjaje svih onih zalazaka sunca koje je obožavala promatrati i sve one sumrake i noći koje je voljela i istovremeno ih se plašila.

"Bok.", rekao je i nasmješio se, te ponovo počeo prebirati po žicama.

"Bok.", odgovorila je. Čak se i osmjehnula. Ili se barem ponadala da jest.
Nastavio je dalje svirati, gledajući u groblje.

Nakon tog dana, djevojka je redovito, gotovo opsesivno, odlazila u park slušati ga kako svira. Čak je prestala odlaziti u školu. Činilo se da ni on ne ide u školu, pošto bi po čitav dan, svaki dan, bio ondje i svirao.
Katkad bi naišao i mali Teo, koji je, osim onog noćnog, očito imao i čudan dnevni ritual: lutanje starim grobljem. Ni on nije mogao odoljeti da zastane i sluša glazbu.

Nakon nekog vremena, dječak sa gitarom i ona upoznali su se, doduše bez previše riječi. Nakon toga, uvijek bi sjedili skupa: on je svirao, a ona slušala, a katkad i zapjevušila skupa sa njim, prateći ga kroz onu njegovu melodiju bez riječi.
Objasnio joj je jednom kako vjeruje da su akordi koje svira čarobni, da imaju moć nadilaziti svijet živih, te ih tako i mrtvi mogu čuti. Također ti akordi mogu prelaziti dimenzije pa ih stoga mogu čuti i bića u drugim, raznim paralelnim dimenzijama razbacanim svuda oko njih. Duše mrtvih i svakojaka čudesna bića iz paralelnih dimenzija katkad su prelazila granice između svijetova, toliko snažno bijahu privučeni glazbom tih magičnih akorda. Najčešće su ti neobični posjetitelji bili dobročudni, ali ponekad bijahu zaista zastrašujući i zli. Posjetitelji bi se većinom vraćalinatrag u svoje svjetove nakon što bi momak prestao sa svirkom.
Priznao joj je da nikad zapravo nije učio svirati gitaru, a te divne akorde naučio je nakon što ih je vidio u snu. Zapravo, u snovima koje on opetovano sanja već duže vremena.

Jednog prekrasnog sunčanog dana, djevojka je odlučila obući se izazovnije no obično: od minice crvenog kariranog uzorka, preko crnih najlonki, a na noge je obula najdraže bordo Dr. Martens čizme, a gore samo staru majicu s natpisom "Nirvana", kojoj je sama odrezala rukave i iznad pupka, tako da joj je trbuh ostavljala potpuno golim.
Donijela mu je sendvič i coca colu.

On je bio tamo i svirao, kao i obično, no kad ju je ugledao, prestao je svirati najduže neko ikad do sad, čak je i ustao sa klupe. Ostao je stajati pored klupe i gledao joj ravno u oči, čekajuću da priđe, a zatim je rukom obgrlio oko golog struka, privukao ju tako sebi i poljubio joj obraz, a zatim i usne.
I nitko, barem na ovom svijetu, nikad više nije vidio ni jedno od njih... no katkad bi ljudi začuli predivnu, gotovo hipnotizirajuću, fantomsku glazbu kojoj nikako nisu uspjevali otkriti izvor.

>;')-->

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.