Rijeka sjećanja

petak , 31.08.2018.

Kad sam bio mali
pionir iz osnovnjaka,
imao sam tog jednog legendarnog profu iz zemljopisa,

tip je bio lijena stara pijandura
što odavno je odustao od nauke i općenito života,
no nemojte me krivo shvatiti,
ne osuđujem i ne krivim ga!

Nije se čovjeku više dalo učiti nas išta,
sastavljati pismene ispite za nas,
ni obavljati usmena testiranja,

tako mu bijaše običaj pitati svakoga
od nas
tek jedno jedino pitanje,
a ocjena je ovisila o tome koliko mu je toga dana netko bio simpatičan.

Dakle, to slavno pitanje poštovanog gdina prof. Martinjaka
glasilo je uvijek isto, uz par tematskih varijacija:

"Koja rijeka teče ispod Savskog mosta?"

I tako, jednog lijepog sunčanog dana,
ja odlučih da je i meni dosta,
pa se ohrabrih da odgovorim kako treba:
"Profesore, teče rijeka krvava."

Pogledao me na tren onim svojim sitnim, krvavim, pijanim i praznim očima alkoholičara,
a zatim nastavio po običaju gledati kroz mene
i kroz sve nas:

"Sjedi, pjevaču, evo ti trojka."

Eto, znao sam još kao klinac,
isto ono što znam i sad,
koja je to prokleta rijeka što teče podno slavnog Savskog mosta:
to je rijeka krvava!

Znao sam tad baš kao i sad
koja rijeka teče ispod Dravskog mosta:
ista rijeka krvava!

Koja rijeka teče podno Mostarskog Starog mosta?
Teče rijeka krvava!

Koja rijeka teče podno Pančevačkog mosta?
Teče rijeka krvava!

Koja rijeka teče mojim venama?
Ista rijeka krvava!

... ili je to ipak samo voda?

>;,)-->

Idiokracija*


Nego, znate li da demokracija ne postoji? Jeste li svjesni da nikad nije ni postojala?

Demokracija je neobičan medijski i politički twist na socijalizam osmišljen od fašistoidnih kapitalista koji je trebao sustavno zauvijek zagušiti, tj. ušutkati i istrijebiti prava radnika i istinskih socijalista po princilu da se njihov glas gubi među milion nekompetentnih urlatora i lažnih glasača.

Zašto demokracija ne postoji? Zato što je nemoguća i neodrživa i jednostavno ne djeluje, ni blizu onom principu na koji se poziva, a to je sloboda i pravo glasa. Kako to, pitate se? Odgovor je vrlo jednostavan: upravo zato što se pravo glasa daje svakome, odnosno, bilo kome. E tu upravo leži "demokratska" podla zamka!

Razmislite malo na ovaj način, uz ove primjere: zar zaista želite dati pravo glasa teškim psihičkim bolesnicima, ljudima koji su po čitave dane na tabletama ili, isto tako, teškim narkomanima? Hoćete li da vam o budućnosti odlučuje npr. autistična ili šizofrenična osoba?
Želite li da vam o budućnosti odlučuju teški alkoholičari, osuđivani teški kriminalci, npr. ubojice, lopovi i dileri?
Zar ste zaista toliko uvjereni u sve te privide slobode da ćete dati pravo glasa nekome tko nije završio ni osnovnu školu, nekom nepismenom, takvoj osobi ćete dozvoliti da odlučuje o vašoj budućnosti?
Ili možda onome tko je čitav život na burzi i živi isključivo na socijalnoj skrbi? Nekome tko 30 godina životari na vojnoj mirovini, a nije čak ni vojni invalid? Bivšem vojniku koji već 26 godina boluje od P.T.S.Pa?
Dajete pravo glasa nekom Hitlerovom simpatizeru u ime slobode?

Nekom balavcu od 18 koji nije naporno radio ni dana i još nema pojma ni o čemu bitnom u životu?

Mogao bih još dugo nabrajati slične, po meni neprimjerene primjere glasača slobodnih demokratskih izbora.

Eto, taj kaos, ta iscenirana kapitalfašistička anarhija naziva se demokracija. Uz sve moguće zakone, njezin princip počiva na bezakonju, odnosno zakonu bogatijeg(jačeg). Divlji zapad samo umjesto revolvera koriste se brojke nepotpunih statistika, dok ropstvo i dalje caruje, samo moderan naziv za nj je "ekonomija".

Možda bi to sve i funkcioniralo kad glasanje ne bi bilo anonimno, zatim kad bi se svaki glasač debelo i temeljito provjeravao unazad 15 godina života, od policijskog dosijea sve do društvenih mreža, te kad bi svatko od onih koji su prošli osnovni kriterij kroz sve navedene provjere, za kraj morao smisleno u par sažetih rečenica obrazložiti pokraj svog zaokruženog kandidata zašto mu daje glas.

Ma samo da se ukine anonimnost glasača, već bi prva statistika pokazala svašta!

Eto zato, ukratko iz očiju jednog običnog Đonija, demokracija nikad nije i za sad ne može funkcionirati.

Pogotovo ne na Balkanu!

>;,)-->

Ne brini, mama

Pitala me moja stara majka:
"i kakva je ta nova piva,
dal' si mlad i trijezan
ili p'jan i star?"

A ja joj kažem:

"ne brini, mama,
pivo više i ne udara,
al' da sam umoran i star,
to već pomalo jesam."

"Ovaj umoran starac
više ne može nikome ništa,
stoga ni ti
ništa više ne brigaj, mama..."

>;,)-->

Svarogov tren

srijeda , 29.08.2018.

O more sinje, oseci se zauvijek,
nekad bistra kolijevko Južnoslavenskog života, zaustavi svoje sinje vale,
povuci ih natrag u dubine sa prodane mrtvačeve obale!

Smradni, kužni vjetre s Dinare, udahni nazad u se svu svoju trulež,
o'ladi malo i te lešine koje,
tako mudro u najcrnjoj, najdubljoj jami svoje crne duše kriješ!

Zlatno žito poveni sad sve do klasi zadnje,
pogni glave kao izgladnjen narod, kao crni židov Isus kopile
kad ono bjaše izdan, mučen i potlačen.
E jeb'o mu fino Baraba mater,
ma najbolje ti zasoli polja sva, Barabo, meštre!

Gladne vukove, velebni Velebite, pusti dolje na opustjele ulice,
priprema se samo od sebe
krotko sirovo meso,
topovski manakini škrguću sitnim zubima,
oni pacaju sami sebe.

Oluje neka bijesne,
nek sijevaju munje zauvijek
dok srca ponosna zabijaju nož s leđa jedno drugome,
zna se, na čisto je:
ovo je Svarogov tren!

>;,)-->

Đoni, vrati se

Đoni, vrati se
da im ponovo skupa jebemo majke,
baš kao onomad 1980'
kad su te mlade pionirke
širile znojava bedra
na tvoje najbolje tri- akordne pjesme,

a moja jadna stara mati
bjaše prokleta kao i ja
pa da izrodi crnog i crvenog mene.

Đoni, mi te volimo,
Đoni, vrati se,
jer ovi klinci danas hitno trebaju pomoć,
dozu zdrave anarhije.

Đoni, vrati se iako nemaš gdje,
jer ovi debosi
pojma nemaju šta je moć i značenje slobode
i socijalističke federativne samouprave!

Đoni, vrati se iako nemaš, buraz, gdje...
vrati se da im ponovo zajedno
na divljaka jebemo mile majke!

>;,)-->

The last Neoslavic union

I hope you as well, my Serbian and you, my Bosnian brother and sister, will succeed.

It may take a lifetime, or perhaps three, to change things, father and baby's step by step, in these authistic, automated times in search for a real, pure Slavic human being,

but dont you give up, never give up, because its what we all need,
its a dire need if we are to survive this imposed hoplesness and greed.

But once the levy brakes, know we shall again be free.

If not, then death will level and equillise everyone and everything, and we shall anyway be freed.

About me succeeding, i sincery doubt it,
since im 38 years old and have 2 small children depending on me,
with all these shitty minimal wage jobs,
that are breaking my spine and my spirit,
leaving me less and less time to hope, or to even breathe.

All i can say, in the name of hope, is this:
they can try to impose once more
their dead and rotting ideology,
or their likewise political options on me,

but the working man's colour
will always be blood red if you ask me,
and our future is coloured black by liars, thieves, murderers and their needs,

and thats got nothing to do with colours of foney capitalist politics,
its simply about us,
about working man spitting blood
and pissing into the wind.

>;,)-->

Grad u kojem se nikad ne umire

Sve ove godine
mojom životnom (od)štetom otplaćene,
sad me kamatare političari
mrtvom ideologijom ili
ubijenom nostalgijom.

Ne poznajem grad
u kojem sam rođen i jednom sretno živio,
ne prepoznajem ljude sa kojima
sam odrastao,
ljude koje sam volio.

Kreće se jednako,
izgleda gotovo identično,
ali nije to to,
ovo više nije moj dom.

Ovo je grad bez sjećanja,
grad bez kulture i ideologije,
ovdje više nema morala ili tradicije,
ovo je grad koji se jeftino prodaje.

Ovdje više ljudi ne žive,
odavde ljudi odlaze ostavljajući proklete duhove,
ovdje tek dođe pokoji stari gastarbajter
da u prividu bogatstva umre svima u lice.

Ali ovdje se nikad ne umire,
i to uz kamate.

>;,)-->

Sve su žene za muškarce glupe

ponedjeljak , 27.08.2018.

2 promila izmjere joj suze
svaki put kad ona zaplače,
a kad ona kaže "volim te"
pada testove na gotovo sve droge.

Zapravo ima sreću što sam ovdje
jer znam kako da je volim
i znam kako da joj pomognem:

nazovem svog starog, kuratog frenda s opakim machoističkim stavom i brdom koke
a zatim i nedojebane oženjene kvartovske morone
i kažem im da kupe kondome
i navrate kod mene.

Da... ja znam kako, jače od droge,
žešće i punije od cuge,
ispuniti sve njezine želje,
sve njene crne rupe.

Prodajem nju i svoju dušu đavlu
u ime ljubavi svete i utjehe nebeske
samo da joj kupim još skupe cuge i još 90%tne droge,
jer opće poznato je:
sve su žene za muškarce glupe.

>;,)-->

Vješčev vječni san


Svaki put kad bih se okrenuo u krevetu prošle noći, tamo je bila golema rupa u prostoru i vremenu kroz koju bih propao i našao se u istoj pozi ali na nekom drugom mjestu... svog kreveta.

>;,)-->

Štiklice od 7 milja

Kad bi samo prestala,
barem na neko vrijeme,
barem tjedan ili dva,
uzimati tabletu svog civilizacijskog otrova
svaku večer prije spavanja,
znam, pričala bi tad ponovo sa mnom,
barem u snovima, za početak.

Baš kao i ja,
od kad sam prestao pušiti kanabis svaki dan,
pa ondje svaku drugu noć sa tobom razgovaram
ili barem pokušavam,
jerbo ti, prekrasna,
većinom samo šutke sjediš tamo
i gledaš u prazno,
negdje u daleku iluziju,
tim tvojim najtužnijim pogledom od tisuću milja.

>;,)-->

Hej, Slaveni!

petak , 24.08.2018.

Kako ste samo smogli srama
tako olako zaboraviti,
napustiti svoje djedove, majke i očeve?

Kako li ste samo smogli slabosti tako olako
prodati svoje kćeri i sinove,
svoje unuke i praunuke?!

Amerikancu i Nijemcu rasprodati
za valutu u krvi i blatu slavnu povijest Slavensku?

Ali ta valuta vam ništa neće vrijediti
u vašem krivovjernom, idolponiznom paklu,
ondje gdje vječno gore oni
odani moći i novcu,
umjesto domovini i Rodu!

Budite sretni ako vam prije toga presudimo mi
i naši paganski bogovi,
a sudit će vam žrtvom u krvi,
ako ne mi,
onda Svarog drevni i stari Ilija Gromovnik,
hej Slaveni prodani!

>;,)-->

Bolje biti p'jan nego...

četvrtak , 23.08.2018.

Bolje biti p'jan nego star
zastario i zatucan
prodan Hrvat, Srbin il' Bosanac!

Sve ove boje kojima me
pokušavaju ofarbat'
dok mi otimaju iz džepa
dok kradu od mog djeteta,

dok usađuju mi/im boleštinu
iznutra,
ali 'alo- ja sam manjina,
dakle pametniji od vas,

što znači da ja više ne gledam,
ja više neću da glasam,
ja više ne slušam pokorno
nikoga osim sebe samoga!!

Jer ja poznam svoje srce,
svoju dušu,
ja znam svoj razlog da otpadnem od ovog sistema:

Radnička klasa iznad lažiranih, lopovskih nacija!
Pošteni radnik je iznad vaših bogova!!

>;,)-->

Nitro intro(40 seconds of love*)

Hajde, nek' i ja jednom ispoštujem rutinu, neka se dogodi i ta sreća u nesreći koja me natjera da i ja jednom slijepo slijedim pravila. Barem ovaj jedan put. Ne može škoditi, ako mi ne prijeđe u naviku.

Stoga odlučih da napišem ovaj nekakav, bilo kakav uvod, doduše ne znajući uvod u točno šta, jer kad ja stvaram obično to ne lici na nista, a vodi baš nikuda i najčešće završi u plaču ili psovkama, otprilike tamo gdje je i započelo, a to je čisti očaj ili čisti kaos, nihilizam i anarhija.

Doduše nekad sam bio mlad i, iako uvjeren da to činim za sebe, zapravo sam stvarao za druge, da impresioniram neku potencijalnu besplatnu pičku, da se proslavim ili zaradim za pivo i ćevape ili da stavim soli na rep nekakvoj prodanoj kurvi u svojoj nekakvoj viziji ljubavi koja će sve nadjačati i protiv svih izgleda pobijediti. Upravo zato sam i dugo vremena odustao od svega toga. Uništilo me iznutra. Proždrlo je to umjetničko izdrkavanje moju svijest i svaki moj san.

Ali prošlo je puno vremena od tad, iako je vrijeme zapravo relativan pojam. Mozda su se vremena promijenila, ili sam se promijenio ja?
Nekako sumnjam, ali opet se javlja ta moja neidentificirana glad.

Pa, eto... evo vam uvoda. Ili uboda.
Vidjet ćemo.

Nadam se da ćete u onome što slijedi barem vi pronaći ispunjenje, barem netko od vas, ako opet izostanem ja, da ćete vi, barem na trenutak ili dva zadovoljiti i potaknuti neke od svojih najnižih i najprimitivnijih nagona.

Ovo već sad zvuči pretenciozno loše, znam.
Ali nisko i primitivno nije uvijek nužno loša stvar. Možda nam baš to svima treba u ovim kompliciranim vremenima: nešto jednostavno i iskreno? Nekaj primalno kao smijeh ili plač?

Iako je emotivnost zapravo "odlika prikrivenog luđaka" (T. Leary).

>;,)-->

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.