Kao ti

nedjelja , 28.10.2018.

Jednom kad zaista krvavo odrastem u ovome gradu
u kojem na ulici zoru dočekuju svi sveti,
ondje na bijelom asfaltu,
gdje crni gavran ostavi svoj graktaj
u predalekom poljupcu,
tamo na tvom drhtavo- blijedom dlanu.

Onomad, baš kad srce zaboravi svoj posljednji otkucaj
u ledenoj sobi u tvom malenom, praznom potkrovlju,
tad će kucnuti sudbinski čas,
vrijeme da sve ostalo stavim na stranu...

i da te volim takvu kakva jesi,
čudnu i nasilnu,
pasivno- agresivno- nastranu,
da te nosim na svom naizgled ispraznom srcu
kao šum, aritmiju,
kao urođenu deformaciju:
kao jedinu i posljednju,
kao onu ludu nadu.

>;,)-->

Najtužnije oči

četvrtak , 11.10.2018.

Imaš najtužnije, umorne oči
u ovoj beskrajnoj noći,

imaš najtužnije, najumornije oči
u ovom gradu, blagajnice.

imaš najtužniji, najumorniji pogled
čitave ove jbne države...

ti imaš najtužnije oči na svijetu,
konobarice.

>;')-->

Disciplina umiranja

Kiša pada, drač raste,
uporni korov u srcu (nacionalnog
iracionalnog) ponosa,
ponosa koji će drugi da plate.

Kriva je sudbina,
takva je;
kriva je kičma
(kakva je, takva je).

Samo disciplina, to je sve što ti treba
raT, red... disciplina.
Disciplina življenja ili disciplina

umiranja.

>;,)-->

Teška sloboda

utorak , 02.10.2018.

On je čovjek blijeda lica,
dugačka kosa,
prošarana nedavnim sijedim snovima,
pada mu podno pogurenih ramena,
sloboda je teška kao bolest,
a on je teško slobodan,

jedan od onih načitanih propalica
s metom na mjestu srca
i svim nepotrebnim znanjem svijeta,
pošten i jeben,
sjeban i on to dobro zna;

nema koristi od njega kao ni od starog pjesnika,
vrlo dobro zna
da igra igru gubitnika.

Baš poput svih nas.

On je sjena
onoga tko je bio nekad,
anomalija,
šum na srcu sistema,
baš poput svih vas.

>;,)-->

Prva večer listopada

Prva večer listopada,
kao prva ljubav,
još si mlada
dok sve prolazi i umire,
naočigled,
pored nas,
a ti ostaješ
kao prva ljubav...
ti ostaješ kao prva večer listopada
i još si tako mlada
baš tu gdje treba, iznutra...

>;')-->

Duge noći kratke istine

Bilo je živo noćas
u malom gradu
na rubu zapadne civilizacije,

poljubio sam te,
padale su sinoć
zvjezdane maske,

jer nebesa
načas više nisu imala tolerancije
za nas,

svaka laž tad nestala je,
na tren,
kad si rekla:

-"Volim te."

>;,)-->

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.