Nije vrijedno spomena

nedjelja , 30.09.2018.

O tebi bih mogao napisati
stih ili dva,
ili stotinu priča i milion pjesama,
ali to ne bi značilo baš ništa
i ne bi bilo vrijedno spomena,
jer nema te riječi, nema tog stiha,
koji bi tebi dovoljno bio na čast.

Zato uvijek i pišem o svima njima
osim o tebi, moja draga A.,
jer nema riječi koje bi mogle
istinski opisati ono što si mi učinila ili vratiti ono što si mi ti dala,
a to je vjera u istinsku ljubav,
bezuvjetnu ljubav do kraja.

>;')-->

Noćni životi

subota , 29.09.2018.


Noćni tramvaj do novog života
upravo je krenuo sa spremišta snova,
idemo da se provozamo
do kraja ovih tamnih linija.

Noćni život,
umirem kad svane dan,
ali živjet ću ponovo
u noći vjekova.

Noćna strast,
zamalo zaboravljena nakon jutra,
vratit će se ponovo
da nas opsjeda noćas,
avet ljubavi i romanse,
skoro pa zaboravljena.

>;,)-->

Idemo!

Dođi, ma samo ti dođi,
makar kao lažljivac u noći,
bilo kako, samo dođi,
poprimi bilo koji oblik,
ionako smo svi samo
potrošni materijali,

ionako smo tu, u nemiru,
samo da odemo
čim prije!

Čekam te ondje gdje ništa važno nije,
ondje gdje se sa stvarnošću
mješaju fantastične, fantazmagorične priče,
ondje gdje je sve ničije,
čekam te.

Pronađi me ako smiješ...
ako se usuđuješ.

>;,)-->

Lažljivci u noći

Kasno je u noć, nemila djevo
od tamne strane mjesečine,
od čega si salivena,
kasno u noć,
noć što je savršena za lažljivca,
a ti si varljiva,
samo sjena na zidovima,
podovima,
sjena i miris na plahtama.

Da, kasno u noć
koja je stvorena
baš za savršenog neznanca,
a ja imam mnogo imena.

>;,)-->

Tamna strana srca

U tragovima koji
ostaju
ponekad i kao ožiljci na srcu,
baš ondje
čuo sam prvu njezinu neispričanu priču,
a znate, ljudi uvijek pričaju.

I baš svako srce ima svoju tamnu stranu,
a baš ondje sve istinite priče
svih oblika života počinju,
upravo tu sam čuo i njezinu pravu priču...

Kao šapat kora palih anđela
na jastuku samrti grešnika
u zadnji tren
(od)riješenog grijeha,
poput pjeva sirene
s otoka na kraju svijeta
ona mi je sve o sebi ispričala.

>;,)-->

Dan živih mrtvih

četvrtak , 13.09.2018.

Pospani u zoru
ranjeni,
vjerni i nevjerni,

slogani
u smartphoneu odgojeni,
slagani,
iznevjereni,

probuđeni
u sitne sate
od fizičke boli
ili duševne obveze,

tik prije zore koju pokušavaju
očajnički da uhvate,
da stave bogu soli na rep...

molitve,
laži i izdaje,
TV,
vlade,

nade i kurve,
poljupci i
jebanje...

Ja i ti,
konji i magarci,
mi,
svi mi,
mi smo rođeni mrtvi.

Mi smo živi mrtvi,
da li je to božja logika ili gotički stil,
paganski zakon ili samo prazan stih?

Pokeraško lice,
nevidljivi špil,
podijeljeni,

ujedinjeni,
zaboravljeni i
ušutkani...

Preboljeni i
bolesni,
svi mi,

unutar i izvan sebe,
bijesni ili
krotki,

čudni ili
normalni,
svi mi,

sutradan ćemo
možda ustati iz mrtvila
u krvavoj revoluciji
na dan svih živih mrtvih...

>;,)-->

Poljubac rata

U ratovima srca
ni jedno od nas nikad ne pobjeđuje
države padaju
dikatatori se okreću u svojem malom smradnom trulom grobu
sudbine se sa sudbinama mire.

U ratovima slomljenih srdaca
religije umiru ili se mire i udruže,
nakon ratova srca svi se izmire
i zavlada čovjekoljublje,
jednom i zauvijek!

U ratovima srdaca
ne prodaju se vjere, uvjerenja
nade i ideje,
već se ostvaruju snovi i želje,

a kurvini sinovi gore,
lomače strasti uvijek su spremne,
Sveotac zna,
jer mi smo svi ratnici ljubavi,
vitezovi paganske vrste!

Mi palimo križeve
jer volimo sve ljude
kojima je iskreno stalo do
zadnje moguće logične promjene!

U ratu srca spoznao sam sve
što trebam,
upoznao sam tebe i sebe
i pobijedio sam, kud puklo da puklo,
sve,

tako što sam dopustio
da ti, ljube moja,
bijela moja cigančice,
pobijediš mene!

>;,)-->

Rat srca

Poljubi me,
dječače,
zato što se to ovdje ne smije,
voli me, crna djevice
zanemari brižne savjete uplašene (pizde) matere!

ovo je Sveočeva noć,
svaka noć,
u njoj sva ta moderna,
u njoj ta strašna fašistička pravila ne vrijede.

Okusi me
i daj mi da ja isprobam tebe,
kaznimo ih sad sve poljupcem,
poljupcem za novo vrijeme
i ljubavlju iz dna, iz sjene duše,

najdublje što možeš i umiješ
sad, odmah poljubi me, voli me...

Jer sutra nam odavno pobježe
u budućnost što se puca u vene
ili pije otrov dok ne umre...

Budućnosti nema za ovakve poput tebe i mene,
samo crne rupe
i kurvinjske opsjene,
samo laži što su odgojene
da sve nas ograniče!

Zato voli me sve dok nebo ne pukne,
jedan tren u periodičkom blijesku munje,
sve dok nas koja od njih ne pogodi,
dok nas gromovi il topovi ne zgrome,
jebimo ih sve dok nas ne zavole!

Otkaži sve nedjeljne molitve
i dođi za vikend kod mene,
imat ćemo nebeske orgije
za nas sve,
za tebe i nju i tebe i mene

jer je sutra već odavno prekasno,
isteklo je vrijeme
u crne rupe,
nema ničeg više za nas
osim građanski rat izravno iz srca,
osim ljubavi te,
o kojoj će
možda jednom pisati pjesme...

>;,)-->

Ljubav je krvava žrtva i revolucija

Daj mi da poližem čisto
dugačak put do tvoje kuće
u kući ljubavi gdje stanuješ
žrtvuj me

zabij noževe i igle i najteže i najlakše droge
u moje hladno srce
daj mi da te volim i tugujem zauvijek
daj mi da poludim
na tvoje poglede i osmijehe

daj mi da ljubim tvoje oštre
crne usne zauvijek
kao žilete

na crni sabat i petke trinaeste
ispucaj me poput rakete
među davno mrtve zvijezde
koje još miluju odsjajem tvoje beskonačne zjene

igraj sa mnom drevni, paganski Slavenski rulet
sa sabljom, bejbe,
daj da zauvijek
mijenjam svoju sreću za sve tvoje bedove(nesreće)

Daj da se ne usudim
bez krvave žrtve i revolucije uma i tijela
voljeti tvoje ime proklete djevice...

>;,)-->

Dečko kojeg sam volio

Poznavao sam jednog
zbunjenog i plahog dječaka
koji me volio,
plavih očiju poput
neistraženih dubina
modrog abisa

i ja sam jako volio njega.

Imao je dušu kolibrića,
dušu koja nikad nije imala mira,
crne kose
dugačke poput djevojke iz
heavy metal videa,

šminkao je oči i usne
poput žene,
iako su mu svi osim mene
uvijek govorili
kako se to kod nas ne smije.

Bili smo mladi,
on nesto mladi od mene,
ali bio je hrabriji od mene:
iako još nije bilo njegovo vrijeme
on nije čekao
beskompromisno i hrabro
uvijek je koračao naprijed,

za slobodu i ljubav,
za nadu u bolje sutra
izvan fašistoidne sjene
što se prijetila da uništi sve
što volim i poznajem...
volio sam tog dečka
koji je volio mene.

Ali tad jednostavno nije bilo naše vrijeme...

>;')-->

Nek' raste drač iz korena

srijeda , 12.09.2018.

kak smaragd zelena.

Divojčica konoplju brala,
pak je zaspala,
poleg jahal grower mlad,
vide kak' zemja je sva
jalova.

"Stani gori, divojčica,
jel' si zaspala
cvetovi so ti popljesnivili
kaj si nabrala ..."

>;,)-->

Stari

utorak , 11.09.2018.

Kad andol pa ni tramal ne pomaže,
bolovi u kičmi
kidaju i dalje, sve dalje i dalje,
tvoje snove na runde,
na komade...

kad lijena nezainteresirana kurva
u noći mladog mjeseca,
u noći plaće,
ne izlječi strast koju ti brane
neki kurvinjski zakoni koje pišu
one neke druge kurabe,

kad znaš da se baš moraš
probuditi sutradan,
unatoč svim izgledima,
a noć traje još samo 30ak minuta...

kad pivo više ne prašta,
a viski neće u zdravlje
ni vodka neće u zaborav
da nema više nikoga
i ničega...

bolje je i to
nego ništa
jel' tako, rista moj?

>;')-->

Osmice do doma

ponedjeljak , 10.09.2018.

Volio sam je više od života.

To je jedna moja životna činjenica. Jedna od.
Ljudi govore kako su spremni umrijeti za nekoga, ali ne vjerujem da većina misli iskreno. Ljudi su lažljiva gamad.

Ja sam istinski bio spreman umrijeti za nju. Previše sam pio i lomio čaše i okrvavio ruke a da ne bi bilo iskreno.
Zapravo sam čekao da ona spomene smrt kao riješenje mog pitanja. Ali to riješenje, moje oslobođenje, ofc, nikad nije stiglo.

Ljudi se većinom plaše smrti, ali ja sam je itekako priželjkivao, želio sam moju dobru smrt otkako sam joj nezgrapno priznao sve što osjećam za nju, a ona se na to samo nonšalantno nasmijala, u svom stilu, a zatim mi rekla kako da sam lud.

Da... ja sam se, iskreno, pomalo uplašio smisla života nakon tog razgovora, nakon samo nekoliko tih tihih rečenica, koje bijahu tako teške i nespretne i nesretne i proklete da na kraju ni ja sam nisam vjerovao u njih, u riječi koje izlaze negdje iz dubine moje utrobe. Riječi koje su zgnječile unutra sve one predivne leptiriće.

Onda sam pio sve više i više, a zatim nisam pio više, a ni manje, sve dok nisam ispovraćao krv i leptirove iznutrice... pa onda ooet... i opet...

Ali bio sam u pravu, znate? Pa kako živjeti, ako se plašiš života? Ako ti život izgubi smisao, gdje onda?

I što je najtragičnije, volim je još.
Na moju žalost i tragediju, nisam od onih koji mogu samo tako ignorirati osjećaje i zaboraviti ljude do kojih mi je stalo.
Bila je praktički dio moje obitelji.

Ali zato što sam je poštovao do kraja, do ibera, zato sam je pustio da ode kad je i kako je poželjela. Ispočetka sam se opirao, naravno, pinajviše u sebi, ali na kraju sam je ipak pustio da ode... i tako svaki put.
Možda sam pogriješio, ali zapravo nisam imao izbora.

Ponekad je pogrešna stvar zapravo prava stvar...

Ma, jebite se svi vi i sve vaše jebene logike, kužite?!

Sreo sam je sasvim slučajno baš nekidan, nakon preko par godina što smo se zadnji put vidjeli.

Ušao sam u kiosk u ulici Nekog zaboravljenog Hrvatskog kvaziseronje, a kad ono, ona radi tamo.
Smrznuo sam se na tren. Mislim da nije primjetila. Imam dobar poker face.

"Hej, P.! Pa kako si?"- upitala je, nakon minute šutnje za mrtvaca.

- "Oprosti, poznajemo li se mi?", rekao sam.

Nije ništa rekla. I bolje joj je.

Prodala mi je kutiju cigareta i rolu rizli, a ja njoj dao 100 kuna, ostavio 68 popišanih, bijesnih kuna tringelta i izašao.

"Đenja..."

>;,)-->

Božja uspavanka

Nek' te ne zaslijepi svjetlo
nek' te ne užasava tama
taj strah koji osjećaš nije prirodan
to nije tvoja urođena mana,

to je nauk sistema
koji te uči koliko zapravo nisi vrijedan
i da uvijek moraš biti ispod nekoga,
na tebi je samo da šutis, radiš, jedeš,
da se razmnožavaš i spavaš...

To je sistematski ego naučen odmalena
što te redovito tjera da budeš bijesan i bijedan,
a uvjerava te samo tvoja laka vjera
da nemaš koga okriviti
osim sebe samoga.

A onog dana kad smrt zakuca na vrata
shvatit ćeš
da sve u što vjeruješ jest laž, kompleks društva i bijeda
i da zabranjen je
svaki drugi san koji sanjaš.

I da tvoje misli zapravo su tuđe,
misli društva,
a ti si samo rob sa slobodom govora
sve dok zaista ne kažeš
ono što ne treba.

Moliš se za bolje sutra
za zdravlje i sreću sebi i drugima,
barem tako to sve zmišljaš,
ali na kraju dana shvatiš
da moliš se samo smrti
da bude tvoja osloboditeljica.

I to je jednostavno prokletstvo sviju nas,
ta bogomdana narodna uspavanka.

>;,)-->

Društvo mrtvih pjesnikenja

Tog su dana
kilometri brojali uzdahe
a sjene i duhovi obijali su
zajedno sa mnom pločnike,

zeleni val uporno me pratio
kroz sve Zagrebačke ulice.

Ulice su me uvijek, na svoj način, voljele,
one su sve znale,
moje ulice su me oduvijek razumjele.

Bio je to sasvim običan dan,
repriza,
nije se čulo ništa loše s radija:
ni jedan potres nije zabilježio Japan,
a J. Korea, Američka saveznica,
već neko vrijeme ne imade nuklearnih testiranja,

ali svejedno sam mrzio taj dan,
iz dna duše,
to što sam ga morao
provesti u društvu mrtvih pjesnikenja
i sa tobom u mislima.

No bio je to ipak dobar dan,
pa, preživio sam ga.

Sunce mi se smješkalo odozgo
sa hiljadu toplih, žutih podsmijeha.
Nisam zapravo imao pošten razlog biti ovako...
sam...
u društvu mrtvih pjesnikenja.

>;')-->

Ministri ljubavi

Sjećam se, doduše pomalo mutno,
baš kao da sam ponovo,
po prvi put, pijan i mlad,

kao da sam opet
onaj davno izgubljen ali znatiželjan dječak,
prepun nedefiniranog užasa i očaja,
ali također nade i maštanja,

sjećam se poljubaca(života) do smrti,
tanke ravne linije tvojih usana,
mekih poput bijelog praha
i plavog baršuna,

sjećam se one paukove svile u tvojim prstima
višestruka crna udovice,
koju si ispreplela oko mojeg nevinog mladog (srca)kurca.

Sjećam se kako si me koristila,
navevši me da mislim da je sve to moja ideja:
da te prebacim preko svojih koljena
prije nego što te bacim na tvoja...

>;,)-->

Vrag daje, Boginja uzima

nedjelja , 09.09.2018.

Ukrala je te crne oči
od duboke, tamne noći,
a srce isčupala iz tame,
otela je ljepotu jutru,
da ti pamet stane!

Ukrala je smisao od života,
a romansu od pjesnika,
u svojim venama njegove
pjesme stare je zaključala.

Ukrala je godine
i mladost iz oka promatrača,
sve čega je ikad ovdje bilo za me,
ona je prodala...

Za samo jednu dobru noć,
za samo jedan loš dan...

>;,)-->

Mali Matija

Mani me se, čovječe,
ako znaš što je dobro za tebe,
jer ja nemam razumijevanja i nemam više ni zeru tolerancije,
mene ne možeš kupiti
jer moje želje su besplatne,
mene ne možeš potkupiti ništa više od zmije otrovnice,
meni ne možeš prijetiti jer sam poput legije:
ako dirneš u mene,
kao da dirnuo si u gnijezdo stršljenovo,
jedan po jedan
dolazit ćemo opet i salijetati te ponovo i ponovo!

Zato bolje mani me se, čovječe,
jer ja nemam više šta da ti kažem,
a nemam običaj ni da lažem
osim ako mi život ovisi o tome,
mani me se, čovječe,
ne pokušavaj mi prodati pamet i priče,
jer sam na rubu,
na prvoj crti gradske margine,
(nikad na čelu)
nove radničke bune,
dok ti si zaostao
cirka 2018 godina iza mene...

>;,)-->

Pagani


Kad Vrag daje,
Boginja uzima,
to je rijetko pravilo paganskog Roda,

Slavenko moja,
pomolimo se,
volimo se noćas ispod našeg neba zvjezdanoga,

ti i ja i bezbroj takvih poput nas,
mi smo jedina nada za novu budućnost
našeg drevnog slavnog Roda!

>;,)-->

Antifašista


Ova tišina na ulicama,
pametan zna,
jača je od mača!

To samo svi zajedno uzimaju zrak, jedva,
za posljednji bojni poklič,
urlik koji će ponovo utjerati strah
u kosti fašista!

oči su nam se privikle na mrak
pa vrebamo zajedno sad,
jedan po jedan,
mi smo urbana gerila,
ponosni sinovi istinskih ratnika,
antifašista!

mi nemamo doma, identiteta ni imena,
mi nemadesmo OIBA!

Mi nismo kao vi, sa sudbinom pomireni,
mi nismo kao vi, mikročipirani,
u bazi podataka banaka spremljeni
i za propagandu reklamnih agencija spremni,

mi smo sasvim nova, mlada sila, drugacija i čista,
a svake minute rađa se jedan od nas
na ovim zlim ulicama...

Ako umre jedan,
rodit će se dvojica,
ako umru sva trojica,
doći će šest-šest- šestorica antifašista!

>;,)-->

Slavo moja!

Preko 400 miliona Slavena diljem svijeta,
ujedinimo se sad!
Barem još jedan posljednji put,
usprotiv svim izgledima
unatoč svim šansama,
baš kao nekad!

Dosta je i previše ropske kapitalističke unije,
dosta je zmija otrovnica iz fašističke čizme,
mi možemo i znamo bolje!

Unija južnih slavena,
dan- danas, sama po sebi bila bi svjetska sila,
zbog čega i jest rasprodana,
(ali nikad posve uništena,
jer živi u srcima i sjećanjima)
zbog straha u kostima
zapadnjačkog kapitalista,

ali novac izgori
dok ponos navijek tinja,
pa zamislite sad
Uniju svoga slavnog
Roda Slavenskoga!

>;,)-->

Razglednica iz Paklenice

Šta da vam pričam,
pronašli su me davno, mrtva,
još tamo prije 25 godina,
istruljelog zamalo do koske,

isprve jedan malen dio mene
u grmu Hrvatske sibireje(Sibiraea altaiensis subsp. croatica)
podno Velebita,

a zatim drugi dio u jami, gotovo zaboravljenoj,
ondje onkraj Kruškovca,
pokraj Gospića.

Tamo sam ostao zauvijek
s vječnim drskim osmijehom
u prvom brku,
ali i strahom i nevjericom u očima.

Moja prokleta duša još tamo lunja
u noćima punog mjeseca,
gladna i sama,
između vučjeg jauka i bilion zvijezda padalica.

Moja mladost bješe teška,
ali moja starost bješe pravi pakao,
ali moja vječnost je zato stara, dobra Paklenica.

Ondje čak i vrag katkad prespava
u detaljima,
eto, toliko je prekrasna
i toliko opaka jest moja stara,
divna
Paklenica.

Šta još da ti ispričam,
a da bi to imalo ikakvog smisla?
Ti to, kćeri, ionako ne shvaćaš...
možda je i najbolje da ne shvatiš nikad.

Stoga ti, najbolje što možeš,
samo zaboravi na me, sine,
ali ne oprosti im nikad, nikome!

>;,)-->

Kraljevstvo zemaljsko

Kad bi bila moja
barem na samo jedan dan,
prokleta,
život bi opet bio kao san,
ti bi bila crno- crvena kraljica,
a ja bih bio ponovo mlad.

Eh, kad bi bila moja,
barem na samo jedan sat,
vremena bi se promijenila na bolje za sve nas, znam!

Stao bi svjetski sat,
da zapjeva svako selo i svaki grad,
diljem kraljevstva zemaljskoga,

ponovo bi
zaigrala rock n roll,
zajedno, čitava Jugoslavija.

>;')-->

Idiot

Ja nisam Ocean
pa da preživim ako se o kamen razbijem*,
nisam kiša
pa da vječno oplakujem ove proklete prodane ulice,

ja nisam glupa božja volja
pa da ne znam što je dobro,
a što loše za mene
ili da misteriozno nestanem kad konkretno pitaju za me!

Nisam veći od života
pa da promijenim svijet iz korijena,
ali nisam korov ni drač kojim je obrasla moja divna zemlja,
ja nisam lopov
ni lažov
pa da zalud propovijedam bolja vremena,
ja nisam nada pa da se prodajem baš svima,
ja sam samo običan idiot
koji zna dobro da se bije, jebe i puca...

>;')-->

Šamanov bluz

subota , 08.09.2018.

Prošle su godine,
ali vrijeme je stalo,
u jednom otkucaju srca isteklo,
poput suze u oku jedne obične djevojke.

Djevojko, volio sam te,
a ti voljela si nekog
pomalo nalik na mene,
jer živjeti u laži najlakše je.

Dobio sam prvo i drugo predivno dijete,
a ti si dobila zaborav,
dijagnoze i pilule...

Vrati se,
unazad, vrati me,
ti to možeš,
svatko to može!

Nemoj da te zatoče u sistem,
ne dozvoli da nas itko uvjeri drugačije,
zajebi sve himne i prisege i zastave,
iza svega,
iza ove prostitutuirane propagande
ljubav caruje!

Smisao života je tvoj osmijeh
i, crno srce moje,
naše zajedničke suze,

a smisao smrti jest kad zaboraviš
na to da jednostavno ipak može i ima nešto bolje...

Smisao ljubavi su baš ovi i ovakvi presjeci misli,
misli koje su moje i tvoje,
naše misli, zajedničke...

>;')-->

Zombijevska rođendanska proslava

Staro društvo klošara na večeri, posljednji božji rođendan,
funkcionalna replika hajdučke kubure za 20€ na poklon,
uz dvije kutije tanadi i bure baruta.

Sistem je infestacija sporih zombia
i opakih pauka,
sistem bez želje, samo laž i izdaja,

Ukopali smo se u kući dugih hodnika i s mnogo soba,
ostavismo dugačak kolni prilaz otvoren sprijeda,
ali zatvoren sa svih strana,
osim tamo sa zapada,
da ih vidimo kako dolaze,
prokleta horda kanibala,
krdo zombija...

Sati se pretaču u suze danima,
ponestaje nam vode i organska hrana se pokvarila,
postajemo svjesni da uzalud očekujemo spas,
još se samo naš najbolji snajperist negdje nada.

I ja ću uskoro saznati da spas dolazi u mnogo neočekivanih oblika,
kao ove noći kad si se pojavila,
moja sestra i prijateljica,
poslana, na moj rođendan,
da budeš moj ubojica.

>;,)-->

Ana

petak , 07.09.2018.

Pažljivo sam ti pristupio
jer bila si mlada,
divlja i neukroćena poput novog života,

pažljivo sam ti se obratio
jer tvoj sam jezik dobro poznavao,
ulice su me taj dijalekt davno naučile:
pazi što pričaš, pjesniče,

a zatvorske ćelije da ipak ne pitam previše.

Pažljivo sam te poljubio
jer sam znao: ako zajebem sad,
neću dobiti priliku ponovo,
barem ne uskoro.

Polagano sam te razodjenuo
jer sam odmah znao:
želim da ovo potraje
vječno.

>;')-->

Noć mladog crnog mjeseca

Jednoç si me zapitala,
na samom kraju dana,
otkuda izlaze ove moje riječi
što se to točno iza njih skriva,
a ja ti odgovorih:

to ti je crna rupa,
(ah, napokon!)
odatle potiče sve,
sav život,
ljubav, osuda i sudba,
odatle potičemo i ti i ja,

to je oku neznana
ali duši dobro znana tama,
ondje onkraj horizonta
tamo vidjet çemo se opet,
na kraju naših dana,
u noći crnog mladog mjeseca.

>;,)-->

Istinite laži

Kaži iskreno
bez trunke laži u toj kapljici znoja,
ili je to suza što je kliznula
do rubu usana?

Kaži barem jednom istinu,
bez da skrivaš pogled
i uputiš podrugljiv osmijeh,
bez da se oblizuješ,

kaži da si me zaboravila
kaži to u sebi,
nitko ne mora da čuje,
osim tebe, boga i đavla.

Kaži to barem jednom
u sebi, bez glasa,
kaži,
a ja ću znat'.

>;,)-->

Kurva nema ispovjedaonice

Došla je kući s posla
umorna, napaćena
potplačena, prodana
negdje usput izgubila je svoje ja

otvorila je prozore
možda sunce obriše te prizore
razgrnula je zavjese
pokušavajući da udahne

Ali aveti su i dalje čekale
ulice su bile prepune
sve oči i prsti bile su uperene
sveci i demoni,
svi jednako odmjeravaše

svi spremni da je razapnu ili objese
svi dizaše glasove u ime boga ili pravde
kurva nema gdje da ispovjedi grijehe
kurvi neće nitko dati oproste.

Legla je u krevet i pokušala da spava,
ali san je bio noćna mora,
a kad je otvorila oči i dalje je sanjala
mora je i dalje trajala.

>;,)-->

Rođen u zemlji

Svi smo mi jude proklete,
kršćanske i islamističke,
bez obraza i bez vjere,
ma svi smo mi izdajice,
duše prodane,
drukače bez obraza,
budale bez ideje!

Zar nemaste pameti ni trunke mozga,
pa da vjekovima uspoređujete ovo vrijeme
sa davnim križarskim ratovima,
način života danas s davnim, primitivnim svijetom
prije Krista mađioničara
i Muhameda, lažiranog proroka?

Pa gdje vam bijaše pamet,
jadna li vam neupućena, prodana majka,
pa da umirete za politiku i novac i u ime neznana boga,

'mjesto da živite vječno za svoju djecu, za ljubav,
a umrete, ako treba, za brata svojega?!

>;,)-->

O štakorima i ljudima

Ovdje vrijeme postaje sve gore,
krv se sliva na glave, niz krovove,
kiše su obilne
kao da žure da zaliju
svako mrtvo polje.

Drač raste iz uglova kuće i ulice,
drač i korov obrastao je i
kuću moje duše,

a onima koji imaju da ih plate
i dalje uslišuju se sve molitve,
a molitve nesretnih, molitvu siromaha
nitko više i ne čuje,

a ja još zalud molim se:
neka sve bude kao prije,
neka nas ne zavade,
nek se svatko od srca smije,
neka nam ne zabrane,

neka svatko smije i može
da živi od svoje proklete sudbine.
Nek' smo samo svi jednaki
nek' smo svi samo ljudske životinje.

>;')-->

Što je moje...


Reci, imaš li išta dobro, stari,
ono, da probudi mrtve,
da oživi ove žive,
imaš li išta toliko jako, brate?

Držiš li još
visoko i čvrsto pest svoj, kao nekad?

Ili čija ti to leđa čuvaš sad,
frende,
koga danas pokrivaš?

Imaš li još čiste ljubavi za mene,
brate?
Ili si sve sjekao baby puderom i otrovom za štakore?

Sjeçaš li se više uopće,
znaš li više uopće odakle zapravo potičeš?

Znaj, ja sam tu i dalje,
ni jedan otrov do danas
nije uspio da me ubije,

znaj, mili brate,
ako proliješ suzu za me
ja ću za te opet proliti znoj i suze svoje,
a ako pustiš, ako proliješ krv
za me,
ja ću za te dati život svoj,
jer što je moje, to je naše!

>;')-->

Smiješna stara ljubav

Mislio sam da moram da te mrzim,
tako učili su me,
ali shvatio sam
da su to sve samo šale sudbine,
pa sam počeo paklenim grohotom da se smijem.

I dan- danas,
kad god mi spomenu ljubav,
ja se vražjim grohotom nasmijem u tvoje ime,

jer poznajem te, prijateljice,
i neću više da plačem
jer znam kamo vode te tvoje suze.

Volio sam te
onomad dok je ljubav bila stvarna,
volim te čak i danas,
dok je ljubav sva prodana i smiješna.

I voljet çu te, ipak, znam,
sve do kraja svog vremena...
voljet ću te, a barem još samo danas.

>;')-->

Iza svega, ljubav

četvrtak , 06.09.2018.

Kao što vukove tjera mjesečina
tako i ja zavijam na sav glas,
noćas, slog po slog tvog imena,
prokleta!

Analogna magija
šapat bajalica ondje iza vrata pakla,
a iza svega, ljubav.

I sve je opet isto, ispred i unatrag
i ova dimenzija je besmislena,
a usred sveg' tog kaosa,
tu je kula od mnogo boja
čija ti si tamničarka,
baš tu ja sam začaran,

potčinjen i
opčinjen,
tu hodim kao opsjena,
tu sam sjena,
tu sam samo san...

Unatoč boli i potrebi i pobuni
u meni,
unatoč činjenici
da moram bez tebe
da se probudim...

>;,)-->

Kći krvavocrvenog jutra (pjesma o Lilith, majci prvog plemena)

Pusti maštu da izađe
s tobom na kraj,
pusti prošlost neka otiđe,
budi kao ja

ja sam otpali anđeo
što je svojedobno otpao,
svojevoljno napustio raj,

pa sad imam krilo od crne noći,
kao onomad kad si prvi put
zaboravila kući doći

i jedno krilo bijelo poput onog jutra
kad ti je majka preminula,
a ti, napokon, od djevojke
postala si žena.

>;')-->

Ti i aj

Ima jedna kaznionica
iz koje ne izađeš nikad
o ne, ne
jer jednom kad uđeš
umire nada sva.

Ima jedna tamna çelija
dva sa dva, unutar tebe,
a u njoj nema nikoga,
samo ti i tvoja savjest

i čista osuda.

Postoji jedan sudac
što je vječno nepristran
a on ne zna milosti,
on ne znade Boga.

Ondje,
ja sam tvoj,
a ti si moja
i božanska...

>;')-->

Lomača za crnog maga

Protegni se
napravi onu svoju špagu
popreko
polusna...

moj san
objaši opet
i iznova.

Zaobiđi me
i moje želje,
ja noças nisam zakon prirode
i društva,
ja sam noças sasvim sam.

Poljubi me
ili
zaobiđi me,
noças sam sasvim sam,

sam
na svim prokletim zadnjim marginama,

sam na rubu panike i
akrobatske rock n roll
groznice
na rubu usnice.

Zato poljubi me tamo
ili
mimoiđimo se
na rubu osude,
ili se vidimo iza sudnice,
bludnice.

>;,)-->

Posljednja Jugoslavenka

"Voljet ću te kao Jugoslavenka,
do samog smaka,
do kraha sistema,
do kraja sveta,
unatoč Boga i roda",

ona mu je rekla,
posljednja Jugoslavenka.

"Voljet çu te kao posljednji od Mohikanaca
do kraja Slavenskog nam Roda",
izreče on ispred Svaroga.

Nije bitna tradicija,
nije bitna božja nauka ili navika,
navikao sam
baš na sve, poput ratnika:
da umrem i da volim

i znam da svatko,
od milion puta,
umire barem jednom,
sam.

>;,)-->

Molitva crne djevice

bog nije na nebesima
boG je ovdje,
na dvije pive.

Bog je u oku,
u pogledu promatrača
i molitvi
crne djevice.

Hej, prepoznajem taj osmijeh
iz davne (grungerske) 1980,
kad su sjene bile samo malo kraće
a ljubavi kao čitav jedan život dugačke.

>;,)-->

Crne suze

utorak , 04.09.2018.

To je ples po tankoj žici
taj nepromišljeni slatki hihot u tami
imaš naprasit stil, honey
obratit ću se tvojoj mami...

Hodaš unazad
mojim putem,
kako god da okreneš,
perspektive su jednake.

Bojiš mojim bojama
oči do dna od duše,
noći su crne duge,

a tragovi što vode
kroz meke olujne oblake
pa niz obronke tvoje maskare,
kad poharaju tvoju blijedu kožu
ti tragovi ostaju kao tetovaže,
te crne, crne suze...

>;')-->

Crni ponedjeljak

nedjelja , 02.09.2018.

Još jedan dobar dan za otići nigdje, za popiti hladnu kavu i popušiti koju jeftinu cigaru previše dok se pokušavaš prisiliti pročitati dnevne novine, a zatim se moraš prisiliti zadržati zdrav razum usred svakodnevne ludnice...
zdrav razum i ovaj metak u cijevi i onih ostalih 6 u spremniku.

Još jedan dobar dan za paparazze i žuti tisak, za kurve i dnevne poraze. Još jedan dan dobar za kriminalno lošu politiku, opći kriminal i svjetske ratove, dok promatraš kako svi oni veselo idu, napreduju, ruku pod ruku, svi ti lažovi, lopovi i ubojice.
Još jedan lijep dan za poneki zločin naspram Majke prirode. Još jedan savršen dan za uništenje ili samouništenje.
Ovo je baš dobar dan za uništiti se, da razoriš, barem malo, taj svoj mali svijet, sve što ga drži na okupu i sve što ga okružuje, taman za eksplodirati nekome u ono debelo, lažljivo lice.

Još jedan dan dobar za sjetu, za sve prošle ali nikad sasvim preboljene stare tuge i neke nove depresije.
Dok cvjetaju ruže Hrvatske, a uz njih cvjeta urođeno samosažaljenje i naučeno kajanje, tješiš se da je to
samo još jedan običan dan, nalik na sve ostale dane, da će sutra biti bolje. "Izdrži", govoriš u sebi, dok sutra nikad ne dođe.

Još jedan dan dobar za markiranje i pušenje trave u parku preko puta škole, možda čak i za pojesti trip pa pobjeći negdje u Maksimirsku ili Sljemensku šumu i tamo satima vrištati na sjećanja i šumske sjene, ili palucati jezikom na nigdjezemske vile... Smijati se grohotom u goruće srce sunca, baš poput vraga osobno.
Ne, ne... danas bi možda ipak bolje bilo propustiti pojesti taj vražji trip. LSD definitivno nije dobar izbor za minimalac i ponedjeljke.

Uglavnom, samo još jedan običan dan, dobar za prekinuti besmisleni studij koji proizvodi nove klonirane kriple, dan savršen za razočarati zatucane roditelje, ili popiti koju kutiju antidepresiva previše... i nastaviti ih piti sve dok ne izazovu kontraefekt, odnosno, apsolutni efekt. Dobar dan za potpuno oslobođenje.

Još jedan dobar dan za zaboraviti baš sve granice i dugoročno sjebati sebe i još par nevinih povući sa sobom u svoje ponore, naprimjer, zaboraviti na kontracepciju pa prakticirati nesiguran, pijani usputni seks sa nekim koga jedva poznaješ. Jer je sasvim dobar dan da ona ostane trudna, a ti zaglavljen u truloj državi koja svoju djecu kanibalizira, kupuje i prodaje.
Savršen dan i idealno okruženje za drugo stanje bez ljubavi i potpore.

Još jedan dobar dan da ti se na glavu sruši čitav taj tvoj mali svijet, pa ostaneš sam ondje, na rubu najviše zgrade, gledajući dolje u krvavu rijeku života, borbu bujice svijetla i buke koju odavno ne razumiješ. Dobar dan da zaspeš i ne probudiš se više u ovo prokleto, prodano, beznadno stoljeće.
Dobar dan da se posramiš odakle potičeš.

Da, ovo je običan dan, dobar dan za svakoga, dobar dan za sve, jedino je loš za voljeti tebe, a kad smo već kod toga i samog sebe...
Iako, možda ima nade, u džepu jos imam nešto love, a ovaj dan ipak ima moje đavolji pogled i tvoj anđeoski osmijeh, baš kao da je naše dijete.

>;')-->

Tamna strana sile

subota , 01.09.2018.

Nakon što je snove prepolovio
pa i te polutke sna rasčetvorio,
nakon svake noćne more
sunce je svejedno izašlo,
nekako je ipak uvijek ponovo svanulo.

Ništa nije gotovo,
napokon je shvatio,
sve tek je započelo!

I sva bol i patnja koju je do sad osjetio
nisu ništa, naposlijetku je on znao,
ništa nije toliko strašno i zlo
kao srce koje je prazno...
u kombinaciji s i dalje jakim umom.

>;,)-->

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.