ZABORAVLJENA MLADOST (drugi dio)

ponedjeljak , 29.04.2019.


Tad se prvi put zaista uplašila tame i svega onoga čime nam tama može okruniti misli svojom crnom krunom i svojom ledenom i neumoljivom šakom stegnuti srce.

Ali to nije bila jedina stvar koje se uplašila noću. Bio je tu i Teo, čudan i šutljiv osmogodišnji dječak iz susjedstva. Teo je stanovao samo par kuća dalje u njezinoj ulici, zajedno sa dvojicom svoje starije braće. Nitko iz susjedstva nikad nije upoznao ili vidio roditelje trojice braće, činilo se kao da ti dečki žive prepušteni sami sebi. Doselili su u susjedstvo jednog ranog jutra prije nekoliko godina, nakon što su bivši vlasnici kuće tragično stradali u prometnoj nesreći. Neslužbena priča što je kružila susjedstvom glasila je kako roditelji trojice dječaka putuju svijetom te iznajmljuju i trguju nekretninama diljem svjeta, a kuća u u kojoj su sad živjela trojica braće, upravo je jedna od tih nekretnina.

Teo, najmlađi od trojice braće, imao je je čudan i sablastan običaj da nepozvan ulazi noću u njezinu i kuće ostalih stanara susjedstva. Dječak bi se jednostavno pojavio noću u njezinoj kući, poput sablasti, u sitne sate iza ponoći, dok su svi duboko spavali, te bi u tišini tumarao po svim prostorijama i sobama: ulazio bi u sobu njezinih roditelja i tamo preturao po ormarima i ladicama noćnih ormatića ili bi stao pred frižider, otvorio ga i gledao unutra. Katkad bi ušao u njezinu sobu i samo stajao tamo.
Katkad se trznula iz sna i ugledala Tea kako stoji pored njezinog kreveta i u tišini je promatra kako spava ili pretura po njezinim knjigama, njenom kolekcijom post punk- goth CD-a ili čak po kutijama s njezinim starim igračkama.

Prvi put kad ga je tako iza sna ugledala u mraku, u svojoj sobi, pomislila je da samo sanja, no već idući put uštipnula se snažno za preponu, za svaki slučaj, da se uvjeri kako to nije san. Teo je i dalje bio tamo, šutke obavljajući svoj čudni noćni ritual. Strašno se uplašila, iako on naizgled nije činio nikakvo zlo, zapravo je samo šutke lutao kućom. Iako je katkad i kopao po stvarima, nikad ništa nije nestalo ili bilo uništeno, a ujutro bi sve bilo na svojem mjestu.
Nakon nekog vremena već se donekle naviknula na njegovu noćnu sveprisutnost, pa se čak ohrabrila da ga upita što to radi i kako je uopće ušao u kuću, a on joj je uz smješak odgovorio:
"Mjesečarim.Tvoj tata me pustio unutra."
I samo je nastavio dalje, uopće se više ne obazirući na nju.

Ujutro je odlučila pitati oca, dok je otac još bio relativno trijezan, da li on pušta Tea noću u njihovu kuću i zašto, ali njezin vječito pijani otac nikad se nije ničega sjećao, a pogotovo jučerašnjeg dana.
Također, njezin otac uopće nije znao tko je Teo.

(nastavit će se...)

Ovo je dobra loša noć

srijeda , 24.04.2019.

Sveti duše,
ili hodaj sa mnom
ili mi se napuši kurca.

Ova je noć sasvim dobra
da prodam dušu i tijelo
jeftino...

>;') - - >

ZABORAVLJENA MLADOST


Bila je cura iz dobrostojeće obitelji, iako je otac pio i više zaboravljao i zapostavljao nego zlostavljao, a majku jednostavno nije bilo briga. Majka je bila stoički odsutna prisutnost.
Živjeli su u velikoj staroj dvokatnici, donekle izoliranoj od ostalih kuća u susjedstvu, na samom kraju ulice.

Netko joj je jednom, još kao malenoj djevojčici, rekao da nije lijepa. Bio je to neki blesavi dječak iz škole čije je ime zauvijek zapamtila, iako zaista nije željela, zbilja se svojski trudila da ga ne upamti.
Tad je prvi put stvarno nešto korisno naučila u školi. Zahvaljujući školskom sustavu koji je bio odraz društva u kojem je živjela, načila je koliko je um moćno oruđe. Tad je shvatila osnovnu, jednostavnu učinkovitost obrnute psihologije, sam temelj psihologije. Shvatila je koliko želje mogu biti opasne, pa bile one ispunjene ili ne, jer svaka želja zasebno pokreće potencijalno beskrajan domino efekt.

Kad nije bila u školi, djevojka je dane najčešće provodila sama, većinom čitajući knjige. Bili su to romani raznih fantastičnih, partizanskih ili avanturističkih sadržaja. Također je voljela provoditi slobodno vrijeme slušajući glazbu ili šećući svoju predebelu sivu mačku u velikom parku, koji je graničio s obližnjim starim grobljem.
Nije nikad imala pravih prijatelja, ali to joj nije baš previše smetalo, jer ih nije ni željela.

Najviše je voljela sumrak i noć, one trenutke kad bi čitav svijet naizgled, barem nakratko, postao pitom i normalan, ujedinjen u snovima.
S ushitom radosnog isčekivanja, promatrala bi kroz prozor svoje sobe, sazdane od dijelova mrtvih lutaka, crnih kutaka njezine duše i sivih zidova uma, čekajući da promatra i proučava smjenu dana i noći.
Krvavocrveni odsjaj zalazećeg sunca što zapali nebesa na zapadnom horizontu, na putu između sna i jave, primičući granice snova sve bliže i bliže, dok ne postanu jedina stvarnost koju ona poznaje i priznaje, popraćen redovnim paljenjem uličnih svjetiljki što prizivahu vječni smrtonosni balet raznoraznih noćnih kukaca, do jutra neprekinut upornim i brzim i ubojitim nasrtajima šišmiša, uzbuđivalo ju je to na načine koje nije još sasvim razumjela sa svojih nepunih petnaest godina.
Ponekad bi požalila za svim onim zvijezdama za koje je znala da će zauvijek ostati skrivene od pogleda nje i sve gradske djece, no mjesec bi joj ubrzo pružio utjehu, došapnuvši joj neki novi san.

Da, obožavala je tamu i noć, iako se plašila čudovišta iz mraka, pogotovo otkad je i sama svojim očima vidjela jedno od njih. Jedne noći kad nikako nije uspjevala zaspati, vidjela je kroz prozor grupu razularenih tinejdžera koji su odlučili napraviti privatni tulum na obližnjem starom gradskom groblju, bilo da im je to bio neka vrst izazova, ili su jednostavno pomislili da ih tamo nitko neće ometati u druženju.
Vidjela je tad svojim očima, iako joj kasnije to nitko nije povjerovao, ali ona je zaista svjedočila tom groznom crnom, džinovskom čudovištu, uvelike nalik na pećinskog trola iz priča, koje je slijedilo tu grupicu adolescenata na groblje i zatim ih sve pobilo. Nitko nije preživio. Ujutro su pronađena raskomadana tijela, dijelova razbacanih po čitavom groblju. Trebalo je mjesec dana dok groblje nije očišćeno i dovedeno u red.
Kasnije policijsko izvješće glasilo je: "Počinitelj nepoznat. Mogući počinitelji su grupa nepoznatih osoba ili zvijeri."


(nastavit će se...)

LAKA ŽENSKA

Tu, nedaleko od tugovanja,
najjužnije od najduže sjene
bačene iz ekvatora raja,
sasvim blizu bezumlja,
na samoj granici ponora,
u trenu netom prije očaja,
prije no što ponoć okalja novi dan...

Unatoč koži prepunoj ožiljaka,
ogrubjeloj od godina iskustva,
u sekundi boli koja bi mogla potrajati satima,
unatoč bliskoj opasnosti od ponovnog otkucaja
hrđavog limenog srca, što tako lako puca,
iako očvrslo od života teških užitaka,
unatoč svemu, ti si laka...

laka poput vječnog krezubog osmijeha
smrti što nas sve spaja
i uvijek čeka iza ugla
na svoj posljednji prvi poljubac,
tako si blizu, a opet tako daleka,
poput ovog jednog, jedinog ludog života što nas sve razdvaja.

>;,) - - >

ZBOGOM, LJUBAVI

utorak , 23.04.2019.

Ako me ikad više pogledaš,
tamo će stajati samo mirna sjenka,
potpuno pomirena
sljedbenica naših sudbina,

jer ja se zaista ne bih više mješao u tvoj zaborav,
meni je previše i sve ono što sam nekako oprostio, ali nikad zaboravio,

meni je i više nego dovoljna presuda
ova ljubav i strast,
osuda na ono čega se, jedva jedvice,
usudim prisjetiti i sam.

Stoga, ako me vidiš igdje, ikad,
obećajem, spustit ću pogled prema dolje
za nas oboje,
ako treba i do samog dna ljudskog poimanja osjećaja.

Stvarno, plašiti se više ne moraš ičega,
pa ni ove strašne, mrtve sjene,
skrivene među tvojim
najskrivenijim mislima.

Možeš slobodno da odšetaš,
možeš i dalje slobodna da maštaš,
ovaj starac je ionako prestar za išta,
neću nikada izjebati govno iz tvog dupeta,

jer ja zaista nemam više vremena
da čekam
da ti pronađeš pravo značenje za tu tvoju prazninu iznutra,
pravo značenje za pravu ili pogrešnu ljubav...

>;') - - >

AŠERA

subota , 20.04.2019.


Vrag je u detaljima,
u pogledu koji uzalud skrivaš
maskarom i u tuđim očima,
a on ipak nekako uspije
odmetnuti se od tebe
i pronaći put duboko u mene,
dublje od milosti božje.

Vrag vreba u detalju,
u onom potajnom dodiru
koji se toliko trudiš zadržati za se,
ali on se ipak nekako odmetne, sakrije se u dnevno sanjarenje,
te vreba priliku ondje,
uvijek spreman da ti pobjegne
u noći čežnje.

Vrag je u detaljima
u crnom laku na noktima
na kažiprstu razapetim između jave i sna,
ili na nožnim prstima
što vječno odlaze, vječno bježe od mene,
ali uvijek se vraćaju mojim snovima.

Vrag leži u detaljima,
u posteljici kojom te mati hranila
svojom tugom i strahovima,
"ono" leži u tvojoj postelji upravo sad,
prekida ti san,
nemiran,
otimajući ti dah.

Sotona leži u detaljima
u snovima i željama
često ondje gdje se najmanje nadaš
i mučit će te dovijeka
ili dok ne shvatiš
da si to ti sama.

>;') - - >

STOTINU PROKLETIH PJESAMA

petak , 19.04.2019.


Katkad poželim da te uopće ne poznajem
bolje no što poznam samog sebe
tad bih mogao nekako živjeti
kad te nema pored mene.

Često poželim da nisam ni rođen
za tebe
tad bih mogao osloboditi svoju dušu zauvijek
od ove proklete pjesme
i biti samo običan, prosječan čovjek, otac svoje djece.

I nije mi žao što je moja ljubav najobičnija žalost
i što znam za bolje,
ali ipak želim tebe,
žao mi je samo što je moja ljubav
također i tvoje breme.

Volio bih da mogu izbrisati tvoje sjećanje na mene
i zaista trudim se:
pa nestao sam sasvim sa lica zemlje,
postao sam samo stih
ove (jebene) proklete pjesme.

>;,) - - >

PORUKE U BOCI


Boca jeftinog viskija
u čeličnoj šaci jada
jedino je oruđe koje radnik treba,
u njoj je sažet njegov život
od kolijevke, sve do samog dna.

Na dnu boce leži zadnji gutljaj
što ima okus sna,
a hodač u snu ne srami se ničega,
pa ni preživljavanja od poštenog rada.

Hodač iz polusna
ne plaši se nikoga i ničega,
jer zna da, uvjetno rečeno,
uvijek postoji sutra,
to je njegov moto i politička poruka.

U boci je radnička životna priča,
njegov eptaf i posmrtna molitva,
a na samom dnu boce leži
kapljica zadnje nade,
njegova posljednja vjera u Boga.

Boca najjeftinijeg viskija
jedino je oružje koje klošar ima,
s njom uvijek uza se ima vjernog prijatelja koji će ga obraniti
od bilo čega i bilo koga, ako zatreba.

Kad je puna, boca je tamnica
i asilum sviju njegovih demona,
a kad je poluprazna,
tad je alibi svih njegovih zločina,

a kad je boca napokon prazna,
kad isčezne okus sna
i nestane posljednja nada,
ako ga jetra ne izda
prije no što ga izda vlast,

razbijena boca jeftinog viskija
tad će postati instant čakija
u čeličnoj šaci jada,
ubojito oružje i simbol radničkog ustanka.

>;') - - >

NOĆNA ŠKOLA


Vidim koliko si bolno svjesna
da svjetlost je samo ustanova,
svaki je dan odavno strukturirana laž,
a tvoje dnevno lice je maska,
lagani, dnevni make- up što se istopi,
i posve izgubi svoj smisao
a ti ponovo izgubiš igru masovne bezličnosti,
uveče, kad smo sami.

Vrijeme je da napokon spoznaš:
tama je jedina istina,
a noć je istinska životna škola!
Oni trenuci kad je nemoguće razlučiti
stvarnost od sna,
anđeoski pjev od vražjeg bluesa,
ili razlučiti riječi prave ljubavi
od opasnog, zavodljivog šaputanja slatkorječivog neznanca.

>;') - - >

SVETINJANJE

srijeda , 17.04.2019.

Sveta su tri kurca
u Marijinim kurvinjskim mislima,
a između njezinih potpunih, apsolutnih usana od smrtnog grijeha progutana je istina:
jedan Bog nipošto neće biti dovoljan
da ugasi požar što u njoj tek počinje da tinja,
jer ona nikad nije dovoljno kažnjena
za grijehe sviju nas...

Na raspolućenom vrhu svečeva jezika,
leži ime ruže i sveta laž,
jezik je pregrizao sam, neki dan,
dok se svojski trudio pokušavajući da propovjeda,
ali u dubokom mu je grlu smetala
i zagrcnula ga koščica s vražjeg roga,
koju će otad u vječnosti iskašljavati,
kao što ju je do sad iskašljavao u snovima.

Jer on dobro zna i to sasvim dobro prihvaća:
vrag nikad ne spava sam,
a ponor između noći i dana
anđeoski je ustanak,
pa zapisuje:
"ako ovo čitaš, Marija,
upravo čitaš prvi stih
biblije novog doba."

"Voli me,
ljubi mene, Marija,
kao što si voljela i ljubila Isusa,
sve u što sam prije tebe vjerovao
bila je samo laž,
sad molim te, samo tebe,
muči me,
jer tvoj grijeh moja je pasija..."

>;') - - >

SVELJUBAV


Imat ću te,
jednom i zauvijek,
pa makar nigdje,
ispod časti i ponosa i
daleko od vjere i nade.

Srest ćemo se mi još,
pa makar tamo gore,
u vječnoj tami
koju nebesa čuvaju za nas dvoje.

Nakon svake osude,
kad prođe sve ono najgore,
kad život prestane,
pa makar ispod crne zemlje,
leći ću pored tebe.

Molekulo moje čežnje,
nukleusu ljubavi moje,
pa zar mi uvijek ne zablistamo najjače,
baš onda kad je najgore?

I otad nastavimo blistati zauvijek,
poput zvijezda
u noći koja krade uzdahe
i otima snove...

Usred oblaka zvjezdane prašine,
makar tamo ću ti nataći prsten,
bit će teleskopom vidljiv sa ostatka Zemlje.

Čak i sam Saturn
bit će ljubomoran na tebe
i kozmos će zauvijek pamtiti tvoje,
a svijet proklinjati moje... prokleto ime.

>;') - - >

SVEMOGUĆE

Čuvao sam te od sebe i previše,
razmazio sam te, unatoč svjetske tuge,
kupao te snovima
i brisao vlagu s tvoje kože
o jednu, jedinu laticu ruže.

Volio sam te više no što jedan demon trećeg reda uopće smije,
dodirnuo sam te
izvan zakona demonske i ljudske prirode.

Ljubio sam sve tvoje sne
i puštao te da se budiš uz mene,
ili bez mene,
kao dobar duh tvoje (ne)volje.

Imao sam te i imam te,
ma koliko vječnosti mi šutjeli o tome,
a Bog ipak ne zna sve
i sasvim sigurno ne može sve,

jer kad bi zaista mogao,
zar bi tako olako
izgubio svoje najsvjetlije čuvare,
anđele poput tebe i mene?

Kad bi Bog zaista mogao sve,
postojalo bi još ljubavi na ovome svijetu,
barem za tebe,
a možda čak malo i za mene.

>;,) - - >

RĐAV HRVAT

Ja sam jedan vrlo rđav hrvat
i ti to dobro znaš,
imam alat
dobro podmazan svim mastima,
a ti si jedna jedina dobra hrvatica
kad me pozoveš da ti pokvarim dan,
a noći da popravljam.

Pljuvačka i samoljepljiva traka
još sasvim dobro drže vodu
što je curila u zadnjem snu
koji je ikad usnula uvenula ruža hrvatska,
a probištift kojime znam zategnuti čvršće od stvarnosti
sav mrak između zvijezda,
još uvijek je oštar i pri ruci, kad zatreba.

>;'} - - >


PJESMA ŽIVOTA

Ženo,
pomazi me ili pljuni na me,
drugim riječima:
daj pare ili daj pičke!

Pa znaš li ti uopće
da pjesnik živi od ljubavi,
a ne od poezije,
ma ženo, što ti pada
na tu tvoju mahnitu pamet?

Ženska, ajd' mrdni malo to svoje veliko dupe
u škripućem ritmu korozije
što navatala ti se na rubove...
pa, duše.

Mrdni dupe, ženo...
i pomiriši ruže.

>;'} - - >

KASNE DJEVOJKE

utorak , 16.04.2019.


Kasne djevojke nikad nikamo ne žure,
popravljaju šminku od jučer
i još uvijek brišu prošlogodišnje suze,
dok polagano silaze
niz stepenište do raja i
izlaze na ulice.

Kasne djevojke nose najviše potpetice
i nikad ne skrivaju svoje frustracije,
dok oblače posljednje pomodne krpice,
one su sasvim otvorene
i stvorene za ništa ili sve,

one pjevaju i piju
i kad su sretne
jednako kao i kad su nesretne,
jer zakašnjele djevojke imaju srca,
ali jednostavno nemaju sreće,
ili je možda ne žele.

One su čvrsto odlučile
da nakon 6 mjeseci, otprilike,
raskinu svoje veze i brakove,
te da nikad neće imati djece,
ali imat će dječake ili djevojčice,
sve u svoje vrijeme.

>;') - - >

LJEPOTA U NIČEMU

ponedjeljak , 15.04.2019.

I dok su one dolazile i odlazile,
prolaznice pored, preko i kroz mene,
baš kao i dani, baš kao godine:
lijepe i tužne, sretne i ružne,
tragične ili komične,
pretjerane ili jednostavne,
katkad trijezne, ali i pijane.

A ja bih uvijek stajao sa strane,
vrebajući noći i ubijajući dane,
kupujući sate i minute, gubeći godine,
trudeći se da vidim ljepotu
u svemu i svakome
i ljubav ni u čemu da pronađem,
čekajući te.

>;') - - >

DVADESETA RUNDA PAKLA


Mogu da me mrze ili da me vole
anđeli i đavoli,
ali ja volim te,
a bogovi me ionako
ne mogu dovijeka ignorirati!

Svi smo mi ljudi ionako prokleti,
a pakao već ionako dugo prazan zjapi,
jer svi su na ulici,
ekipa i izopćenici,
a u raj su otišli samo dobri, izmrcvareni pesi.

Živjeli, svi vi,
sveti i mrtvi,
ostajte mi veseli u laži i vječnosti,
a vi ostali vičite brkatoj zagrebačkoj bosanskoj konobarici!

Nek' da još jednu rundu
pa okrenimo još jedan krug plavome paklu,
jer ja ću da volim, štujem
i obožavam samo nju,
nekrštenu!

I mogu da me mrze anđeli
i mogu da me vole đavoli,
ali ja ću i dalje mumljati
nerazgovjetne, nerazumne pjesme o ljubavi,
a božice i bogovi ipak me neće moći dovijeka ignorirati.

>;,) - - >

CRNI GLOBUS

nedjelja , 14.04.2019.

Izgleda da sam rođen da budem sjenka u uglu tvog oka,
u bori tvog osmjeha.

I kriv sam, znam,
što sam osjećaj koji si zaboravila
jer bio je pretežak.

Osuđen sam, izgleda, na tu poluljubav
koja je tek šum tvojeg srca
kad spavaš,

u noći starog mjeseca
kad utoneš u san
kojeg se ujutro i ne sjećaš.

A ja tad opet krenem na svoj put bez kraja,
predodređen da budem
usamljeni putnik besmisla i beskraja,

da dolazim i odlazim
kako koja sudbina poželi,
ili kako se izmjenjuju narodi, kontinenti, noći i dani.

>;') - - >

AUDIO SNOVI (O JEDNOJ LJUBAVI)

subota , 13.04.2019.

Volim sanjati u Sonic youth melodiji
na audio kazeti,
kojoj ponestane prostora na traci
prije nego pjesma završi,
pa moram u snu prebaciti stranu
ili premotati kazetu.

Volim te snove o djevojci zelene i roze kose
koja ujutro, prije nastave, iz školske torbe izvadi ožujsko pivo i pije
ispred škole
i puši York,
izgužvano, meko pakovanje,

a zatim, za vrijeme nastave, pod satom matematike,
pljuje hračke na školske hodnike i zidove,
a kad zvoni za veliki odmor
već je spremna za markiranje.

Nastavit će piti, pušiti, sanjati i
pričati sa mnom sve do večeri,
na dječjem igralištu, na škripavoj ljuljački,
a zatim ćemo se satima ljubiti kao francuzi,
na prljavoj, izlizanoj, pohabanoj staroj klupici

ludi i nasmijani,
našminkani kao Joker i Harley Quinn,
urezat ćemo na klupu naša imena crnim nožem skakavcem
koja nikad neće izblijedjeti
ni kad se, godinama kasnije,
probudim,
(ovo) vrijeme ih neće izlizati.

>;') - - >

HUBRIS

utorak , 09.04.2019.


Onih dana, kad se osjetim potpuno poražen,
a samog sebe ne poznajem
i gdje god se osvrnem,
tamo zjape samo prazne ulice
ili tek poneki isprazan pogled,

tih dana,
grad kao da mi se smije u lice,
šaljući mojim bespućem
svoje stare duhove što žicaju cigare i kune,

da me posjete i pozovu me na piće,
a zatim me podsjete
da sam te uspio zaboraviti,
makar samo na tren.

Pa pijem, sve dok taj dan ne umre,
a ja više gotovo i ne znam za se
i zaista ponovo umalo da zaboravim tvoje ime,

a onda napravim neko sranje,
padnem ili se potučem,
ali ništa od navedenog ne djeluje,
a zatim me zatvore i ostave
da prespavam sve svoje tragedije.

Tih dana, kad ostanem bez vjere,
pa preživljavam od nevjere,
tad ne mogu podnijeti samog sebe bez tebe,

ni pomiriti se sa svime što me iznutra jebe(jede),
pa samo automatski
mirim osnovne potrebe,
poput jebene životinje.

"Pogledaj me", tih dana Bog mi kaže,
ali ja samo odvratim pogled,
muka mi je, povraća mi se,
odlučan sam da ostanem sam
trovač svoje sudbine.

"Poljubi me", tih dana zavodnički šapuću i sikću Sotonine usne,
pa na tren pomislim da bi tako
možda ipak bilo najbolje,

no sjetim se
kako odavno sam imun na otrovne poljupce,
pa ostajem da životarim dalje
bez vjere i nade,
u tvoje ime, u sjećanje na te.

tih dana, tad riječi jednostavno same,
nekontrolirano izlaze iz mene
poput pokore, kazne ili osvete
i ništa mi drugo ne preostaje sem da umrem ili pišem stihove...

>;') - - >

TOTALNI RELAPS

ponedjeljak , 08.04.2019.


Prozreo sam te,
ti si pojam za snove,
misli na dahu raspršene kao maslačkove latice,

nečista, perverzna igra svjetlosti i sjene,
mesa i duše,
duboko unutar tebe
doprla je do mene.

Ti, lopove, što kradeš misli,
suze i osmjehe,
pa ih gomilaš u prazninu koja ne nestaje,

skupo bi te platio onaj tko te ne poznaje,
a zauzvrat ne bi dobio ništa,
osim djelić tvoje tuge, beskrajne...
i ludilo spoznaje.

Ovisnice čiste želje,
otkrio sam tvoj skriveni stash,
tamo gdje živiš za moment,
a umirati nikad ne prestaješ.

>;`) - - >

POMRČINA SUNCA

nedjelja , 07.04.2019.


Želim pobjeći daleko,
što dalje odavde,
nestati kao priviđenje,
dati petama vjetra, spaliti
sve mostove iza sebe,
a sunce baca sjenu
na tvoje blijedo lice.

Svijet je otišao u kurac
i zaista mislim da je naš Bog mrtav
oko nas ostali su samo drukače(izdajice) i ubojice,
a sunce baca crnu sjenu
na tvoje blijedo lice.

Želim konzumirati
najteže droge,
uzeti prevelike doze,
želim da umrem,
a sunce i dalje baca
najtamniju sjenu
na tvoje predivno, blijedo lice...

>;') - - >

GRAĐANIN DRUGOG NEREDA


Iza tebe samo tišina ostaje,
ništa ne raste,
ništa ne opstaje!

čak i kad sanjaš, ti uništiš sve snove,
a osnove proklete stvarnosti,
ti ubijaš kao otrovne kupidove strelice!

Sve što je važno
ti posve izokreneš,
ti si sramota, najbolje da nestaneš!

Ti pljuješ predragom nam Bogu pravo u lice!
Ti si nečovjek i još time ponosiš se!

Ti nemaš standarde!
Ne poštuješ zakone najjačeg i najbogatijeg!

Uzimaš si previše slobode,
ti kurvin sine majke anarhije!

Svaka generalska herojska medalja ima dvije mračne strane,
a ti svaku riječ znaš kako da izvrneš!

Krajičkom oka ti sakriješ promjene,
suze su tamo bile nekad,
a sad slijede krvave batine!

Još jedan pokušaj da duboko udahneš možda će razriješiti sve...
prije no što građanin drugog nereda
večeras izađe na ulice.

>;,)-->

POSLJEDNJI SLAVEN U HRVATSKOJ


Rodio se u Jugoslaviji,
dušu i razum izgubio u Hrvatskoj državi,
al' 'mrijet neće u Bosni i Hercegovini,
wird auf deutsch sterben,
or shall he die in Ireland?
Ili nekoj drugoj, stranoj zemlji.

Posljednji Slaven, kunem se,
umrijet će u uniji.

>;')-->

SUROVO BUĐENJE

Ah, možda je sve to ipak bio samo san
o djetinjstvu isčezlom u
odrastanju,
strast i ljubav i opća mržnja,
Jugoslavija, Hrvatska,
da, sve je to bio samo san,
samo prethodnica jednog surovog buđenja.

Ustajem i umivam se,
voda je ledena, duša je hladna,
a u ogledalu više nema nikoga,
samo smrt što me gleda
očima bez izražaja,
bez osjećaja...

Ne boli me više ništa,
a sad me ispričajte, žurim se,
zoru i život da preteknem,
ulazim u tramvaje,
idem... idem...
evo me, dolazim...
evo me, odlazim...
idem... idem...

>;') - - >

KUJINE GODINE

subota , 06.04.2019.


Nikad nije kasno
da ostariš uz mene,
da živiš za mene,
da dišeš za mene,
da sanjaš uz mene,

da se stisneš uz mene,
da smiješ se i plačeš
uz mene,
da uzdišeš
i da stenješ za mene,

da puziš na sve četiri
uz mene, za mene,
nikad nije kasno
da napokon budeš od neke koristi,
nekome...

>;,)-->

LJEPOTA ZVIJERI

petak , 05.04.2019.


Iza umornih očiju postoji vijugava staza s bezbroj raskrižja misli i nada,
krajolik sakriven iza mašte,
prošaran rijekama od želja, tjeranim snažnim strujanjima strasti,
između najdubljih vireva koje možeš zamisliti,
upasti u njih, potonuti i nestati.

Iza tih tihih usana,
zapečaćenih crvenim ružem i mnogo razočarenja,
gori vječna vatra
što prži nepce i jezik
koji zna govor bez glasa,
nariječje duše i jezik srca koje želi još malo da se nada.

Iza te blijede, nijeme kože postoji nešto divlje što urliče
u sjeni u tebi,
to je ljepota zvijeri, što za svojom uskraćenom, ukradenom i zaboravljenom slobodom žudi,
to je ono nešto što, dok ti umireš,
ono se uvijek ponovo rađa, ponovo budi,
nešto što možeš usvojiti i ukrotiti,
ali samo ako poželiš,

ako se samo malo potrudiš,
ako samo malo opipaš puls na toj blijedoj, nijemoj koži,
ako samo kratko zatvoriš umorne oči
i prepustiš volju mašti,
a tim zapečaćenim krvavocrvenim usnama dopustiš
da šapuću ovu(moju) pjesmu
u tami noći...

>;,)-->

PALI ANĐELI

četvrtak , 04.04.2019.


Davno, dok tvoj svijet
bijaše još posve nevin i mlad
ja sam pao s tamnog,
olujnog oblaka.

Na prljave pločnike
što blistaše od kiše,
padoh tad i ondje
iz milosti božje,

pod milost i nemilost
sretne bipolarne zvijezde,
da dišem mirise,
da ćutim dodire,

da osluškujem
i očekujem korake,
da osjetim ljubav
jedne obične smrtnice.

No dok tijelo stari
a duša umire,
mirisi ne prolaze,
a dodir ne ostaje.

Koraci ne dolaze,
koraci samo prolaze,
baš kao i mlade,
nevine godine.

>;,)-->

PJESNIK DOGODINE

utorak , 02.04.2019.

Pomislio sam danas ujutro kako je krajnje vrijeme
da prekinem da dišem,
umoran od nasilja i tišine,
od rođo politike i zakona bogatijeg,
umoran od toga da gledam tvoje i svoje i svačije lice,
umoran od laži i
još umorniji od istine.

Nisam htio otvoriti oči opet i
nisam se mogao natjerati da ustanem,
jastuk lijesa učinio mi se mekaniji i udobniji od sudbine,
od ove ljubavi i snova sa margine,
pa rekoh sebi:
"Dosta mi je. Dosta ti je, Srbine. Dosta ti je, cigane."

No ipak sam nastavio dalje,
natjerao slabića da opet bude jači od svih, jači od sudbine;
iako nisam mogao hodati, ipak, natjerao sam se da ustanem... da ostanem...
iako sam želio psovati, ostao sam primjeren, da budem primjer...
radi svoje djece, zbog sve naše i nas, djece.

Stisnuo sam zato opet snažno pesti i zube, te rekoh sebi:
"Bit ćeš najveći anonimni, neznani pjesnik godine
i dogodine."

>;')-->

Istina ili izazov?

ponedjeljak , 01.04.2019.


Nije igra ako igraš kako treba,

nije drama bez uzdaha i plača,

nisu dvije loše, ako čine jednu dobru stvar,

nije laž, ako je dobar osjećaj.

Nije zločin ako ne budeš ulovljena.

Nije sramota ako odeš do kraja.

Nije put bez lutanja,

nije lutanje ako posve ne zalutaš.

Ako ne zaboli nikad, onda možda nije ljubav.

Ako nije ljubav, čemu se onda nadaš?

(Nije zločin ako ne budeš uhvaćena.)

>;,)-->

OPAKICA


Ona ima lice istine
što pobija sve teorije,
sve relativnosti se sasvim ponište
u njezinoj kosi boje ponoći,

dok ona stoji sasvim sama
na ivici života, onkraj smrti,
kažiprstom nijemo me pozivajući
ondje gdje nikad neću smjeti doći.

Ona ne govori ono što se ne smije,
prešutno trpi strasti i sve svoje želje,
poput sestre milosrdnice
što bičem tjera iskušenje,
poput demona, sa svoje meke, blijede kože...

Ona ne treba poljupce
i ne želi zagrljaje,
ovaj život za nju jest
samo još jedno pokajanje,

još jedna od kazni u vječnosti
u obliku celibata
za sve grešne smrtnice,
od kojih ipak ni jedna nije poput nje...

>;,)-->

ONA SANJA

Sanjaš li me kao kralja očaja
na kraju duge, na prijestolju od oštre, čelične tuge?

Ili me sanjaš kako urličem i ludujem
poput dvorske lude,

kako žderem noćne leptire i povraćam ih u usta sudbine
koja se grohotom smije, sanjaš li me?

Da li me sanjaš kako se prevrćem po tvom krevetu od ruža i kupina i trnja, poput princa tame s dvora očaja?

Kad noći i nesanice uzmu se za ruke i krenu stazama što postaju predugačke, sanjaš li me?

Sanjaš li me kad stvarnost počne
da boli i da peče kao nevidljive porezotine od papira
na tankoj koži jedine duše?

Sanjaš li me pored sebe kad nikog nema ili nije ondje nitko
tko može da ispuni sve tvoje želje i potrebe?

Sanjaš li me kad lutkice iz tvoje kolekcije pozivaju te na bezdušni ples, bal istopljene plastike?

Da li me sanjaš, poželiš li me, kad više ne možeš izdržati samu sebe?
Kaži mi, šapni mi: sanjaš li me...?

>;,)-->

NEFILA


Nešto ispod i iznad zZemlje
podsjeća me na tebe,
ono kad bacaš fahrenhite poglede pa moje oči zaškilje i zasuze,
ono kad me dodiruješ pa richterova ljestvica mjeri strašne ritmove
unutar mojih grudi i utrobe.

Nešto ispred i iza vremena podsjeća me na tebe,
oni razgovori koji pomiču granice
usnama
onkraj budućnosti ljudskog roda
i ona tišina koja obavija grobnice zaboravljenih faraona i sviju nas,
kad te nema.

Nešto prije i nakon života
na te me asocira,
ona snažna želja i strast koja stvara život iz poljupca
i misterij koji gradi religije i otvara vrata spiritualizma,
onda kad te više nema...

>;,)-->

NEPREŽALJENA


Ti si remek nedjelo jednog ili više zaboravljenih Bogova,
zaspali anđele,
što pada izgubljeni raj dok sniva,
otimaču svih molitva, molit ću za tebe u ovaj čas,
iako je moja vjera već odavno mrtva,
ipak molit ću za te, nevjero moja,
kad više nitko ne vjeruje
i nitko više ne sluša,
molit ću za te sad,
dok sav svijet spava.

Ti, željo neostvarena,
što još tinja u besanim noćima,
iako (moj) svijet si uništila,
ti nisi nizašto kriva,
iako živote razaraš,
ostaj mi snažna, zdrava i živa,
a ja, kad bih samo imao još mrvicu sreće da ti dam,
poklonio bih ti još milion osmjeha,
a ja, kad bih samo imao još malo tuge da ti dam,
svu bih zadržao za se, neprežaljena,
kad bih još uopće išta mogao da osjećam...

>;')-->

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.