| < | rujan, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
Alkion
Samo ljubav
- 20:28 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (16) -
Isprintaj -
#
 Budući da sam nakon dužeg vremena uspio ukrasti par trenutaka samo za sebe, odlučim pogledati film. Na TV-u se prikazivao film čija tematika mi se učinila zanimljiva: je li moguća čista, duhovna i prava ljubav između dvije osobe neopterećena ničim drugim osim sobom samom. Početak filma - obećavajući. Ona – predavač o pisanju na katedri fakulteta, on - profesor matematike. Prvi, a i svi slijedeći susreti puni su romantike, obostranog razumijevanja, nepresušne teme za razgovore. A seks - apsolutno nebitan odbacuje se dogovorno kao nešto što komplicira i opterećuje čistu i uzvišenu ljubav. Neke moje dileme na tu temu nakon ovog filma kao da dobivaju konkretne odgovore. Dakle, negdje stvarno postoji ljubav takve snage. Film obećava i na njegovom završetku očekujem jasnu poruku: ljubav je najjači osjećaj, osjećaj smješten na nekoj višoj razini, daleko višoj od puke prozaičnosti, ljubav je pokretač svega duhovnog u nama. Ali! Kraj filma razočaravajući je. Ljubav bez seksa ne funkcionira, seks je čak svrha ljubavi . Protagonisti filma ne završavaju pred očima gledatelja u strastvenom seksualnom srazu, ali završna scena upućuje da će se nakon odjavne šopice desiti upravo to. U meni totalna zbrka. Što je to ljubav? Je li joj svrha sparivanje dvije osobe suprotnog (ili istog) spola? Jesmo li mi tu najvažniju sporednu stvar (iza nogometa naravno) postavili (ne)zasluženo na pijedestal uzvišenoga samo radi prozaičnosti njezinog vrhunca? Pitanjima nema kraja a odgovor: seks, seks, seks,... Zašto onda toliko razočarenja, boli, želja, očekivanja kad je odgovor tako jednostavan? Ili nije? Znam da je seks bez ljubavi moguć i da funkcionira. I dalje ostajem zbunjen: ljubav, slijepa i luda, kao da ne funkcionira bez seksa. Naravno, isključujem one ljubavi ja volim, a ona (on) ne zna ni da postojim. Dokaz? Sve velike ljubavi u književnosti, na filmu, na platnima slikara, završile su, pogađate, strastvenim seksom. Odgovori...?? |
Ples na krmi
- 21:59 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (11) -
Isprintaj -
#
 Za siguran povratak Ima jedna izreka u ribarstvu: najteži posao je odvezati brod i odvojiti se od obale; ostale radnje teku puno lakše. Eto, i mi smo odvezali svoj brod i zaputili se prema otvorenom moru. Naravno još smo pod dojmom proteklih neiskorištenih dana. Zabrinuti je li meteo-situacija stvarno povoljna i hoće li potrajati dovoljno dugo da obavimo ribolov kako smo planirali. Stižemo na željenu poziciju. U današnje vrijeme modernih uređaja i satelita to i nije više tako složeno. Mreža i alati koji je prate odlaze u more uz dobro poznatu buku. Malo čudno, ali i oni koji nikada nisu vjerovali, u svojim mislima upućuju po koju riječ molitve za dobar ulov i rad bez problema. Meni pomalo nevjerojatno, ali istinito: čitav moj radni vijek proveden na avionu bio je zasnovan na znanju, vještinama i navikama koje sam stjecao učenjem i trenažom. Nikada nisam bio praznovjeran. Danas, budući da se bavim ribarstvom profesionalno, to se malo promijenilo. Tako dok odlazim na more razmišljam na koju sam nogu ustao, ne dozvoljavam da mi crna mačka pređe preko puta, ustaljene radnje obavljam isključivo po određenom redoslijedu. Ako me netko kojim slučajem upita kamo sam pošao, najradije bih se vratio kući. Malo me to brine, gotovo se ne prepoznajem. Iz čiste radoznalosti upitam ja svoje sadašnje kolege kako je to kod njih. Odgovori? Da nisu istiniti bili bi smiješni: bacaju se novi kišobrani u more, okreću se metle (i ne znam što sve ne) naopako, drži se za dugme , po krmi broda izvodi se čak neka vrsta plesa. Stvarno čudno. More daje, ali ima i svoje ćudi. Ponekad mirno i dobroćudno, često uzburkano i opasno, utječe ono i na rađanje praznovjerja kod ljudi. Tješi pomisao da nisam jedini. Možda vam nekom prilikom preporučim sve meni poznate načine za razbijanje loših vibracija i uroka. |
Nije kako izgleda
- 00:56 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (14) -
Isprintaj -
#
 Tražili ste, izvolite: Postoji veoma veliki broj akrobacija koje se mogu izvesti na avionu. Što je avion lakši, jačeg motora i većeg dijapazona brzina to su akrobacije atraktivnije, dinamičnije i oku gledatelja ugodnije. Meni lično puno su ljepše, brže i zanimljivije akrobacije na avionima sa elisom nego na mlaznim avionima. Za publiku jedna od vrlo atraktivnih akrobacija je ogledalo – jedan avion leti na "leđima", a drugi ga prati kao njegov odraz u ogledalu skoro se dodirujući repovima. Kao akrobacija, ogledalo nije teško i složeno za izvođenje. Najteža su takozvana dinamička kontrolirana prevlačenja aviona: vertikalno gore, vertikalno dole, horizontalno preko nosa aviona i horizontalno preko repa aviona. Ovo zadnje je po meni najteže jer se izvodi negativnim opterećenjima i vrlo mali broj aviona ga konstrukcijski može izvesti. Popularno smo ova prevlačenja zvali "lomcovke" jer se u toku leta doslovce ima osjećaj da se avion lomi po svim osama vrtnje. Sa zemlje izgleda nevjerojatno lijepo - avion se vrti oko svih osa i u svim pravcima. Složeno je za izvođenje jer se radi o "prevlačenju" aviona što u suštini znači da se avion nalazi u uvjetima takozvanog dinamičkog sloma sile uzgona, a to znači da mu je kretanje skoro van kontrole pilota. Dojam dodatno uljepšava ukoliko na avionu postoji uređaj za ispuštanje dima (koji može biti i različitih boja). U samom avionu se nema takav dojam, čak vam u određenim uvjetima bude žao koliko ga mučite. Na Zlinu su recimo takva opterećenja na konstrukciju da se krila "naboraju" što pilot i vizualno može uočiti. Tehnika pilotiranja mora biti veoma dobra i precizna inače se (budući da je avion skoro van kontrole) lako može desiti da avion uđe novu akrobaciju za koju ili niste spremni ili koju ne može podnijeti konstrukcija aviona (na Ohridu je iz tih razloga poginuo moj kolega – doslovno je sastavio krila aviona preko kabine) |
Pišem pjesme...
- 14:23 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (17) -
Isprintaj -
#
 Pokraj mene stado krava niz nebesa lude ptice Priroda se proljepšava a ja mislim na sitnice Volim ljubičicu što se plavi Jutarnju rosu na zelenoj travi Volim žito što poljem klasa Oblak volim nebom dok talasa Ja volim kao dijete što voli I svirep sam kao taj ljubavnik mali ... Ne znam kako to sada izgleda, ali u doba moje mladosti nekako je bilo popularno pisati pjesme. Jedan od tih i takvih pokušaja je i ovo. Malo sam listao neke svoje stare teke u koje sam nekad pisao svakojake stvari i "natrčao" sam između ostalog i na ovu kratku djetinjariju. Učinilo mi se simpa. Ne znam ni je li sve izašlo iz moje glave ili sam nešto nekome ukrao. Ha? Ma čuči u meni talent samo nema snage da ustane. |
Striptiz
- 20:24 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (10) -
Isprintaj -
#
 the flying bulls aerobatics team Jedno od važnih pravila koje vrlo brzo naučite u avijaciji jest: ne vjerujte svojim osjećajima, vjerujte instrumentima i pokazateljima stanja aviona. Budući da sam volio akrobacije i akrobatsko letenje znao sam često letjeti na visoko-akrobatskom avionu češke proizvodnje kratko zvanom Zlin. Po mom skromnom mišljenju to je jedan od rijetkih aviona koji su "jači" od pilota. Nema te akrobacije koju taj avion ne može napraviti ako je pilot zna pravilno izvesti. Avion je metalno-drveno-platnene konstrukcije: krila i gornji dio trupa su lagana legura aluminija, a donji dio trupa je radi što manje težine drvene konstrukcije prevučene impregniranim platnom. Od polijetanja do početka izvođenja akrobacija sve je bilo u najboljem redu. Međutim pri izvođenju leđne (negativne ) petlje (lupinga) u položaju vertikalno prema dolje i vertikalno prema gore osjećale su se neke lagane, čudne vibracije. Moje prve sumnje i moji osjećaji su bili usmjereni na neku nepravilnost u radu motora, ali parametri su apsolutno bili u redu i u zadanim normama. Dakle, osjećaj nije bio dobar. Nastavio sam s radom do kraja. Vibracije nisu prestajale. Nakon slijetanja u knjižicu održavanja zrakoplova ipak sam upisao svoje sumnje u pravilan rad motora s napomenom da je potrebna provjera. Nepunih deset minuta iza toga u kancelariju mi dolazi avio-mehaničar, nosi knjižicu i kaže: "Promjeni primjedbu. Motor je u redu, ali si svukao Zlina". "Kako svukao, pa nije ni bio obučen?" "Skinuo si mu kompletno platno s donjeg dijela trupa." Eto, stvarno ne treba vjerovati osjećajima. Još jednom se potvrdilo nepisano pravilo. |
Na regati
- 12:14 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (9) -
Isprintaj -
#
 Puše lagani jugozapadnjak. More je malo valovito, uspavljujuće. Dvadesetak jedrilica – krstaša s dignutim jedrima ili samo glavnim jedrom ukršta svoje putanje spremajući se za nastupajuću regatu. Isprobavaju se okreti, traži se najbolja kombinacija jedara za jačinu i pravac vjetra. Na startnom brodu se podiže zastava i oglašava truba. Sa okolnih jedrilica čuju se povici i naredbe za dizanje preostalog jedrilja, pet minuta je do starta. Jedrilice kao da su nervozne, kao da žele što prije krenuti. Pomalo podsjećaju na uznemirene konje prije starta utrke. Nas četvorica poslušno izvršavamo naredbe kormilara. Jedra su podignuta. Vjetar ih je napunio i krećemo punom brzinom prema što boljoj poziciji za start. Svi štopaju vrijeme. Još minuta. Nervoza raste. Jesmo li na dobroj poziciji. Diže se zastavica, svira truba – potvrđuje zadnju minutu. Strelovito jurimo prema startu. Vika susjeda. Desne uzde, pusti me naprijed. Uzvik kormilara: Okret! Kao jedan popuštamo jedne, zatežemo druge konope. Vinčevi zvone poznatu pjesmu natezanja konopa. Zatežemo zadnje patarace. Promašili smo. Okret! Ponovo isti postupak. Vraćamo se na poziciju boljeg starta. Zastavica i truba. Startamo. Jedrilica poskakuje na malim valovima i grabimo naprijed. Ubrzavamo. Poslagali smo se i svi jurimo prema zadanom prvom okretu. Analiza. Nismo startali prvi. Okret je odnio dragocjeno vrijeme. Idemo dići spinaker. Veliki je i nadamo se da će nas dodatno ubrzati. Moramo izboriti prvu poziciju. Ipak smo mi stara i iskusna posada. Pravimo početničku pogrešku. Nismo provjerili kako je spinaker spakiran u vreći. Dižemo samo kobasicu smotane svile. Kormilarac viče, skačemo po brodu, natežemo krajeve, malo spuštamo vrh. Nažalost i to malo je bilo dovoljno da se spinaker podvuče ispod broda i savije tangun. Za nas je regata gotova. Ali nema odustajanja. Završavamo regatu na časnom zadnjem mjestu. Dobar razlog da se sa svim učesnicima dobro našalimo na naš račun i nalijemo koliko je tko u stanju podnijeti. |
Jutro je starije od večeri
- 20:23 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (9) -
Isprintaj -
#
 Hej, kasno je, gasi svjetlo, vrijeme je za spavanje. Dobrom snu prethodi lagano smirivanje tijela i duha. Uspavljivanju najčešće prethodi misaoni proces: planiranje za neko sutra, ideje o novom poslu, usavršavanje ideja za ostvarenje želja i snova. Jeste li primijetili kako su sve te ideje dobre, lake za ostvariti. Mali pomak ovamo ili onamo, telefonski poziv nekoj osobi, razgovor i s najnedostupnijim osobama... Ideje i ostvarenja pljušte da ih ne stignete ni upamtiti ni razraditi do kraja. Sve je lako i ostvarivo i s čuđenjem kako mi to sve tijekom dana nije došlo do mozga, lagano utonem u zasluženi san. Buđenje. Uvijek sam se veoma lako budio i uz jutarnju kavicu bio spreman za novi dan. Naravno: sve sinoćnje ideje ili su zaboravljene ili: jesam li ja to stvarno naivno pomislio kako se ti problemi mogu lagano riješiti (pa rješavam ih već toliko dana bezuspješno). Ne, one ideje od sinoć su tako glupe, tako bezvezne! Hej, kasno je vrijeme je za spavanje. Koja će mi ideja sada uletjeti u misli? Hvala ti Bože! Imam kompjuter i mogu nespavati do jutra! |
Činite li to i vi?
- 18:12 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (31) -
Isprintaj -
#
 Črčkarije? Ne znam s čime to ima veze, ali sam zamijetio da kada sam na nekom sastanku, dok slušam (ili ne) nekoga od prisutnih, ukoliko imam neko sredstvo za pisanje i papir, osim što pišem neke natuknice, ja crtam črčkarije po krajevima papira. Najinteresantnije je što su to gotovo uvijek krugovi i strelice. Ukoliko mi se desi da kojim slučajem nacrtam nešto s kutovima obavezno na te kutove nacrtam krugove. Čak i na strelice koje črčkam po vrhovima i krajevima nacrtam krugove. Nebrojeno puta sam se pitao zašto je to tako? Zanima me čine li slično i drugi ljudi. Je li ono što crtam refleks neke moje karakterne osobine? |
Voljeti ili biti voljen
- 20:12 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (11) -
Isprintaj -
#
 Razum me tjera u razmišljanja koja sam , činilo mi se, davno zaboravio. Je li važnije voljeti ili biti voljen? Nekada sam sebe ubjeđivao da je nevjerojatno važno biti voljen i to znati. Danas? Znam. Znam. Voljeti je bitnije. Trpjeti boli neuzvraćene ljubavi, tiho patiti stisnut u nekom kutu kreveta. Maštati o nedorečenom. Čekati nedočekani poziv. Jednom riječju Voljeti. Koliko puta čovjek može voljeti? Jednom? Čemu onda sva naša nadanja nakon rastanka? Čemu vjera u neko novo sutra? Čemu potraga za novom osobom? Ili? Vjerujemo li ili se samo nadamo? Jesu li to samo pusti snovi? Je li samo rijetkim sretnicima dozvoljeno da dožive i dosanjaju nedosanjano? Zašto je ljubav začinjena tolikom patnjom? Jesmo li mi toliki sadisti da ne osjećamo i ne vidimo kada i koliko nas netko voli? Jesmo li mazohisti kada mučimo sebe ljubavlju prema osobi koja nas ili ne voli ili čak ni ne zna za naše postojanje. Jesmo li nenormalni, pa čak i nemoralni, kada strastveno volimo upravo onu osobu koju nikako ne smijemo i ne trebamo voljeti? I na kraju: do kada to traje, kada prestaje i prestaje li uopće? Postoji li vječna ljubav i kako ona izgleda? Je li to onaj umirujući osjećaj koji vas preplavi dok krišom gledate dragu osobu i koji vam govori da će i sutra biti tu? Ili je to onaj smiješak na kraju usana drage osobe koja zna da je gledate iako vam je okrenuta leđima? |
U dubinama
- 22:17 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (7) -
Isprintaj -
#
 Čini mi se da spadam među ljude koji ne mogu mirno sjediti na jednom mjestu duže od par trenutaka. Zato sam zaljubljenik fizičkih aktivnosti svih vrsta i oblika, a posebno ako su te aktivnosti u neke rekreativne i opuštajuće svrhe. Tako, između ostalog, povremeno znam i zaroniti u naše podmorje. Ajme, koja je to ljepota. Samo nemojte zaboraviti ponijeti nekakav izvor svjetlosti. Pretpostavljam da je svima poznato kako s dubinom nestaju boje i da je na desetak metara već skoro sve sivo. Među prvim nestaje crvena tako da vam već na par metara krv poprima zelenu boju. Nevjerojatno je koje bogatstvo boja sadrže morske dubine. Po mom mišljenju nigdje drugdje ne postoje tako jasne, kristalne boje sa tako jakim kontrastima. Nisam nigdje prije doživio takvu žutu, zelenu ili crvenu boju. Ali kako već rekoh trebate imati izvor svjetla. Nažalost, oprema za snimanje pod vodom je još uvijek skupa pa vam osim riječima, za sada, drugačije ne mogu prenijeti dojmove. Ne kaže se uzalud slika vrijedi više od tisuću riječi. Imam jako puno slajdova snimljenih pod vodom, ali ne znam kao se oni mogu prenijeti u ovu mašineriju. Fotografija iznad teksta predstavlja kamenje na morskom dnu snimljeno kroz vodu, naravno s obale. |
Zadnja je prva
- 23:05 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (9) -
Isprintaj -
#
Ah ti Kinezi. Jeste li primijetili da pišu "naopako"? Ili? Čitam ja dnevni tisak kad uhvatim malo vremena. Opa!!! Prvo pročitam zadnju stranicu i tako redom do početka, naravno "preskačući" meni nezanimljive naslove. Čudno! Uzmem knjigu s police i prvo što pogledam ima li POGOVOR i bilješku o piscu, zatim iz naslova pokušam dokučiti barem osnovnu temu ako ne i nešto više, te ako mi to sve odgovara nastavim s čitanjem. Kako bi moja blogerska prijateljica D.S.O. zapitala: Jeste li i vi to zamijetili, kako je to kod vas? |
Što će oni meni sada raditi
- 22:01 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (4) -
Isprintaj -
#
 Ne znam zašto ali ova mi se priča već poduže vrti u glavi. "Vrabac 52 dozvolite PSS" (svaka vojska boluje od skraćenica: PSS = poletno-sletna staza). "Slobodno" čuje se kroz slušalice kacige pucketavi glas kontrole leta. "Polijetanje?" "Odobreno!" Polaznik u prednjoj kabini odrađuje potrebne radnje: dodaje snagu motora na maksimum, provjerava pokazatelje... Kontroliram izvršene radnje i na moje kratko: "Može", polaznik otpušta kočnice. Avion jednoličnom brzinom klizi po pisti i uz grmljavinu motora ( 1100 kp potiska) ubrzava, lagano nas prilijepivši uz sjedala. Na sto pedeset kilometara brzine polaznik podiže "nos" aviona (odvaja nosni točak od piste i postavlja avion u položaj za odvajanje od piste). I dalje ubrzavamo. Dvije stotine kilometara brzine i avion se poslušno odvaja od piste. Svi stručnjaci, koji se bave psihološkim stanjem i ponašanjem pilota, tvrde kako su upravo u ovom trenutku najbrži otkucaji srca kod pilota. Polaznik uvlači stajni trap na visini oko dvadesetak metara i brzini od 240 kilometara na sat, zatim uvlači zakrilca i dalje ravnomjerno penjući i ubrzavajući. Gutam u prazno da bih izjednačio pritisak okolice i ušne šupljine i spriječio ono neugodno puckanje u ušima. Visina je tristo metara, brzina 400 kilometara na sat. Polaznik sigurnom rukom kreće u penjući zaokret za odlazak u željenu zonu rada. Sve je teklo po već ustaljenom i planiranom. A onda odjednom... Avion kao da je udario o zid. Izgubio je svu snagu, nestalo je grmljavine motora. Očigledno je da je motor stao: snaga je na nekih 30% od potrebne, brzina naglo pada sa 400 prema 300 kilometara na sat...Da malo dobijem na vremenu i glasom spriječim neku nepotrebnu reakciju polaznika, pitam: "Što je to bilo?" Odgovor mene iznenađuje:"Ugasio sam motor". Kako sad to? Pa sve ručice i prekidači su na svojim mjestima i u položaju u kome i trebaju biti. "Bilo mi je vruće pa sam umjesto grijanja zatvorio dovod goriva, a kad sam vidio što sam napravio ponovo sam ga otvorio." Iznenađenja više nema. Preuzimam komande od polaznika. Pokušavam tri puta bezuspješno pokrenuti motor. Nemam vremena za analizu razloga. Sagledavam situaciju i odlučujem se na slijetanje bez motora. Preostale okretaje motora (izazvane kretanjem aviona) koristim za izvlačenje stajnog trapa. Po već nebrojeno puta uvježbanom postupku prizemljujem avion na pistu. Još uvijek pod dojmom proteklog, čujem u slušalicama treperavo uzbuđen i mucajući glas polaznika: "A, što će oni meni sada raditi?" "Tko?" pitam i mislim se, a valjda je strah učinio svoje pa se «dijete» malo izgubilo. Odgovor, opet iznenađenje: "Pa, zapovjednik , hoće li me sada skinuti s letenja?" Ljudi moji što ti je ljubav prema letenju i motivacija. Nekako smo se izvukli, imali sreće, jer da se to sve desilo samo koji metar niže i sa malo manje brzine! Auh! Ma strah me je i zamisliti! A moj dragi polaznik samo strahuje da će ostati bez svoje igračke. Čudno. Ovo njegovo pitanje djelovalo je kao hladan tuš na naboj situacije. Sve je odjednom stalo na svoje mjesto, sve je opet u normali. Dobili smo jedno veliko iskustvo za minimalnu cijenu. Sutra je novi dan. |
Danas na moru
- 19:25 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (4) -
Isprintaj -
#
 Dvije stotine konja rže i svom snagom gura brod naprijed. Valovi lagano zapljuskuju pramac. Ispred mene duga bijela linija vala. Nekako mi je odmah izgledala čudno. Dolazi iz pravca Kvarnera protežući se paralelno Poreru i Albanežu. Završava daleko na horizontu prema Italiji. U prvi mah činilo se kao da je gliser prošao i za sobom ostavio trag. Ipak, trag izgleda predug i počinjem sumnjati da je riječ o običnom valu. Brod se lagano primicao bijeloj liniji, a ona kao da stoji u mjestu. Čudno! Tako nešto još nisam vidio. Napokon sam na njoj. Uspijevam zaključiti kako se to dvije struje sudaraju u želji da svaka nadvlada i odnese svoju masu vode u željenom pravcu. Znao sam da se struje sudaraju. Znao sam i da se to specijalnim snimanjem iz zraka ili satelita može vidjeti. Ipak, iako sam relativno dugo na moru, ovakvu pojavu prvi puta vidim, posebno ovako jako izraženu. Snaga mora fascinira... Ali! I ovdje susrećem pogubni utjecaj ljudske vrste. Granica dviju struja prepuna je smeća. Plastične i staklene boce, najloni svih boja, oblika i veličina, stari "luftići", komadi drvenarije, papiri... Kako bi sada bilo lijepo iskoristiti balkanizam o susjedovoj kravi! Nadajmo se da će to sve za jače bure završiti u Italiji! Ma nisam ja takav, vjerujem osvijestit ćemo se... |
Igra i igračke
- 13:24 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (9) -
Isprintaj -
#
 Posvećeno Razumu Radi ovoga će me mnoge kolege zamrziti. Mi piloti smo ti VELIKA djeca. U početku (jer smo premladi) igramo se igračkama koje su nam na raspolaganju – avioni. Velike i opasne igračke, vrlo zanimljive, dušu dale da se sve i svašta proba i u nekim granicama (jer još uvijek ne znamo sve o toj igri) skoro pa nesalomljive. Slijedeća igračka (malo smo odrasli) su nam žene. Za razliku od aviona to su krhka, nježna bića, puno sofisticiranija, zahtjevnija ... Vrhunska igračka nam je život. E, tu su ona prava uzbuđenja, tu se zaboravlja sve ostalo, tu je adrenalin na maksimumu, tu je sve ono radi čega u tom trenutku postojimo. No, kao i sva djeca, brzo mijenjamo raspoloženja pa time i ponašanje i interese. Zato smo poznati kao «ženskaroši», kao skloni alkoholu, raspuštenom ponašanju, a istovremeno smo romantičari, pjesnici neba i oblaka, recitatori ljubavne poezije, slikari pejzaža i lijepih žena... Ali! Sva djeca vrlo brzo gube interes za igru i igračke, krše svoje igračke. Normalno, u našem životu najkrhkija igračka su žene. Jako puno smo ih povrijedili i dugujemo im poneku ispriku. Savjet: ako se ikada zaljubite u pilota, budite mu igračka za koju nikada neće izgubiti interes. Btw, kad se pilot prestane igrati životom (što ne prežive svi) imat ćete stabilnog, romantičnog, pažljivog pa i poželjnog partnera. Ja to svakako nisam – prekinuo sam prerano igru! A tako mi je dobro išlo... |