Dvije stotine konja rže i svom snagom gura brod naprijed. Valovi lagano zapljuskuju pramac. Ispred mene duga bijela linija vala.
Nekako mi je odmah izgledala čudno. Dolazi iz pravca Kvarnera protežući se paralelno Poreru i Albanežu. Završava daleko na horizontu prema Italiji. U prvi mah činilo se kao da je gliser prošao i za sobom ostavio trag. Ipak, trag izgleda predug i počinjem sumnjati da je riječ o običnom valu.
Brod se lagano primicao bijeloj liniji, a ona kao da stoji u mjestu. Čudno! Tako nešto još nisam vidio. Napokon sam na njoj. Uspijevam zaključiti kako se to dvije struje sudaraju u želji da svaka nadvlada i odnese svoju masu vode u željenom pravcu. Znao sam da se struje sudaraju. Znao sam i da se to specijalnim snimanjem iz zraka ili satelita može vidjeti. Ipak, iako sam relativno dugo na moru, ovakvu pojavu prvi puta vidim, posebno ovako jako izraženu. Snaga mora fascinira...
Ali! I ovdje susrećem pogubni utjecaj ljudske vrste. Granica dviju struja prepuna je smeća. Plastične i staklene boce, najloni svih boja, oblika i veličina, stari "luftići", komadi drvenarije, papiri... Kako bi sada bilo lijepo iskoristiti balkanizam o susjedovoj kravi! Nadajmo se da će to sve za jače bure završiti u Italiji! Ma nisam ja takav, vjerujem osvijestit ćemo se...
Post je objavljen 02.09.2005. u 19:25 sati.