Posvećeno Razumu
Radi ovoga će me mnoge kolege zamrziti.
Mi piloti smo ti VELIKA djeca. U početku (jer smo premladi) igramo se igračkama koje su nam na raspolaganju – avioni. Velike i opasne igračke, vrlo zanimljive, dušu dale da se sve i svašta proba i u nekim granicama (jer još uvijek ne znamo sve o toj igri) skoro pa nesalomljive.
Slijedeća igračka (malo smo odrasli) su nam žene. Za razliku od aviona to su krhka, nježna bića, puno sofisticiranija, zahtjevnija ...
Vrhunska igračka nam je život. E, tu su ona prava uzbuđenja, tu se zaboravlja sve ostalo, tu je adrenalin na maksimumu, tu je sve ono radi čega u tom trenutku postojimo. No, kao i sva djeca, brzo mijenjamo raspoloženja pa time i ponašanje i interese. Zato smo poznati kao «ženskaroši», kao skloni alkoholu, raspuštenom ponašanju, a istovremeno smo romantičari, pjesnici neba i oblaka, recitatori ljubavne poezije, slikari pejzaža i lijepih žena... Ali! Sva djeca vrlo brzo gube interes za igru i igračke, krše svoje igračke.
Normalno, u našem životu najkrhkija igračka su žene. Jako puno smo ih povrijedili i dugujemo im poneku ispriku. Savjet: ako se ikada zaljubite u pilota, budite mu igračka za koju nikada neće izgubiti interes. Btw, kad se pilot prestane igrati životom (što ne prežive svi) imat ćete stabilnog, romantičnog, pažljivog pa i poželjnog partnera. Ja to svakako nisam – prekinuo sam prerano igru! A tako mi je dobro išlo...
Post je objavljen 01.09.2005. u 13:24 sati.