Puše lagani jugozapadnjak. More je malo valovito, uspavljujuće. Dvadesetak jedrilica – krstaša s dignutim jedrima ili samo glavnim jedrom ukršta svoje putanje spremajući se za nastupajuću regatu. Isprobavaju se okreti, traži se najbolja kombinacija jedara za jačinu i pravac vjetra.
Na startnom brodu se podiže zastava i oglašava truba. Sa okolnih jedrilica čuju se povici i naredbe za dizanje preostalog jedrilja, pet minuta je do starta. Jedrilice kao da su nervozne, kao da žele što prije krenuti. Pomalo podsjećaju na uznemirene konje prije starta utrke.
Nas četvorica poslušno izvršavamo naredbe kormilara. Jedra su podignuta. Vjetar ih je napunio i krećemo punom brzinom prema što boljoj poziciji za start. Svi štopaju vrijeme. Još minuta. Nervoza raste. Jesmo li na dobroj poziciji. Diže se zastavica, svira truba – potvrđuje zadnju minutu. Strelovito jurimo prema startu. Vika susjeda. Desne uzde, pusti me naprijed. Uzvik kormilara: Okret!
Kao jedan popuštamo jedne, zatežemo druge konope. Vinčevi zvone poznatu pjesmu natezanja konopa. Zatežemo zadnje patarace. Promašili smo. Okret! Ponovo isti postupak. Vraćamo se na poziciju boljeg starta. Zastavica i truba. Startamo.
Jedrilica poskakuje na malim valovima i grabimo naprijed. Ubrzavamo. Poslagali smo se i svi jurimo prema zadanom prvom okretu. Analiza. Nismo startali prvi. Okret je odnio dragocjeno vrijeme. Idemo dići spinaker. Veliki je i nadamo se da će nas dodatno ubrzati. Moramo izboriti prvu poziciju. Ipak smo mi stara i iskusna posada.
Pravimo početničku pogrešku. Nismo provjerili kako je spinaker spakiran u vreći. Dižemo samo kobasicu smotane svile. Kormilarac viče, skačemo po brodu, natežemo krajeve, malo spuštamo vrh. Nažalost i to malo je bilo dovoljno da se spinaker podvuče ispod broda i savije tangun. Za nas je regata gotova.
Ali nema odustajanja. Završavamo regatu na časnom zadnjem mjestu. Dobar razlog da se sa svim učesnicima dobro našalimo na naš račun i nalijemo koliko je tko u stanju podnijeti.
Post je objavljen 15.09.2005. u 12:14 sati.