Za siguran povratak
Ima jedna izreka u ribarstvu: najteži posao je odvezati brod i odvojiti se od obale; ostale radnje teku puno lakše. Eto, i mi smo odvezali svoj brod i zaputili se prema otvorenom moru. Naravno još smo pod dojmom proteklih neiskorištenih dana. Zabrinuti je li meteo-situacija stvarno povoljna i hoće li potrajati dovoljno dugo da obavimo ribolov kako smo planirali.
Stižemo na željenu poziciju. U današnje vrijeme modernih uređaja i satelita to i nije više tako složeno. Mreža i alati koji je prate odlaze u more uz dobro poznatu buku. Malo čudno, ali i oni koji nikada nisu vjerovali, u svojim mislima upućuju po koju riječ molitve za dobar ulov i rad bez problema.
Meni pomalo nevjerojatno, ali istinito: čitav moj radni vijek proveden na avionu bio je zasnovan na znanju, vještinama i navikama koje sam stjecao učenjem i trenažom. Nikada nisam bio praznovjeran. Danas, budući da se bavim ribarstvom profesionalno, to se malo promijenilo. Tako dok odlazim na more razmišljam na koju sam nogu ustao, ne dozvoljavam da mi crna mačka pređe preko puta, ustaljene radnje obavljam isključivo po određenom redoslijedu. Ako me netko kojim slučajem upita kamo sam pošao, najradije bih se vratio kući.
Malo me to brine, gotovo se ne prepoznajem.
Iz čiste radoznalosti upitam ja svoje sadašnje kolege kako je to kod njih. Odgovori? Da nisu istiniti bili bi smiješni: bacaju se novi kišobrani u more, okreću se metle (i ne znam što sve ne) naopako, drži se za dugme , po krmi broda izvodi se čak neka vrsta plesa.
Stvarno čudno. More daje, ali ima i svoje ćudi. Ponekad mirno i dobroćudno, često uzburkano i opasno, utječe ono i na rađanje praznovjerja kod ljudi. Tješi pomisao da nisam jedini.
Možda vam nekom prilikom preporučim sve meni poznate načine za razbijanje loših vibracija i uroka.
Post je objavljen 27.09.2005. u 21:59 sati.