utorak, 25.08.2009.

Failing...or not?

Povratak nakon dugog nepisanja bez neke posebne isprike, jednostavno nikad nisam ulovila vremena za pisanje jer sam bila preokupirana svim i svacim.
Zasto imam osjecaj da sam proslog tjedna nabila 1-2 kg? I dalje stanem u XXS hlace bez problema, ali onako, jedvaaa. Vaga ih ne pokazuje, ali zasto ih onda vidim?
Proslog tjedna se nisam drzala nikakvog odredenog plana prehrane, sve je bilo ispremijesano. Dan gladovanja, pa dan natrpavanja... To je otprilike bilo to. I naravno da imam griznju savjesti sto se tice svih tih nedopustenih stvari koje sam stavila u sebe...
Pocinjem opet, odmah, sad. Ne zelim vise cekati ni sekunde. Do pocetka skole XXS hlace bi trebale visjeti na meni, a ostaje mi jos samo 2 tjedna. 2 tjedna u kojima cu saznati kolika je moja snaga volje zapravo jaka. Koliko zapravo mogu postici ako dam sve od sebe.
Jucer sam probusila usnicu, dakle moram jesti sve u malim komadima da ne ozlijedim pirsing, sto je super. A stvarno i nisam tako gladna.
Nemam volje ni za sto. Potpuno sam letargicna i bezvoljna. Ceka me ciscenje kuce, vjezbanje, autoskola, izlasci s Njim, a jedva nalazim snage da se ustanem ujutro. K tome svemu, jos i radni vikend (koji ce mi biti izlika za sto manje hrane).
Pa ne znam koji put skupljam sve atome svoje snage i idem dalje. Ne odustajem.
"Zelis li to dovoljno jako...?" Da, naravno da zelim. I imat cu to.

Napravila sam plan kojeg ću se držati dokle god budem mogla :
-jest cu SAMO kada netko gleda
-potrosit cu više kalorija vjezbanjem nego što ih unesem u sebe
-unosit cu manje od 500 kcal dnevno
-izbjegavati slatkise, meso, fast food i gazirane sokove
-bez binganja! (ne smijem cak ni misliti o tome)
-vagati se dvaput dnevno, mjeriti dvaput tjedno i sve to unositi u tablicu

Dovoljno jednostavno.

Alice <3

četvrtak, 13.08.2009.

Pain and Comfort

Ha, vaga pokazuje jedan kilogram manje, sto znaci 47 i prilicno sam zadovoljna, koliko mogu biti. Naime, imala sam feeling da cu danas teziti cak i vise jer jucer sam bili prisiljena pojesti veceru. Stara je bila jako sumnjicava (jer kao, nisam jeli cijeli dan i nije moguce da nisam gladna), pa sam onako, cisti da otklonim svaku sumnju, pojela tanjur tjestenine i poslije mi je bilo zlo. Lezala sam na krevetu i razmatrala dvije opcije: povracanje ili vjezbanje do jutra, ali nisam se odlucila ni za jednu jer sam isla van.
Jutros sam se probudila sa nekim dobrim osjecam, kupila sam dvije boce jane s limunom i sada pijem, s tim sto sam popila i dvije kave (ha, morala sam se razbuditi). Anyway, ako se uspijem izvuci s rucka danas ce biti vodeni i vjezbat cu i istovremeno gledati uvod u anatomiju <3.
I tako, gledala sam For the love of Nancy (nadite to na youtubeu, prepredobar je film, kao i Hunger Point i A secret between friends), i stara mi uleti u sobu i donese pecivo koje inace obozavam. Ali ne pojedem ga, kao inace, nego ga stavim sa strane, da bude tu kao iskusenje, tako da malo vjezbam svoju snagu volje (mislim, bilo je i vrijeme).
Ne da mi se svaki put zavrsiti sjebana zbog svog nedostatka samokontrole. Tako da sam shvatila da moram ozbiljno poraditi na tome. Food diary je jos uvijek negdje na dnu ladice, ali pratim sve kalorije i ostalo u obicnom dnevniku. Jucer sam bila na jebenih 400 kcal do navecer, prilicno razocaravajuce.
Ali danas imam priliku sve to ispraviti i dovesti se u red.
Unatoc svemu, danas se osjecam g-o-l-e-m-o. I nosim ful siroke hlace i majicu i izbjegavam ogledalo, tako da...Da, ne zelim se suociti sa istinom. Jos samo danas. Ako danas bude vodeni, sutra cu se moci puno lakse nositi sa samom sobom.

Alice <3

nedjelja, 09.08.2009.

Fucked up

Nema isprike za tri komada pizze koje sam danas pojela. Nema isprike za to sto sam bila kuja prema decku kojeg volim, i to sto on ne zna sto bi mislio. Nema isprike sto sam sada ispila pola boce vina i ne namjeravam stati.
Sve je otislo u nekom losem smjeru, cini mi se. Nezadovoljna sam sobom i stvarima koje radim. Zasto sam mu, za ime boga, isla reci da me privlaci bivsi jos uvijek? On je super reagirao. Ne zeli me ostaviti, zeli to rijesiti. A ja se osjecam krivom, krivom, krivom. Tako mi i treba, kad sam jebena kuja. I onda idem utopiti tugu u hrani. Sada i u alkoholu (znam, alkoholne kalorije, ali treba mi nesto da barem nakratko zaboravim na sebe). Ne mogu se pogledati u ogledalo, zlo mi je od tog odraza. Nisam ga vrijedna, nisam vrijedna nicega sto imam. Nikad nisam znala biti zahvalna. I sad se bojim da cu ga izgubiti. Umrijet cu ako bude tako...
Jedino sto je pozitivno zadnjih mjeseci u mom zivotu je On. Zna za moj ed, uzasno je razuman, pricamo o tome, pokusava mi pomoci.
Koliko sam samo kalorija strpala u sebe? Ne znam ni sama. Ja sam odvratna, debela nistarija i ne zasluzujem nista bolje od ovoga sto dobivam.
Mozda bas zato ove suze koje sada teku mojim molim licem.
Ali tako sam jebeno slaba. Tako sam jebeno slomljena, i ne znam kako cu dalje.
Ne znam zivjeti bez ed-a, vec sam se navikla na njega, ali ponekad me previse iscrpljuje. Ne zelim se vise izjedati zbog svakog komada hrane koji zavrsi u mojim ustima, ne zelim vise opsesivno zbrajati kalorije i vagati se i mjeriti se, ne zelim vise gledati thinspo slike i onda pasti u depresiju.
Samo zelim biti mrsava, ne trazim previse.
Ne znam gdje je sada broj na vagi. Nemam snage za vaganje, vec dugo, sto je odvratno znam, jer kako cu dalje ako ne znam gdje sam trenutno.
Ali postaje besmisleno, iskreno. Kao da gubim utrku sa vremenom. Kao da ce me sve ovo potpuno sjebati. Moja licnost je sjebala sve i svakog osim mene, a unistavam i sebe samu. Rijesila sam se rezanja vec pred godinu dana, ali znam mu pribjeci potajno, kada mislim da vise ne mogu.
Ruke mi drhte i same posezu za ziletom sakrivenim tamo gdje ga nitko nece naci. Jos samo veceras, osjecaj krivnje, puno alkohola, puno krvi i puno boli.
A onda cu valjda moci nastaviti...

četvrtak, 06.08.2009.

Lijenost :)

Curke, oprostite sto nisam pisala tako dugo, jednostavno nisam imala volje. Vrucina me ubija u pojam i jednostavno nemam volje ni za pisanje (nazalost ni za vjezbanje).
Moram se pohvaliti ovim tjednom, funkcioniram s jednim malim obrokom dnevno, ali prekjucer sam si dopustila noc bingeanja. I nisam tako puno utrpala u sebe, ali dovoljno da mi poslije bude zlo i da shvatim da ne zelim vise takvo sto.
Zlo mi je od bingeanja opcenito. I mislim da sam konacno stala na kraj tom zacaranom krugu. Dovraga, ako zelim biti mrsava, ne postoji sutra! Moram krenuti odmah.
Citam "Vitka i opaka" iliti Skinny Bitch i knjiga je presavrsena, pravi motivation. Ne ostavlja puno mjesta za isprike i zaista je iskrena, bas za cure koje stvarno namjeravaju postati i ostati mrsave.
Skinula sam neki dan puno thinspo slika i textova, svoju ana biljeznicu vec sam jako zanemarila- dva mjeseca nisam nista stavljala ni pisala u nju. Bas me neka uzasna lijenost uhvatila. Moram vjezbati, spremati sobu, rijesiti nekoliko bitnih sitnica (od kojih su neke vezane za skolu), a bas mi se nista ne daaaaa.
Trenutno sam jedino zadovoljno sto je sve sa prehranom ok, a ostalo...Hm, ima vremena sutra :)

UPDATE: Zao mi je vidjeti koliko je leptirica bez razloga nestalo sa svojih blogova. Ako nista drugo, nadam se da su se opametile i da su na putu prema izlijecenju...Jer budimo realne, ovo je bolest, i za svaku od nas koja se izvuce, meni je zaista drago.

Alice <3

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.