Postojim...

Postojim, znam,
Jer mogu svom snagom voljeti tebe,
Kroz sve patnje i sve boli.
Svakog novog jutra
Dozivati zore imenom tvojim.
Sa izvora tvog čistog srca
Piti kaplje što životom dišu.
Ti si tiha čežnja u dubini noći.
Kada olujni vjetri kroz tišine prijete,
Ono si sidro u luci mog života
Koje mi donosi utjehu i mir.
Nema tog praga koji neću prijeći
Da bolnu ti dušu rasprostrem k'o tamjan,
Pa neka me nema u ovome svijetu,
Nek mi žiće nose oseke i plime,
Pjevat ću ti vjetrom,
Zibat te ljepotom
I zadnjim dahom dozvat
Tvoje ime.