Na žalu života

Osmjehom i pjesmom prikrivam tugu,
Jer nitko,
Baš nitko ne mora znati
Kako je i koliko teško
Biti tužan i biti sam.
Samoća je dio nas
Kao što smo mi dio vječnosti
U zrncima vremena koje protječe mimo nas.
Kroz samoće.
I pelin i med.
I tuga i smijeh,
I suze
i...
Bijeg.
Glas tišine lomeći je,
Odjekuje dušom poput jerihonskih truba
I sve pretvara
U prah i sjećanje koje nikad ne nestaje,
Samo se pretvara
U zrnca pijeska
Među zvijezdama neba.
Ptica na žici.
Suze violina među zvijezdama.
Biserje tuge.
Nježno sam te noćas povela u snove,
Pokrila te pjenom morskih vala,
Violinom zaplakala nad tvojom ljepotom.
Krenula otići,
A onda opet stala.
Tu, na žalu života u pepelu tišine
I pjesma je
Stala.