sjećanje...

tlapnja

Poželjeh malo mira
u dugim,
besanim noćima,
al' se misao uvijek tebi vraća,
tebi u daljinama
i pitam se
gdje smo se to mi putem
izgubili
ili se nikada
nismo ni voljeli
i sve je bila
samo prazna tlapnja,
samo iluzija sna
u kojoj smo pjesme i note
ispili do dna,
pa sad ljusku naše ljubavi
raznose vjetrovi,
a nemir u duši
samo stvara bol
kao odjek prošlosti
od koje smo pobjegli
jer bol je uvijek bol
i ne mogu te ne željeti
kad samoj sebi
priznajem
da bih te
srcem ranjenim
opet mogla
voljeti.