tjeskoba...

Osjecam se cudno jutros...neka mi tjeskoba ne da disati, neki predosjecaj koji me gusi. Bojim se. Bojim se da bi mogao otici bez mene ti koji ceznes visinama i ostaviti me samu u ovim jutrima ispunjenim om...i samocom. Nemoj otici jer sve bez tebe gubi smisao a ja...ja sam samo obicna zena koja voli, obicna zena koja se boji. Molim te, nemoj otici jer jos osjecam tvoju ruku oko pasa..tako sam te sanjala nocas. Tebe kako me grlis, tvoju toplinu koju mi nesebicno dajes. I zato se bojim...jer sam te sanjala tako zivog i tako toplog pored sebe. Nemoj otici. Neka ti ove moje rijeci daju snagu...neka ti daju potrebnu volju za jos malo vremena...koje ostaje za nas. Volim te.