Objavljeno u godišnjaku Hrvatskog književnog društva Herceg-Bosne u Mostaru (Osvit)

TIHO I NA PRSTIMA...

Tiho
I na prstima
Lutam bespućima
Svojih nadanja
Zaspalih na onim livadama
Sjećanja
Čiji se mirisi tek ponekad jave,
Probuđeni jutarnjom rosom
Ili još neizgubljenim sjajem
Posljednje zvijezde
Na nebu kojim oblaci vladaju,
Tek ih ponekad razgrne misao
Da si negdje tamo,
Dalek,
Sa tajanstvenim smješkom
Na usn ama
Dok te bude
Meni daleka svitanja,
Ali bliska,
Pa ne bez čuđenja
Dotaknem tu nit svjetlosti,
Taj tračak nikad zaboravljenih
Nježnosti....
I zaplačem.



POŽELIM...

Poželim biti
Pjesma bez riječi
Izgubljena
U uzdahu tišine,
Dozivati sjetom
Usnule daljine
Dotaknuti tvoje snove
Usnama što gore,
Žedne kapi čiste
Uzbibanog mora.
Poželim
Ispružiti ruku
Preko ruba vremena i sna,
Nasloniti misao
Na tvoje rame,
Blistat tvojom zvijezdom
Usred ruba tame,
Pa neka bude
Što biti mora,
Jer
Što je život
Nego kaplja soli
U vječnoj igri
Ljubavi i...
...boli...