13

utorak

ožujak

2012

Sve dok ima nas...

U svakom buđenju vjetra
osjećam dodir tvoj,
iz daljina
miluje moje usnule suze
dok kaplju tiho na dlan.
U svakom jecaju tišine
tvoj čujem glas,
notama
glasnijim od života
do zadnjeg daha
produžuju moj san
i znam
negdje iza granica bola
i tvog mora što se u meni pjeni,
postoji nada
sve dok ima nas...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.