25.11.2012., nedjelja
Video i ne vidio čuda!
Video i ne vidio čuda!
nedjelja , 25.11.2012.|
Tu sam. To obitelj, to druženje, to gledanje videa, naših kućnih kazeta, obiteljskih snimaka, od davnina i na mjesto da pojačam doživljaj, barem do euforije, neeee mene pere depra. Pere li ga pere. A i ta video kamera sranje u rukama "režisera" Ono. Hodaju oni kroz park, a ja snimam. I hodaju oni i hodaju i hodaju, o jebemtimamu, hodaju 2 h, a ja snimam. I sad to moram gledati. Kad sam imal "super 8", pa 3 minute filma, još kak sam si razmišljal kaj bum snimal, kak i di. E to je bila režija. Poima nemate koji film sa radnjom se da smjestiti u samo tri minute. Evo scenarija od jednog snimljenog. Tema je bila "Potjera" Mjesto radnje plac Dolac. Ja i žena kupujemo. Ne Zmaj, filmska žena. Ja smotan, a ona oštrokonđa. Non stop nekaj zanovijeta i sere. U jednom momentu džeparoš joj otrgne torbicu i bježi. Ja zbunjen. Film je bil njemi. Frend se za snimanje obukel ko pravi klošar, ono lopov, lopov. Kad je počel bježati sa torbicom, od nekuda se stvoril milicajac i dok smo se mi snašli, on je već bil na podu i dobil 5-6 puta pendrekom i po glavi i po plećima. Ondak smo priskočili mi i objasnili u čemu je stvar. Za to snimanje smo imali pisanu dozvolu od tadašnjega SUP-a. Kurac si ondak mogel šarati kamerom di si ti štel, a onoliko unutrašnjeg i vanjskog neprijatelja, što se kasnije potvrdilo kao gorka istina. Eno, nema više te Hrvatske. ........................... Tu smo napravili pauzu, dok nam kolega glumac ni došel sebi. Mislim, pendrek i milicajac su bili pravi, ne filmski. Da nastavim......................... Stojim ja, a ona kišobranom po meni i u stilu: -bedak jedan idi ga ufati i trk ja za njim i uhvatim ga dole na Tkalči (no, nisam trčal čitavo vrijeme, neg smo kadar premjestili tamo) i držim ga, kada,................... obojica vidimo, prilazi nam "moja" žena i oboje u bijeg od nje. The End ono, Columbija Pičkers, odjava, blabla 3 minute U režiji frendice, kaj je studirala režiju. Frend joj je isto napravil film. Radnja selo. Muž ode na polje, dolazi poštar, ševi, a eto muža iz polja i potjera. Puno explicitnih scena. Tu sam trebal glumiti, tu, a ne po placu. Faca s placa. I sad vrti kazeta u videu i dio gdje je kamera fiksirana, a ja bacam fotke na stol, pred objektiv. Slide show! Ja to zmislil prije 100 godina. Prvi analogni, na žgance. U podlozi svira neka mjuza i pita mene sin: -ko to pjeva? Meni poznato no nemrem se sjetiti, a imam LP, negdje. -poima nemam Približi Marko mobitel tiviju.................... -kaj delaš? -snimam, pa bu mi rekel koja -zajebavaš? -ne Nakon 5 sec. prekine, drka nekaj po gumbima i veli tko pjeva i koja je stvar. Paf sam ostal. |
