22.02.2026., nedjelja
Petokraka sa pet kraka
Petokraka sa pet kraka
nedjelja , 22.02.2026.|
Prolog Ode Blog, ali ode i petokraka! I što ću ja sad jadan? PETOKRAKA, PILOT I POLITIČKA PANIČARENJA **************************************************************  Gore na fotografiji je pilotska značka moga oca. Godina 1959. Lovačka avijacija. Nebo, brzina, odgovornost. Na njoj je petokraka. Danas bi je neki zabranjivali. Ne zbog moga oca. Ne zbog pilota. Ne zbog povijesti. Nego zbog ideološkog refleksa. Zanimljivo je kako simbol postane opasan tek kad nestane sadržaja. Petokraka je bila oznaka vojske u kojoj su služili deseci tisuća ljudi iz Hrvatske. Među njima i moj otac. Ljudi koji su letjeli, liječili, gradili, radili. Jesu li svi oni ideološki ekstremisti? Ili su jednostavno živjeli u vremenu u kojem su rođeni? Ako ćemo zabranjivati simbole zato što ih je koristio režim, onda budimo dosljedni. Hoćemo li zabraniti i sve što je nastalo u toj državi? Tvornice? Mostove? Infrastrukturu? Sportske uspjehe? Ulice koje i danas koristimo? Petokraka nije jednaka totalitarizmu. Kao što ni šahovnica nije jednaka ustaštvu. Simbol bez konteksta je komad metala. Problem nastaje kad politika živi od podjela. Kad se simboli koriste kao dimna bomba da se ne govori o realnim problemima – plaćama, iseljavanju, zdravstvu, korupciji. Kad netko s mizernim brojem glasova dođe u poziciju da ucjenjuje većinu, onda problem nije u zvijezdi. Problem je u sustavu. Ovo nije obrana režima. Ovo je obrana uspomene na čovjeka koji je letio brže od politike i umro prije nego što je simbol postao važniji od djela. Moga oca se ne može izbrisati. Niti njegovu značku. Niti povijest. A tko se boji komada lima s pet krakova – možda se zapravo boji suočiti s vlastitom nedosljednošću.  Ili ćemo priznati ono očito: da je većina ljudi jednostavno živjela u vremenu koje im je dano. Petokraka nije kriva za zločine režima. Kao što ni šahovnica nije kriva za zločine NDH. Simbol ne puca. Ljudi pucaju. Sustavi naređuju. Ali simbol je politički koristan. Jer dok raspravljamo o zvijezdi, ne raspravljamo o korupciji. Dok se bavimo limom s pet krakova, ne bavimo se praznim selima. Dok urlamo o prošlosti, ne pitamo zašto je budućnost rasprodana. Najglasniji su često oni s najmanjim legitimitetom. Kad netko s par stotina glasova dijeli ultimatume državi – to nije domoljublje. To je groteska demokracije. Zabrana simbola neće riješiti moralni nered. Zabrana petokrake neće izbrisati povijest. Može samo pokazati koliko smo nesigurni u vlastiti identitet. Moj otac je letio iznad ideologija. Nebo nema lijevo i desno. Ili znaš pilotirati – ili padaš. A tko danas panično maše zabranama – možda ne zna upravljati ničim, pa barem upravlja strahom. Zvijezda na ovoj znački nije prijetnja. Ona je uspomena. I uspomene se ne zabranjuju – osim u društvima koja se boje istine o sebi. |
15.02.2026., nedjelja
Zid medalja
Zid medalja
nedjelja , 15.02.2026.|
I jedna roditeljska iluzija. PROLOG Nedavno, nakon dugog vremena sam se čuo sa našim "NF" - om daaa, kak su deca, jel još veslaju, jel stariji još sa curim Riječankom... Koincidencija je bila što ju je NF uslikao na korzu i objavio na Blogu, he, he. Ne znajući za nju! I tak mi se ovih dana vrte flashback-ovi, zimska olimpijada u Milanu, zajebancija sa Chat GPT-om.  Cilj su mi bile generirane fotke mene sa OI, i u spiki sa AI, On meni otkriva, da sam i ja zaslužan za medalje Sinova. -pa nisam ja veslal! Pa mi je objasnil. Palo mi na pamet da imam dosta materijala za novi post. ************************************************************************************************* U našoj kući zidovi nisu za umjetnost. Oni su za metalurgiju.  samo dio Oko 300 medalja. Dva sina. Skif, dvojac, četverac, osmerac. Ako postoji nešto što pluta i ima vesla — oni su to probali. Mlađi – soler u skifu. To je disciplina “sam si pa se misli”. Ako brod ide krivo — ti si kriv. Ako ide savršeno — isto si ti kriv. Psihologija s veslom. Stariji? On se, kako ja volim reći, “švercao” u osmercu. Ali osmerac nije šverc. Osmerac je Stroj. Osam ljudi koji moraju disati kao jedan organizam. Ako jedan zakasni pola sekunde, voda to zapamti. ROWING "INCHES" Živimo blizu jezera. To znači da su u pauzi znali doći doma. To također znači da kuhinja nikad nije bila samo kuhinja. Prehrana je bila znanstveni projekt. Treneri su nam diktirali recepture. Jednog dana poruka: “Danas samo lagano. 120 grama riže. Bez umaka. Piletina na pari. Bez soli.” Bez soli. Mama je pogledala mene. Ja sam pogledao vagu. Vaga je pogledala rižu. Riža je izgledala kao kazna. Klinci sjede za stolom. Gledaju tanjur. Gledaju mene. Kao da sam ja potpisao pravilnik o prehrani reprezentacije. Naravno da su pojeli. Naravno da su poslije pitali: “Može li barem malo… nečega?” Ne može. Jer Stroj mora biti podmazan. A podmazivanje u veslanju nije slanina. I onda jedno jutro. Magla. Onaj tip magle kad ni jezero ne zna da je jezero. Pet ujutro. Minus tko-zna-koliko. Stojim na obali, ruke u džepovima, pravim se da mi nije hladno. Start. Zaveslaji. Tišina. Samo zvuk vesla i vode. To treba čuti uživo i doživjeti. Na...sad se ježim. I tad shvatiš — nije stvar u medalji. Nije ni u vremenu na 2000 metara. Stvar je u tome da si tu. Da gledaš. Da šutiš. Da vjeruješ. Prvu medalju donijeli su doma mokri, promrzli i ponosni. Stavili je na stol kao da su donijeli Nobelovu nagradu. Mi smo je gledali kao da je zlato. A bila je bronca. I tako je krenulo. Danas na zidu visi oko 300 komada metala. Ljudi kažu: “Bravo dečki!” Ja gledam zid i mislim: “Dobro je. Preživjeli smo i rižu bez soli. I maglu. I startove. I živce.” A ja nemam ni jednu medalju. Ili možda imam. Ako postoji disciplina: Dizanje u 5:00 bez komentara Vožnja po magli Logistika bez greške Povjerenje bez uplitanja …onda sam barem veteran. I zato ću među tih 300 medalja staviti i svoj plakat. Ne zato što sam nešto osvojio. Nego zato što sam bio dio ekipe.  Oznake: veslanje, Milano 2026, Olimpic |
Pozdrav iz Cortina-e
Pozdrav iz Cortina-e
|
|
08.02.2026., nedjelja
Djeca
Djeca
nedjelja , 08.02.2026.|
Ovaj naslov na naslovnici Blog. hr-a, pa "Top bloggeri" pa ja bum se sudaril sam sa sobom, sa tim ikonama, avatarima. Katastrofa. Bila kći, nismo je vidjeli. Juha, neka posebna, pred vratima, ono, tikva, klinčići, cimet, vragsigaznal. Zmaj spava, danas dere noćnu, a ja iz dućkasa. Non stop neki kurac fali ukući! Ma gledam klince, razmišljam o njima. Ja više nisam dijete. Nemam ni oca, ni majke...siroćek. Oni jesu...i dok bumo Baba i ja živi, oni bu djeca. Stalno flash-ovi iz života, normalno, oni najgori, kad si u stresu. Razne boleštine, a i nepodopštine. Odgojiš ti to, odu svojim putem i tek onda pizdarije. Javi se Stariji sin: -bok stari, buš me nedelju vozil u Varaždin? -Zakaj? -idem skakati zpadobranom -??? -tandem skok sa instruktorom...da vidim kak je to -pa milu ti Majku jebem, pa deda ti se srušil zavionom i poginul, još sad trebam i tebe zgubit krvi ti Isusove -joooj, daj ne drami  koliko se dalo izvući iz videa I to si još platil ovaj skuplji skok...sa 3.500 m...da bude veći frajer, a budala ne zna da se isto razbiješ i sa 1500 i sa 3500. barem ti ostane nekaj nofci za ukop, maspater!!! Drugi sin, srednje dijete, mali je Lumen, diplomiral na Strojarstvu, magistar ing. Tajo preponosan... -jooj Tata, faks ti je pičkin dim, sam trebaš biti uporan. To bi i ti završil! -daj ne seri molim te...kaj ti ne kužiš da sam ja podkapacitiran za takvo što? I nađe si tam i djevojku, još veću lumenicu isto sve i sad bu se u 5. mjesecu ženili. Ali... to ne znaš koji je veći luđak. ??? Odu u jebeni Graz i oni tam nađu spiralni tobogan, gore od tvrđave, pa do dolje. Odma fiju. Zima, snijeg do preg glave, tam negdi u pičci materini u Italiji, eto njih tam. Mi doma gledamo dnevnika. Jesu li živi, ili nisu. Po Jadranu idu na Mljet di poskoci skaču, sikću, ili Lastovo, ono, di je dragi Bog rekel Zbogom. Auta imaju, no neeeeee, biciklima i vlakom dolje. Ma nije meni do mene. Mater će si ubiti, a i ona Svoju Mater. Oni kad su negdje, moja i njena imaju otvorenu liniju 24 h. Odu u Rim, nedjelja, Papa ima Angelusa, zovem ih...odite si pogledati Svetoga Oca... a Oboje kršteni...krvi im Isusove, ma neeeeee, Oni se već pentraju po nekim zidinama. Ma nemram naći tih slika. Pa imam milijun slika.  imgbb kontakt   Bili i u Americi...New York, Baltimore, gore Niagara...velim Zmaju: -sigurno će Bačvom dolje niz Nijagaru... Ubila me skoro, sva sreća nije bilo bačvi, bačava, već kak se veli. Kći? A to stalno neke melodrame tipa španjolskih i turskih sapunica. Bolje da šutim. Te produkcije bi trebale snimati ta smeća po Nama. Nebi imali vremena za desetminutne pizdarije plakanja, cmizdrenja i narikanja. Dinamika i turbulentnost...tipa Tom Cruse...Nemoguća misija 1., 2., 3., etc.. Kad bude neka pizdarija: -eno, na tebe je ili -eno, isti ja Ja??? Imam i ja toga, samoooo, malo promoćurniji. Sad se spremam za let oko Mjeseca u Misiji Artemis II. Da, stvarno... no o svemu u budućem postu. U stalnom sam kontaktu sa NASA-om. Prijavio sam se na Njihov poziv kao Virtualni Gost. Naime, Da se razumijemo odmah: moja guzica ostaje na Zemlji, zakucana u fotelju, pod gravitacijom, dekicom i daljinskim. Ali moja duša? Ona ide oko Mjeseca. Na SD kartici. Imenom i Prezimenom!!! Nije idealno, ali hej — i Tesla je počeo u garaži.  Misija je odgođena za Ožujak, sa mogućnošću lansiranja Artemis II i u travnju. Čekam! Sam da nam ne uvale tri svinje, jer bu ih sigurno meni uvalili. A onda... nebi štel da bude ponovo: -“Houston, we’ve had a problem.” Jel, ak bum Ja...99 % da bu bilo da bu Houston imal problema: Houston: “Artemis II, this is Houston — we have a problem.” Artemis II: “Go ahead, Houston.” Houston: “The pigs are fully trained and ready to press their buttons.” Artemis II: “Copy that.” Houston: “Tell Alex to feed the pigs — and not touch anything.” Alex: “…Roger that.” |
07.02.2026., subota
Probuđena krava
Probuđena krava
subota , 07.02.2026.
 Nemrem odoljeti. Vjerojatno sam u prošlom životu bio krava. U slijedećoj reinkarnaciji bum valjda opet tuljan, kao sada!??? |
05.02.2026., četvrtak
"Neuzoriti" i "Uzoriti" narkomani - društvena iluzija!
"Neuzoriti" i "Uzoriti" narkomani - društvena iluzija!
četvrtak , 05.02.2026.|
Društvo ima čudan, ali vrlo praktičan mehanizam. Problem nije supstanca, nego slika osobe koja ju koristi. E sad bi tu dobro došel nekakav P R O L O G Znači, najebali ste, ide roman. Ovaj tekst nije o drogama. Ovo je tekst o dozvoli. O tome tko smije biti ovisan, a tko mora biti kažnjen! I o tome kako ista kemija, u različitim rukama, postaje ili problem - ili terapija.  moje jutarno-večernje supstance A sada krešendo, drito u bulju... Ako je čovjek neuredan, na ulici, izvan radnoga sustava, zovemo ga narkoman, prijetnja, sramota, problem. Ako je zaposlen, funkcionalan, obiteljski čovjek, ide u Crkvu, glasa, plaća porez... onda je on "na terapiji" "ima anksioznost" ima problem s tlakom" "mora nešto uzeti da izdrži". Supstanca je često ista ili slična. Razlika je u ambalaži i legimitetu. Apoteka kao društveno prihvaćeni Diler Ulični Diler...prodaje supstancu, bez garancije, bez letka Apoteka...prodaje supstancu, s pečatom, s dozvolom, s blagoslovom sustava Jedan je kriminalac, drugi je zdravstveni djelatnik!!! Ali ovisnost ne pita za diplomu, ni za Oltar!!!  Najopasnija je ona koja se ne vidi. "Ulični narkoman": "vidi da ima problem". "društvo mu to stalno govori". "Uzoriti" narkoman...ima recept, ima opravdanje, ima rutinu, ima identitet koji ga štiti. I zato često...nikada ne propituje, nikad ne staje, nikad ne pita: -Zašto mi ovo treba svaki Dan! Moralna hipokrizija, ne zdravstvena briga Društvo ne mrzi drogu, društvo mrzi neurednu, neproduktivnu ovisnost. Dok god dolaziš na posao, ne smetaš, funkcioniraš, ovisnost je "pod kontrolom". Kad ispadneš iz stroja-postaješ problem! Ne postoje uzoriti i neuzoriti narkomani! Postoje samo: -legalni i ilegalni -vidljivi i nevidljivi -prihvatljivi sustavu neprihvatljivi sustavu A ovisnost? Ona je slijepa na propise, vjerske obrede i društveni status. Sad na kraju posta, odvrtili su mi se neki naslovi...kajjaznam... -S receptom si pacijent. Bez recepta si narkoman! -Diler u haustoru i diler u apoteci-razlika je samo u dozvoli. -Uzoriti narkomani: rade, mole se i uredno dižu terapiju -Kad droga ima pečat, zovemo ju terapija!!! Nebi više, no moram još samo jednu anegdotu od moga Zmaja. Došel joj na odjel pacijent...sa dijagnozom, no sekundarna dijagnoza mu bila i narkoman. I sad u osnovnom, dobiva i terapiju Heptanonima. To mora progutati pod nadzorom moje Drage! Nema Li-La, jer su skloni manipuliranju. On, živi u Indiji, u Komuni... i sad spika, malo po malo i sazna žena... -naslijedil sam Tu jako puno nekretnina 5 stanova i dvije kuće, pa to Rentam -Pa kak nađete te komune Tam? -joj, Sestro...uletite u prvi Int Cafe i nađete ih 500 I tak to iiii, jedan dan lamentira on Dragoj, poslije gutanja Heptanona, kak: -Joooooj, kaj sam ja Bogu skrivil, da uz sve one ljepote prirode i prirodne supstance Ja sad moram Tu živjeti na ovoj jebenoj kemiji!!! VRH |
04.02.2026., srijeda
Kurkuma naživo i pečeni češnjak
Kurkuma naživo i pečeni češnjak
srijeda , 04.02.2026.
 Neki dan sam naletio na živu kurkumu. Ima mi hipnotizirajuću boju. Nemrem je se nagledati. Ma, fol sam počel zdravo živjeti, a i dalje pušim i pijem...mo'š misliti, n'da. Specifikum za Kurkumu i njen "kukurmin" je da treba biti "probavljiv" u smislu da tjelo može izvući njene benefite, treba biti povezan na neku masnoću (maslinovo ulje), ili 2000 % jači "Piperin" iz crnoga papra. Ovo sve pišem u smislu benefita krvožilnoga sustava. Masu video klipova po internetu zapravo krivo pokazuju efekte zdravih namirnica.  Ovo ne postoji!!! To što si do sada nezdravim životom, pokupio, to si pokupio i to ti ostaje. Spasiti se možeš jedino, zdravom prehranom u smislu da povećaš elastičnost arterija i protu upalnim tretmanom. Plak i kolesterol ostaje...jedino ga možeš "poglazirati", da se ne otkidaju komadići i šeću okolo i na taj način prevenirati infarkt. Ja si kuham čaj od cikle, đumbira, kurkume, sa biberom, maslinovo ulje, češnjak. (njega na kraju minimalno kuham, radi Allicina) Čaj popijem, a celulozu pojedem. Navečer sam si pekao češnjaka u maslinovom ulju. Obožavam ga. Top aroma. i onda onak na kruh sa maslacem. -Mmmmmmmmmm rekla bi Ugarkovička čka čka    Oznake: kurkuma, pečeni češnjak |
