Danas ćemo o zaseki,
pašteti od špeka,
čistom autohtonom hrvatskom jelu, vrhunskoj gastro deliciji.

Naravno, kao i čvarci, kulen, pršut, sarma i ostalo,
naši zločesti susedi tvrde da je to njihovo, a ne naše.
Slovenci!
Zlo svih zala!

Tko su ti susedi?

Oni su zapravo alpski hrvati, koji su se naselili na taj teritorij bježeći pred najezdom turaka, već tam od stoljeća VII.

To dokazuje njihov jezik.
Mješavina slavonsko dalmatinsko zagorskog s blagim akcentom bosanskog.

Većina su Slavonci, dalekim porijeklom, što i dokazuje današnji naziv tog planinskog naroda - Slovenci.
Pretežno su plavi, radi velikih visina, a i mješanja sa divljim germanskim
plemenima.
Zadnjih 50-tak godina genetska slika im se mijenja na bolje,
zahvaljujući bosanskim gastarbajterima.

Skloni su svojatanju svega, ne samo jela, već i
drugih materijalnih i nematerijalnih dobara.
Jako ratoborni.

Jednom prilikom u Kamniku, kad sam si naručival poznate slavonske kobasice, zvane "Kranjska", konobar me bezobrazno napal riječima:
-mater krvavi pekel, hudič jeden, tukaj so Štajerske, Kranjske in ne.

Kolega je isto doživio neugodnost. Štel si je naručiti "zagrebački odrezak"
i na teleći pogled konobara, počel mu je objašnjavati da je to ko bečki odrezak, ali samo punjen sirom i šunkom, našta mu je ovaj sarkastično rekel:
-Telec jeden, se to tukaj pri nami imenuje Ljubljanski zrezek.

I more su nam šteli prisvojiti.



Na vam more, jebalo vas more!

I baci mene maščoba u flashback-ove djetinjstva.
Jurim od zore šumom, gore između Pantofčaka i Mlinova,
naoružan, pračkom, lukom i strijelama, te kopljem,
sa hordom svojih Komančerosa i upadnemo u kaubojski logor te ih zarobimo.
Veli šerif ovih kauboja, ovima svojima, neki crni:
-šta hoće ovi indijanci?
E, onda sam mu prišel i odvalil takvu šljagu, da se zasral.

I tak, umoran od jurcanja, dojurim baki doma u kuhinju:
-baka, daj kruha masti šećera!!!!
-nema šećera
-daj onda masti i paprike i češnjaka

Ni bilo smokića, čipsa, Cola, bonkača, Snickersa, Lion-a!
A-aaa!
Malinovac sa sodom kod starog Carevića u "Veselom kutiću"
je pal jedino, kad je deda dole kartal Belu, ili Šnapsa.

Jednom sam i rakiju moral popiti!
Baka me poslala dole po dedu. Bila je ljuta.
Daaa, kaj svaki dan mora biti u birtiji i piti, te ostala blablabla i velim ja
to sve dedi i molim ga da ide s menom doma, kad on, onak ljutito:
-Sjedaj tu. Miliću, deder nam donesi dvije rakijice.
Ovaj donese:
-pij sada
-ali deda.......
-pij rekoh
I trgnem ja nju, a ono ljuto, odvratno, užas.
-kako ti je?
Pita deda.
-užas jedan deda, bljaaaak
-Eto vidiš. Pička li vam materina i tebi i babi,
a vi mislite da je meni lako, od rane zore sjediti ovdje!!!!
Poslje mi je bilo lijepo.

Napravil sam si doma danas po uzorak te hrane.

Kak je "nezdravo", već sam trebal u 25. crknuti, maspater,
no gle me.
Oooooooo medicino, jebem li te, tebe i te, kaj im diplome daješ!





E to je ta ZASEKA





Ko je ono rekel:
-ajoooooj, po ovoj vrućini, samo dvije bobe grožđa

I ja bi tak da sam poslje poroda moral biti u inkubatoru.
Mene je druga nesreća zadesila. Kad sam zletil van, onak skliski,
sam onoj smotanoj babici, zletil iz ruku i opal dole na pločice
i to na glavu, maspater.

Da dvije bobe dnevno.
Pa moraš umrijeti, oćeš, nećeš, kad, tad.