Zona sumraka, 1.dio
Danima zovem doktoricu opće prakse. Treba mi uputnica.
Godinu dana nisam bila kod nje.
Zvala sam stotinu puta na dan, bez pretjerivanja.
Napravim se luda, zovem Dom zdravlja. Da me prebace s nepostojeće centrale na njen lokal.
Ne ide.
Govori mi to adminsitrativna službenica, koja sa mnom razgovara kao da sam UTEKLA s psihijatrije.
Nema naručivanja. Kaže mi ova s druge strane žice.
Rade oni, rade, ali doktorica ima zamjenu, jer su JOŠ godišnji odmori.
Kakvi godišnji odmori, sunce vam jebem. Pa, nisu još ni počeli!
Odem jučer pred ordinaciju.
Obavezno naručivanje. Velikim slovima piše tako da vide i oni ćoravi.
Zovem peti dan.
Svakih par minuta. Dok ne popizdim.
Jel' to besplatno zdravstvo o kojem je mudri Dujmović zborio kod Stankovića neki dan?
Ko' da ga je ne'ko potplatio da onako lupeta o zamjeni kuka, pa srca, pa opet kuka...
Besplatno?
Samo kod nas i na Kubi.
Iz svake plaće se izdvajaju NEMALI doprinosi za zdravstvo na mjesečnoj osnovi. To je zakonom regulirano.
Svako doktor ima glavarinu po glavurini svog pacijenta. Došo' il' ne došo'.
Isto zakonom regulirano.
Opet je zakonom regulirano dopunsko osiguranje koje jest besplatno, ali moraš toliko biti siromašan da ti ne padne na pamet da bilo gdje ideš a kamoli k doktoru.
E,onda je besplatno.
I, to dopunsko je regulirano zakonom. I, nije obavezno. Ali, bolje ti je da ga paltiš. U suprotnom si jebo' mačku mater. Jer možeš završiti u bolnici. I, onda će te dan koštati ko' noćenje u Esplanadi.
Jel' to besplatno zdravstvo? Nad-naravni real-socijalizam?
Jesmo mi svi sišli s pameti?
Ili to samo ja sviram kurcu, umjesto da živim život dostojan jedne plavuše u četrdesetim?
Švapska medicina ili o onima koji su ipak studirali medicinu
Rijetko idem k doktorima, jer imam iskustva. Čak dobrog, kako ostali prolaze. Ipak, idem rijetko.
Ja sam jedna od onih koja vjeruje "da je švapska medecina najbolja", a kako kod nas nema švapskih doktora, stvar uglavnom uzmem u svoje ruke, pa se tenkiram s kojekakvim prirodnim sirupima. (pritom, to ne spomenem ovi doktorskim ziherašima, jer bih mogla fasovati uputnicu za doktora koji se bavi 'lepim ponašanjem...')
No, kad moja djeca dođu na red, i kad isprobamo sve mamine, bakine i moje rukotvorine, a temperatura uglavnom ne padne od propolisa, odem k doktoru. K doktorici, bolje rečeno...
Gleda me danas doktorica ko' da sam ja bolesna, i u polumraku ordinacije pita kako Irina kašlje ovaj put. Kažem joj, "ovaj put to više ima prizvuk laveža jednog velikog psa..."
"Prošli put je roktala kao omanja svinja, danas kašlje kao oveći pas... Dakle, krasno... Blago djeci s ovakovom mamom, i meni s ovakvim pacijentima...", nastavila je doktorica...
Kad se prestala smijati, pitam je kako je ona... "Dobro sam, danas je dobro... Malo je manja gužva... Ali, ovih dana je kolekcija jesen-zima bila sve prisutna: gnojne angine, crijevne viroze, visoke temperature..."
"Onda sam ja sretna s mojom djecom, jel' da?", pitam je...
"Pa, ne može vama nitko ništa kad vidi kako se i koliko smijete..."
Eto, odmah mi je polumark ordinacije postao poput svijetleće pozornice.
"Hvala Vam", kažem joj.
"Hvala Vama što me uvijek nasmijete...", čula sam kako govori dok sam izlazila iz ordinacije...
Otišla sam s mojom Irinom u još jedno prohladno popodne smijući se od uha do uha, i razmišljajući kako nam je zaista toliko malo potrebno, a da to zapravo niti ne znamo.
Oznake: doktorica, medicina, sirupi i lijekovi
22.04.2013. u 15:10 | 1 Komentara | Print | # | ^