Zona sumraka, 1.dio
Danima zovem doktoricu opće prakse. Treba mi uputnica.
Godinu dana nisam bila kod nje.
Zvala sam stotinu puta na dan, bez pretjerivanja.
Napravim se luda, zovem Dom zdravlja. Da me prebace s nepostojeće centrale na njen lokal.
Ne ide.
Govori mi to adminsitrativna službenica, koja sa mnom razgovara kao da sam UTEKLA s psihijatrije.
Nema naručivanja. Kaže mi ova s druge strane žice.
Rade oni, rade, ali doktorica ima zamjenu, jer su JOŠ godišnji odmori.
Kakvi godišnji odmori, sunce vam jebem. Pa, nisu još ni počeli!
Odem jučer pred ordinaciju.
Obavezno naručivanje. Velikim slovima piše tako da vide i oni ćoravi.
Zovem peti dan.
Svakih par minuta. Dok ne popizdim.
Jel' to besplatno zdravstvo o kojem je mudri Dujmović zborio kod Stankovića neki dan?
Ko' da ga je ne'ko potplatio da onako lupeta o zamjeni kuka, pa srca, pa opet kuka...
Besplatno?
Samo kod nas i na Kubi.
Iz svake plaće se izdvajaju NEMALI doprinosi za zdravstvo na mjesečnoj osnovi. To je zakonom regulirano.
Svako doktor ima glavarinu po glavurini svog pacijenta. Došo' il' ne došo'.
Isto zakonom regulirano.
Opet je zakonom regulirano dopunsko osiguranje koje jest besplatno, ali moraš toliko biti siromašan da ti ne padne na pamet da bilo gdje ideš a kamoli k doktoru.
E,onda je besplatno.
I, to dopunsko je regulirano zakonom. I, nije obavezno. Ali, bolje ti je da ga paltiš. U suprotnom si jebo' mačku mater. Jer možeš završiti u bolnici. I, onda će te dan koštati ko' noćenje u Esplanadi.
Jel' to besplatno zdravstvo? Nad-naravni real-socijalizam?
Jesmo mi svi sišli s pameti?
Ili to samo ja sviram kurcu, umjesto da živim život dostojan jedne plavuše u četrdesetim?
