SUCK MY SCARS

Shvatila sam da mi se cijela arhiva bloga izbrisala. Oko godinu i pol pisanja znači, malo više. Sranje. Bilo je svakakvih postova i sada sam ih baš čitala (ja ih imam usnimljene). Znam da sam već par puta objavljivala sve svoje stare postove pa neću opet, ima ih cijela hrpa. I trenutno čitam postove stare godinu dana i ipak vidim koliko se toga promijenilo. Dosta toga. Prije godinu dana sam bila opterećena s time što su me svi oko mene (iz razreda) ispitivali o tome kako se drogiram ili kada ću se ubiti (to mi se gadilo, i dalje mi se gadi). I ne znam ni sada zašto sam se toliko opterećivala s time. Naravno da sada vidim koliko je to bilo glupo. Uvijek treba proći neko vrijeme da se smiješ vlastitim postupcima. Recimo, u 7. razredu sam bila jako isfrustrirana. I onda sam počela voditi dnevnik uostalom. I ovo ljeto mi je bilo dosadno i išla sam čitati sve svoje stare dnevnike i smijala sam se svojim starim zapisima. Vjerojatno ću se jednog dana smijati svojim halucinacijama i opsjdnutosti glazbom i Kurtom i svemu tome šta me sada okružuje. Ipak mi je najsmješnije to što sam uvjerena da se ne mjenjam ni malo. Sada vidim koliko sam u krivu. Zanima me šta ću o svemu ovome misliti kada budem starije kojih recimo 5 goidna, ako još uvijek budem imala blog. Bit će to zanimljivo. Osim ako ostanem ista. Nadam se da se neću smijati feminizmu i nadam se da se neću smijati riot grrrl-u i svemu tome. Onda bi samu sebe razočarala. Imala sam i ja faze, a da sama nisam ni znala da sam ih imala. Mislila sam da je to nešta šta će trajati vječno.
SVE MOJE FAZE

7. razred - PUNK
Znači da, slušala sam punk bendove, uz Nirvanu i pušila sam i pila pivo i mislila sam da sam zbog toga užasno cool. Bila sam presretna kada sam smjela biti do 11 vani, mada sam uglavnom bila do 10. Također sam bila jako cool kada sam jela lišće. Jedina dobra stvar koju sam to ljeto napravila je kada sam s prijateljicom kupila sladoled u nekom kartonu pa smo to jele rukama i tako prljave si prljale odjeću. Ili kada smo kupile Lego šlag i oblatne pa smo to jele. Jedina dobra stvar koju sam to ljeto napravila dok se nisam zbog depresije zatvorila u kuću, ali to je bilo tek na kraju ljeta.

8. razred - METAL
Ne znam ni sama kako, ali najednom sam prestala slušati punk zato što sam ga povezivala s onime šta mi se na kraju ljeta desilo i zbog čega sam se još više povukla u sebe (šta je to nikada nikome nisam rekla, niti vjerujem da hoću,). I tako, počela sam s Metallicom, oni su mi bili najdraži. Ali imala sam i neku kompilaciju sa svim ostalim metal smećem. Istina je da sam slušala i alternativu i sve to, ali najviše sam slušala metal. Čak sam i imala (i još imam) kartu za koncer od Metallice. Ali jedan dan promijenio je sve. Taj dan kada sam kupila kartu za Metallicu, onda sam kupila i singl CD od Polly Jean (rare za samo 19kn) i jako mi se svidio. Metallicu sam prestala skušati kada je koncert otkazan. A općenito sam prestala slušati metal i sve to jer sam shvatila koliko sam glupa bila.

1. razred - DEPRESIJA
Počelo je malo prije upisa u srednju školu. Počela sam se još više povlačiti u sebe i bila sam jako nesretna. Mada su me "prijatelji" (koji su se stalno iskazivali da uopće to nisu) stalno zvali da idem van s njima (onda sam uvijek imala novaca pa sam stalno častila), ali ja sam odbijala. Ostala sam kod kuće i plakala sam i slušala glazbu. U to vrijeme sam se počela slušati alternativu zahvaljujući tome što sam cijele noći provodila gledajući emisije tipa Alternative Nation ili Flipside. Saznala sam za hrpu bendova koje sam počela voljeti. Također sam opsesivno pisala pisma zamišljenim osobama i dnevnik. Nažalost, pisma sam bacila, ali dnevnici ostaju. Spavala sam cijelo popodne skoro i veliki dio jutra. Bila sam stvarno užasno nesretna i htjela sam se ubiti i to sve, sada mi je to smejšno. Onda sam otkrila glazbu Polly Jean još više i zaljubila sam se u cijelu to ideju i sve to. Kada je počela škola bilo mi je još gore. Uglavnom, cijeli taj razred sam otkrivala nove bednove. Sve dok...

3. i 4. mjesec 1. razreda - IZGUBLJENOST
Opet sam se počela družiti sa starim "prijateljima" plus s Mrkvom i ovima. To je rezultiralo time da sam počela piti. Jako piti. I onda sam pila ljekove i alkohol u isto vrijeme i slične stvari. I htjela sam probati LSD i haroin. I stalno sam htjela pobjeći od svega. Nakon ta 2 mjeseca nisam mogla izdržati i opet stara priča - povlačenje u sebe i čekanje da bude bolje, pisanje, ne rađenje ničega.

7. mjesec, - sada - SREĆA, ALTERNATIVA, RIOT GRRRL, ZALJUBLJENOST
To je bilo poprilično sretno razdoblje, jedno od najboljih. Konačno sam upoznala prave prijatelje koji stvarno to jesu i zabavljala sam se kao što se nisam zabavljala prije. Snimila sam film i sve to, bilo je super. Jedno vrijeme sam imala i bend i išlo nam je sve dok se nismo posvađali. Ja sam ispala krvia za sve, mada se tek kasnije vidilo da sam bila u pravu. Također sam se uspjela i zaljubiti. Inače mi to ne uspjeva jer nikada niko nije dovoljno dobar i na svakome vidim samo mane i svi se muški ponašaju kao kreteni. Internet je svemoguć i upoznala sam ga. I izgled nije bitan, bitno je ono šta je unutra.

I tako, sada sam sretna, a danas mi je dobar dan. Nabavila sa ORIGINAL DVD Mulholland Drive. Konačno. Ne mogu opisati koliko volim taj film. Volim ga zato što se cijeli film ne zna šta je san, a šta je istina. Volim ga zato što je čudan i što ga se mora pogledati više puta da bi ga se shvatilo. Volim ga zato što moram biti skoncentrirana dok ga gledam. Volim ga zato što svaki put kada ga gledam otkrijem nešta novo. Volim ga zato što ljubavna priča u filmu nije normalna i zato što je, mada je film Američki, potuno neamerička. Volim ga zato što se mogu poistovjetiti s likovima, mada opet ne u svemu. Mogu shvatiti Diane zašto je bila nesretna toliko i sve to. Mogu shvatiti zašto joj je taj san toliko značio i zašto ga je sanjala. Također mogu zamisliti zašto je bila takva kada se probudila. Uostalom, i ja sanjam ono šta nemam. Pa ja sam u onom svom snou u nastavcimama zaručena s Kurtom i imam bend i sviramo koncerte. I uvijek mi je odlično i nikada nisam umorna. U snu ni zbog čega nisam nesretna i sve ide onako kako ja želim. Zbog toga ja toliko i volim sanjati valjda. I često sanjam kada sam budna- Točnije sanjarim. Pod nastavnom me to spašava od dosade. I da, uvijek sanjam u bojama i stvarno su mi snovi tako realistični da ih često pobrkam s realnosti. Ne znam o čemu da dalje pišem. Ima ko ideju o čemu da bude idući post?

Wich PJ Harvey you are?

You are the "Dry" PJ Harvey Take this quiz! Quizilla | Join | Make A Quiz | More Quizzes | Grab Code

What Chick Rocker Are You?

Congratulations, you're PJ Harvey. You're the coolest chick rocker. You actually have talent. Oh, and you think Nick Cave is a douchebag but continue to make music with him anyway.
Take this quiz!








Quizilla |
Join

| Make A Quiz | More Quizzes | Grab Code

Prvo ću početi s Gitsima budući da sam zadnjih dana opsjednuta njima. I tako, naravno da ja otkrijem neki bend tek kada pjevčica umre ili kada je bend prestao postojati. The Gits su se raspali 1993. zbog smrti Mie Zapate. Kao što sam napisala u prošlom postu, jedne večer kada se vraćala kući s koncertaq neki tip (Jesus nekako) ju je napao i silovao, a onda zadavio. Baš kada im je album kojim su se trebali probiti izašao. Naravno, ubojica godinama nije nađen. Mada je i sam Cobain skupljao novac za platiti detektiva da se otkrije ubojica. Zapravo, svirao je koncert na kojem je sav novac od prodaje karata išao za detektiva. Skoro cijelu noć sam provela slušajući Gitse jer jednostavno su super. Dugo me nijedan bend nije tako osvojio. Ona je imala super glas. Ona je pisala super tekstove i ona je jednostavno prenosila energiju u glazbu. I ne znam kako opista to koliko mi se Gitsi sviđaju i koliko mi znače. U tako malo dana su mi uspjeli postati jedan od najdražih bendova. Brzinom svjetlosti sam se vezala za njihovu glazbu. A inače mi treba dosta vremena da se vežem za bilo šta. Znam da već godinama odgađam slušanje Gitsa jer stalno zaboravljam na njih, ali eto. Jednostavno je došao dan kada sam ih čula i sada ih slušam i jedva prestajem. Čak i sam Gitsima zamjenila svoje snove koje tako volim. Moje predrage snove u nastavcima. Eto, toliko o tom glazbenom dijelu posta. I za kraj riječi jene meni vrlo drage pjesme od The Gita - Second Skin.

Riot grrrl je punk-rock sa značenjem i samim tim je više od glazbe, barem meni. Riot grrrl je pokret otpora prema nametnutim pravilima koja diskriminiraju spolove. To nije isključivo ženska pobuna, usprkos razmišljanju većine. Jer da, i muški mogu biti feministi, ako to žele. Istina je da su dečki uglavnom odgajani tako da ne budu feministi, da budu mačko muškarčine debele kože koje misle samo na sebe i na svoje dupe. To doduše ne spriječava pojedince da budu feministi. Kurt Cobain uostalom, jedna primjer muškarca feminista. Istina je da je prozreo cijeli riot grrrl nakon što ga je Tobi ostavila, ali i on je zapravo na neki način bio tog pokreta za vrijeme njegovog nastajanja. Zbog toga sam ga s vremenom počela cjeniti još više. Billy Corgan, također. Javno je priznao da voli da ga se asocira sa ženskim stvarima. Kurt je nosio haljine i nije ga bilo sram.
Muškarci su danas odgajani tako da im se haljine trebaju gaditi, odgajani su tako da misle da su oni bolji od ženskih. Mi možemo spremati i kuhati i prati, a oni ne. Zašto ne? Zato što su muškarci. I mislim, kakva je to izlike? Nikakva! I riot grrrl je protiv toga. Protiv toga da nas se razdvaja u svemu. Pa pogledajte samo časopis npr. Cure bi trebale čitati Kozmo, a dečki o autima. Ako nekog dečka zanima Kozmo, on je peder, on nevalja. Ako curu zanimaju auti, on anije normalna ona je muškobanjasta. Ja zapravo više osuđujem Kozmo općenito jer ženama nameću glupa pravila. Kozmo također nameće sav taj jedan sustav koji mi se gadi. Budi cool, zadrži svog muškarca, budi ljepa za njege, budi ovakva, budi onakva. Sve to po meni nema nimalo smisla. Jedino je dobro čitati pisma čitatelja. Riot grrrl je protiv svega toga, jer sve to je zapravo jako glupo, ako bolje razmislite.
Riot grrrl je također glazba prijateljstva i ljubavi. Istina je da su tekstovi često crni i brutalni, ali to je zapravo glazba prijateljstva, bar po mome. Recimo, 7 Year Bitch. Pjevaju o silovanjima i o tome kako ubojice i silovatelji prolaze nekažnjeno. I da, pričaju kako se one bune bezveze i kako su samo budale koj žele privući pozornost. Pitam se koliko ljudi koji to govore zna one itekako imaju zbog čega biti ljute. Počnimo s tim da su članic benda bil dobre s Miom Zapatom. Mia je bila pjevačica benda Th Gits. Jedne noći kada se vraćala s koncerta silovana je i brutalno ubijena. Prošlo je 11 godina od njene smrti dok nisu našli ubojicu. I to je sada kao OK. Da, one bi trebale biti tihe i one se kao ne bi trebale žaliti zbog toga? I da, The Gits su bili riot grrrl bend. A svi osim Mie u bendu su bili muški. I da, Huggy Bear su imali pjevača. Još dokaza da riot grrrl nije glazba koja isključuje muškaraca. Zapravo uzmimo samo 2 najpoznatija benda - Hole i Bikini Kill - u oba benda su muškarci. Da, u Bikini Killu gitaru svira muško, mada izgelda ženskasto.
I riot grrrl nije glazba rezervirana samo za bijesne seksualno nezadovojlene feministice lezbe koje žele muškarce potpuno isključiti iz svojih života. Riot grrrl je glazba i za žene i za muškarc koji ZNAJU shvaćati svijet i koji MOGU osjećati. Za muškarce koji IMAJU srca, mada ne kažem da oni koji ne slušaju riot grrrl nemaju. Ali riot grrrl je definitivno glazba, možda čak i jedina glazba, RAVNOPRAVNOSTI. I jako me živcira kada me osuđuju zbog toga što slušam riot grrrl i što mi s ti dolazi neki nepostojeći bar kod koji me obilježava kao da sam neki proizvod. Kao da , ja sam riot grrrl. Nemam i nikada nisam imala dečka i s tim odmah spadam u ladicu lezbi, aseksualci kao da ni ne postoje, a ja sam aseksualka da budemo precizni. Naravno, ne mogu biti obična feministica, ja spadam u ekstreme! Ja sam ona zapravo naoružana do zubi kojoj je glavni smisao života istrijebiti muški rod i skuhati ih za ručak, ah da. I eto, to mi ide na živce. To mi jako ide na živce. To što ljudi nisu toleranti jedni prema drugima i što se u današnjem društvu teško prihvaćaju razlike i osobe koje nisu kao ostale.
Recimo, u razredu. Nitko me ne poznaje, a svi misle da samim tim što znaju da slušam Nirvanu i riot grrrl bendove znaju sve o meni. Svi misle da sam sjebana depresivna glupača koja se drogira i neprestano misli na to kako će se ubiti. Misle da sam se izolirala od ostatka razreda zato što nisam normalna, a ne zbog toga što su oni kojim slučajem kreteni. Ja sebe ne doživljavam kao depresivnu. Niti se drogriam, pa je čak ni ne pijem! Također nisam ni katolkinja, a kada me čuju kako govorim, onda se uglavnom bunim protiv seksizma koji vlada svagdje ili govorim o tome kako je nacionalizam glup. I jedno i drugo jako vlada u mom razredu. I eto, to je samo jedan primjer. I živcira me to što svi ljude strpavaju u neke ladice. I riot grrrl je protiv toga. Ladice su glup. Ja nisam samo feministica, neka kao punkerica, aseksualka, ateistkinja s plavom kosom. Ipak mislim da sam više od toga. I za kraj, 2 pjesme koje su me rasplakale. Od 7 Yar Bitch. Mada se teško rasplakati dok ih se sluša jer su nabijene energijom.

Tako, bez ikakvog većeg povoda jučer sam 4 puta za redom preslušala taj album. Prvi put sam bila mirna, četvrti put sam bila u suzama. Tako se osjeća da je svaka pjesma o njemu. Toliko se osjeća da to boli. Boli me slušati ju koliko je tužna i koliko joj on fali. I mislila sam da znam kako joj je, i stalno mislim da znam kako joj je, ali uvijek kada čujem taj album, uvijek otkrijem da joj je bilo još gore. Ne, nisam ga ja vidjela mrtvog. Ne, nemam ja djete s njim. Također nisam ja ona koja se jebala s njim. Ja sam samo osoba koja ga voli i osoba kojoj ta ljubav nikada neće biti uzvraćena. Ona je morala pretrpjeti to da ju je jedina osoba koja ju je istinski voljela ostavila. I on je bio jedini koji ju je vjerojatno ikada voljeo onom pravom ljubavi. Pa eto, pod utjecajem albuma stavljam svoje najdraže djelove pjesama. I da, većina ih je o Kurtu. Zapravo, svagdje ga se može osjetiti. Pogotovo u Playing Your Song koja je definitivno najbolja pjesma na albumu. I ne, nisam ljubiteljica zvuka na albumu. Da, riječi s albuma su savršene.

It's your life, it's your party
It's so awful
Let's start a fire! Let's start a riot!
Yeah, it's awful
It was punk
Yeah, it was perfect
Now it's awful
-Awful-

You're lost, oh, where's your daddy?
It's so awful
-Awful-

If the world is so wrong
Yeah, you can break them all with one song
If the world is so wrong
Yeah, you can take it all with one song

-Awful-

How'd you get so desperate?
How'd you stay alive?
Help me please
Burn the sorrow from your eyes
Oh come on, be alive again
Don't lay down and die
-Malibu-

And I knew love would tear you apart
Oh, and I knew the darkest secret of your heart
-Malibu-

Threw myself on fires for you
Ten good reasons to stay alive
Ten good reasons that I can't find
-Reasons To Be Beautiful-

So sick in his body
So sick in his soul
-Reasons To Be Beautiful-

Love hates you
I live my life in ruins for you
And for all your secrets kept
-Reasons To Be Beautiful-

And they say in the end
You'll get better just like them
And they steal your heart away
When the fire goes out you better learn to fake
It's better to rise than fade away

Hey, you were right
Named a star for your eyes
Did you freeze?
Did you weep?
Turn to gold, baby, sleep

Hey, honey mine
I was there all the time
And I weep at your feet
And it rains and rains

-Reasons To Be Beautiful-

And now I understand
You leave with everything
You leave with everything I am
Withering
And now I know that love is dead
You've come to bury me
There's nothing left here to pretend
Anything
-Dying-

Eto, vratila se ja iz Mađarske. Nije bilo tako loše, mada stvarno ne mogu opisati koliko mi se nije dalo ići. To jutro (petak 13) mi je bilo jedno od najgorih u životu. Mada sam bila kod kuće. Trebam ja oprat kosu i otuširat se i oprat zube i sve to, a nema vode. I dobro, odem ja ljepo kod bake u stan. I da, nema tople vode! Zapravo ima par crtica u bojleru i dobro, idem ja oprat kosu i uključim si bojler (koji je užasno sporo puni). Malo sam sačekala (jedno 15 minuta) i za to vrijeme se stanje tople vode nije promijenilo. I idem se otuširat i u pola pranja kose nestane mi tople vode. Tako da sam se do kraja išla prat hladnom. Pola sata kasnije se nisam mogla utopliti od šoka. I dok mi se kosa sušila gledala sam DVD od Polly Jean i počeo mi je preskakati na najdražoj pjesmi. Na to sam poludila, blago rečeno. Išla sam sušiti kosu i skužila sam da je nisam dobro oprala i izgledala je užasno. No dobro, nisam bila raspoložena za još gladne vode pa sam ošla s takvom kosom. Kod kuće je bilo OK, spremala sam se i to, mada mi se i dalje nije išlo na put.
Išli smo nekim kombijem i slušala sam glazbu većinom puta i gledala kroz prozor. Jedino mi je smetao to što mi je sunce udaralo ravno u oči i to je smanjilo moje uživanje u vožnji. Kada smo stigli do Pečuha smjestili smo se u taj dom. I konačno dobro iznenađenje - novi školski dom. Ravlićka i ja smo imale svoju kupaonicu i tuš kabinom i sve to. I grijenje u sobi. Kada smo prije 2 godine bile tamo, bilo je užasno. Prljavo i WC je bio zajednički i svako te mogo gledat dok se tuširaš što je rezultiralo time da se nismo tuširale. Uglavnom, sada se jesmo tuširale. Kreveti su bili užasno, to je istina. Kao trećina mog i bili su od kože pa je plahta padala. I da, bili su tvrdi kao pod. VEčera je isto bila užasna. Sendviči sa salamom koje nisam jela. Za vrijeme večere sam se malo dopisivala s Mijom i zujila okolo dok su ostali jeli. A ja bila gladna, užasno gladna. Onda smo ljepo dobili slobodno. I išle Ravlićka i ja busom do centra Pečuha. I ljepo sjele na pravi bus i odvezle se. Tamo ništa nije radilo, a nisam imale forinte nego samo eure. Radila je trgovina CD-ova i McDonalds. U McDonaldsu sam pojela jedan Fishburger jer sam za to imala novaca. I tako sam ostala i bez ono malo forinti što sam imala. Onda sam ošla u trgovinu CD-ova. Mislila sam da neće biti ništa, išla sam samo bez veze da si skratim vrijeme. Kada ono, uđem u najbolju trgovinu CD-ova na ovim prostorima. Imali su jedan raritetni (i skupi) CD od Smashing Pumpkinsa. Pisces Iscariot. I idem ga ja ouna nade kupiti. Prvo kažu da primaju Eure, pa onda ne primaju, pa ipak primaju. Kupila ja CD i bila sretna kao malo djete. Samo sam i dalje bila gladna. I Ravlićka je bila gladna. Ošle smo s Inter Spar u Arkadu. Tamo primaju Eure. Kupila si ja čipsa i čokolade i bombona za večeru. I da, Breezer. Tako da je moje nestavljanje alkohola u sebe od trajanju od preko godinu dana bilo prekinuto. Budući da nismo znale kojim se busom trebamo vratiti odlučile smo ići pješke. I od centra do doma smo hodale 50 minuta, i to užasno brzo. Tako da me sve boljelo. Kada smo došle, Loza i Matija su nas tjerale da plešemo, ali nisam se dala. Neću plesati. Nikada. Onda su nam htjeli namjestit nekog tipa. Na to sam pobjegla u sobu i izašla iz nje tek kada sam pojela par pudinga od karamele. Ošle smo u njihovu sobu i vidjela sam da i oni imaju Breezera. Popila sam ih 2 i uspjelo mi je nazujat se od toga. Tako da tu noć i nije bilo taok loše. Ljepo sam se otuširala i išla spavat. Tu nastaju problemi. Ja osjetljiva na zvukove, dolje sviraju tamburaši. Ja spavam u bračnom krevetu, ovaj krevet širok skoro kao ja. Cijelu noć nisam baš spavala, a to šta jesam je bilo nemirno.
Ujutro nas je profesorica probudila na doručak. Ovaj put je bio kulen i maslac. Opet nisam jela, mada sam i dalje bila gladna. Poslje doručka smo morali to izglagati zbog čega smo došli i slušati dosadno predavanje. To je trajalo par sati i onda je bio ručak. Pohano meso punjeno sirom i salamom. Opet nisam jela, i dalje sam bila užasno gladna. Poslje ručka je bilo kolača. Pojela sam par kolača, i dalje sam bila gladna. Išli smo do grada jer je profesorica trebala kupiti karte za vlak i trebali smo to popodne ići u Baju. Imali smo sat slobodnog u gradu. Prvo smo ošli do Hello Kitty trgovine. Bila je zatvorena. Ja poludila. Onda sam išla u trgovinu CD-ova, ali ovi sniu imali živaca sa mnom gledati. Budući da se nismo smjeli razdvajati, ošli smo. U Arkad. Ostalo nam još par minuta slobodnog. Ja si kupila majicu na crveno-crne prugice. Ovi su nam rekli da se moramo naći kod šarenog krova. No, 3 šarena krova u blizini. Nisu kod jednog, nisu kod drugog. Idemo do trećeg (do njega treba jedno 10 minuta brzim hodom) i tamo su. Deru se na nas jer kasnimo. Sjedamo u bus i ne krećemo pola sata. Krenuli smo, ja stavila slušalice u uši i spavala.
Kada smo stigli u Baju, morala sam na WC. I tako, uspjela nać WC. Onda smo išli na pizzu. Usput smo se smrzavali. I konačno, stigli smo do pizzerije. Naručila sam vegetarijansku pizzu i bila je super, mada je po sebi imala i mrkve, a mrkvu ne volim. Pojela sam je cijelu, ali i dalje sam bila gladna. Otišli smo si kupiti za jest i za pit. Kupila sam si tonu čokolade i svega i da, Breezera (to je tako fino). Tip kojeg smo zvali Slick Flick nas je vidio, ali OK, ništa strašno. Predstava je počela. Najbolja predstava koju sam ikada gledala. Zabavna, smješna, perverzna, ismijavaju seks i sve. Super. Poslje predstave smo išli tražiti autograme od glumaca. Svi su nam ih dali i onda smo krenuli natrag prema Pečuhu. Glumci su išli s nama u busu i sjeli smo među njih. Oni su pili pivo, a mi Breezer. Sjedila sam tako jedno sat, dva koliko vožnja traje, gledala noć kroz prozor, slušala glazbu i pila Breezer. Jedno od najljepših uspomena s tog putovanja. Onda smo dobili neki CD sa šokačkim pjesama i ja sam se, nazujena od 3 Breezera koja sam dotada popila, počela kao budala smijati na svako to ime od pjesme. Sada su mi imena pjesama i dalje smešna, mada nisam ništa pila. Sutra ću CD donjet u školu i nekom ga poklonit. U domu smo još pili i igrali neku igru puf. Naravno, u toj igri sam bila najgora. Kada sam trijezna, ja to ne mogu igrati jer se mora brzo razmišljati. Kada sam nazujena, još sam gora. A kazna za pogreške je bila piti. Tako do sam popila još nekoliko Breezera, a onda sam se ošla otuširat. Poslje tuširanja sam opet došla u njihovu sobu pa smo nešta pričali o tome kako ja haluciniram cijelo vrijeme i kako vidim osobe za koje znam da ne postoje. Slične stvari, uglavnom. Onda sam otišla u krevet na još jednu neprospavanu noć.
Iduće jutro smo se spremili i ošli do grada. Trebali smo kao ići na misu. Na cijeloj misi sam halucinirala i vidjela sam Kurta kako mi pravi neke face pa sam se jedva suzdržavala od napadaja smjeha. Misa je prošla sporije od hrvatskog, mada i hrvatski i misa traju 45 minuta. Tako da je to bilo užas. Ručak nije bio ništa bolji. Jej, pohano meso. Jej, ja gladna. Jej, nisam htjela to jesti. Jej, naručili su mi neko bljak tjesto koje sam morala jesti. Poslje ručka krenuli smo na bus koji vozi prema kolodvoru. Busna preko puta trgovine CD-ova. Uspjela sam nagovoriti profesoricu da si idem na brzinu kupiti CD. Kupila sam Garbage. Taman sam stiglana bus jer kupovina je bila stvarno brzinska. Ošli mi na kolodvor i vidjeli da vlak kreće tek za sat vremena. Tamo smo zujili sat vremena, a onda smo ušli u vlak. Prva vožnja vlakom u životu. Hrpetinu puta sam se vozila podzemnom, ali nikada vlakom. Ne sviđa mi se vlak. Buči i smrdi. Cijelo vrijeme sam slušala glazbu i jela i zujila. Onda smo presjeli na bus, pa u Osijek.
Konačno kod kuće! Da, sada ću slušat svoje CD-ove. Ne, neću. Moju liniju su dali bartu. Ja nemam liniju. I da, ta linija je bila totalno smeće, ali svejedno, na tom sam slušala glazbu i toliko je CD-ova prošlo kroz to. Ali tek što sam se skinila, rekli su mi da se ponovno obučem. Da, idemo kupiti novu liniju. Zapravo, ne onu mini-liniju, nego kućno kino. Zvuk je bolji, a ja sam recimo audiofil i treba mi dobra linija. Kupila sam neko Sony kućno kino s posebnim glazbenim modovima i 6 zvučnika i sada u sobi imam surround zvuk i odlična je i to mi je nova žena i volim je. Ne mogu opisati koliko sam sretna. Zahvaljujući Ricku, danas sam zaražena pjesmom Handsome And Gretel od Babes In Toyland. Slušala sam je i svirala cijeli dan. Babes In Toyland su stvarno super. Mislim da ih počinjem voljeti čak i više nego što volim Hole.
Danas je u pkoli bio jedan od najzabavnijih dana. Ja, Mia, Dajana i Karlo smo bili zaključani u kabinetu skoro cijli sat. Sve je počelo s tim da su se vrata zalupila, a izunutra nije bilo kvake. Zvala ja Ines i ona nas je došla otključati. Čim je ošla, vrata su se zatvorila. I opet nismo mogli izaći. bili smo prespori dok smo trčali za vratima. Onda smo kada je zvonilo Mia i ja kao neke budale lupale po vratima i došla je Neznanovićka i izvadila kvaku. Sada smo svi bili zatvoreni unutra. Ali stavila je kvaku izunutra tako da se sada izunutra moglo otvoriti vrata. I tako, Dajana ošla van po kutiju sa svim šta smo do sada napravili za Helloween. Neko kuca. Mi anekim kreštavim dječijim glasom pita A tko je to. Mislila je da je Dajana. Ali ne, bila je NEznanovićka. Na to smo se nas 2 počele smijati kao kakve budale. Neznaonovićka je dala drugi dio kvake. Taj drugi dio kvake smo nosili sa sobom po školi cijeli dan. Jer bez te kvake nebi mogli uć u naš kabinet (da, mi nositelji projekta imamo svoj kabinet) u kojem držimo stvari. Onda smo ja i Dajana išle do Eurošopa i ona je nosila kvaku u ruci. I dalje smo stalno gledali di je kvaka. Ja bila čak na 2 sata danas. Mia na 3. Zadnji sat bile smo nas 2 unutra. Došla i Dora. Gledale mi šišmiše i zaboravile na zvono. Ostale ko zadnje štreberice u školi do njegdje 7 i 15.

NIRVANA COVER BENDOVI
Još jedna tema na koju beskonačno mogu nešto reći i još jedna skupina ljudi po kojima obožavam pljuvati. Nakon napaljenih obožavateljica Nirvane koje ne znaju nijednu pjesmu osim onih s MTV-a, oni su mi nadraži. Zašto? Zato što mislim da su toliko lažni. I živciraju me njihovi lažni pokušaji da budu kao Nirvana. I pjevači koji bi dali sve za to da budu kao Kurt, a tako im nejde. Uz sve to, umislili su si da su neka veličina i da su najbolji. I da, znam za samo par takvih bendova, koji pokušvaju biti Nirvana, i svi me podjednako živciraju. Jedni su čak i svirali Unplugged. Ali ne u New Yorku nego u Chicagu. Takve bendove oktrivam uglavnom zahvaljujući Myspace-u koji i ja imam (link za moj myspace ću stavit na kraju stranice). I tako, najgori o svih, oni koji najviše kopiraju i koji su samim tim najviše lažni su Nevermind. Oni su ti iz Chicaga. Užas. Pjevač tako pokušava biti Kurt da je to neviđeno. Trudi se, i valjda misli da mu ide, ali toliko se trudi da na kraju ispada veći Kurt od Kurta samog. A meni je stvarno muka od svih tih Kurtova. Jer, koji je smisao pravog Kurta, ako svaka budala može biti Kurt kada se ofarba u plavo i počne mrmljati riječi pjesama?! Kurt je možda mrmljao riječi svojih pjesama, ali to je radio kad ih nije znao. A ovi vole Nirvanu i znaju riječi, a svejedno ih mrmljaju da bi bili "bolji Kurt". I mislim da je sasvim OK biti Nirvanin fan i ne voljeti te bendove. Ne osjećam se krivom zbog toga što ih ne volim. Mislim da se niko ne bi trebao osjećati krivim zbog toga što ne voli te bendove. Pa evo, slike benda Nevermind. I da, još jedna stvar. Troje ih je u bendu. I za Unplugged su uzeli četvrtog gitarisu. I imali su svijeće, ali sve to će se vidjeti na slikama. Samo, jedan koncert su pomali zabrljali. Mada su stvarno dali sve od sebe da bi pozornica izgledala kao na koncertu 23.7.1993. na New Music Seminaru u New Yorku, nisu uspjeli. Ne znam kako su si to dopustili. Pjevač je takav Kurt, a nije znao da je Kurt na tom koncertu svirao potpuno crveni Mustang, a ne onaj sonic blue s crvenim pickguardom. I pjevač je koristio taj sonic blue, a ne crveni. Jadan, pogriješio je. Nije on dobar Kurt.








Slika Nirvane (prave) na koncertu 23.7.1993. na New Music Seminaru. Ovi jadničci su zaboravili na violončelisticu. Pitam se kako si je takav Kurt dopustio to da zaboravi na nešto tako važno. Jer vjerojatno su imali i istu set-listu.






I vraćamo se na Nevermind, moj omiljeni bend. Ja si trebam nabaviti jednog takvog Kurta. Samo prije toga se ja moram pretvoriti u pravu Courtney, jer moj Kurt će neće htjeti ako nisam ista kao Courtney. MORAM POSTATI COURTNEY!!!!





I tako, završila sam s Nevermindom. I evo, njihov spot s koncerta. Da vidite koliko se dečki trude.



Prelazim brzinom munje na Fecal Matter. Bend vlasnika Nirvana foruma. Dečka koji voli Nirvanu. Dečka koji pokušava biti Kurt. Dečka koji jako pokušava biti Kurt. Ne mogu opisati koliko. Na forumu nije tako često, ali skuži se, čim se vidi slika i čim se čuje kako pjeva. Mislim da moram staviti link da čujete neku njihovu pjesmu. Kurt veći od Kurta samog, nema šta. Jebi ga, nema više te pjesme u kojoj bolesno zvuči kao Kurt. Morat ćete se zadovoljiti slikama. Osim što pokušava biti Kurt s plavom kosom, sada se ofarbao u rozo da bi bio kao Kurt iz 1992. Samo, i on opet nije dobar Kurt. Niko još nije počeo svirati kao ljevak budući da je Kurt bio ljevak. Koji propust. A i ovaj Kurt nema ni gitaru kao Kurt. Ne znam kako si može to dopustiti. I eto, oni ipak imaju jednu dobru stvar u svemu tomu, ne sviraju samo Nirvanu, imaju i svojih pjesama. ALi opet, u svojim pjesmama se trude biti Nirvana i to mi ide na živce.




Ima još i jedan bend koji se zovu Cobain. Imam čak i jedna DVD o Nirvani gdje su oni u soundtracku. Ali nemam sliku i nemam ništa da stvaim. Poglavlje u ovom postu o Nirvana cover bendovima završavam oglasom. Ako ne uspijem biti dobra Courtney, postajem Kurt. Moram samo naučiti pjevati kao on i nabaviti sve te gitare. Stavit ću na sebe tonu majici i niko neće skužiti da sam žensko. A ionako ću mrmljati kada pjevam, pa neće ništa skužiti. Bit ću dobar Kurt. Želi li iko biti Krist ili Dave?! I da, snimam i film o Kurtu. Još ne znam jel ću glumiti Kurta ili Courtney. Tražim ostatak ekipe. Ja obožavam Nirvanu, moram biti Kurt barem na trenutak.

HELLOWEEN U ŠKOLI

Jučer na izletu smo Mia, Dajana, Karlo i ja dobili dopuštenje da školu uredimo za Helloween. I ideje su da od papira napravimo šišmiše i vještice i bundeve i drakule. I papirnate ljeseove i svašta. Da, ljesove od kartona, to će biti super. Uglavnom, evo još nekih mojih prijedloga koje jučer nisam rekla.
Nacrtat ću Hello Kitty kao vješticu. Umjesto mašnice će imati crni šešir. Onda, mogli bi kao taj dan organizirati čitanje iz dlana i takve gluposti u školi. Samo tbog toga da ne budemo na nastavi uopće. A ako ne bude pravog koncerta mogli bi samo napraviti koncert s akustičnim gitarama i bez bubnjeva. I da, ovo će biit jadno, scenografiju sličnu Nirvaninom Unpluggedu. Svijeće. Ali bez cvijeća. Da bendovi budu okruženi kosturskim glavama i bundevama i svijećama. Jer ne vjerujem da ima prostora za električni koncert. I da, stvarno mi mogli objestiti češnjak iznad zbornice i iznad svake učionice i ploče. A još bi jednom mogli baš otići svi mi (sutra pod nekim satom naprimjer) kao proučiti školu da vidimo gdje ćemo šta staviti. I eto, to je to. Novih informacija kada bude novih ideja.

MAĐARSKA
Ovaj vikend idem u Mađarsku. Ne želim ići. Idem s povjesničarima. I idem s dvoje iz svog razreda i jednim iz a razreda. Nimalo mi se nejde. Uvjerena sam da će mi biti užasno dosadno i da ću se osjećati užasno jer sam osuđena na te ljude protiv svoje volje. Osjećam da ću se ucrvati. Stvarno ni malo ne želim ići. Volim putovati ili kada mi je dosadno ili kada želim promjenu nečega ili želim kupiti neki CD ili glazbenu opremu. Uglavnom, dosadnije će mi biti tamo nego u OS. Ne želim ništa promijeniti i znam da tamo nema CD-ova koji me animaju. A za glazbenu opremu neću imat dovoljno novaca. I imam predosjećaj da će biti užasno. A moj predosjećaj me jako rijetko prije putovanja vara. Bar prije tih višednevnih. Kada sam u prvom razredu išla u mašu imala sam predosjećaj da ću se jako napiti. I jesam. Idući dan nisam znala za sebe i cijeli dan sam povraćala. Za London sam imala predosjećaj da će donjeti velike promjene u mom životu nabolje. Imala sam osjećaj da ću naći prijatelje i sve to. I nije me prevario, mada me prevario onaj osjećaj da će Mia i Vlatka biti glupače. Kada sam išla u Njemačku osjećala sam da će mi većinu vremena biti dosadno i da ću cijelo vrijeme skoro spavati ili biti sama u trgovini instrumenata. Jesam li se prevarila?! Nisam! Kada god sam za nešta imala predosjećaj, predosjećaj je bio dobar. I sada imam predosjećaj da mi neće biti dobro. Da ću biti nesretna i živčana i da će ovi biti pijani, a ja ću samo čekati da vrijeme prođe budući da mi se povraća od samog mirisa alkohola. Ili ću se i ja napiti i tako prekinuti svoje preko godinu dana trijezno razdoblje. Eto, još jednom - ne žeeeeeeeeeelllllllllllllllliiiiiiiiiiimmmmmmmmm ići!!!!

ZA KURTA. NAPRAVIO IH JE MOJ PRIJATELJ S NIRVANA FORUMA. AKO IH POGLEDATE, RECITE TA MISLITE.

Namjeravala sam napisati post o tome kako je danas bilo na izletu u Kopačkom ritu i Emausu. Zapravo, da, prvo u o tome, a onda ću iz sebe izbaciti bijes zbog bendova koji pokušavaju biti Nirvana.
Uglavnom da, ja u školu došla u 5 do 8 (nikada još nisam došla tak rano) i busa dugo nije bilo. Kada smo konačno sjeli ja sam se ljepo izvalila i slušala Le Tigre, Jack Off Jill i Nirvanu. Redale su se dobre pjesme i molila sam da bus ne stane. Kada je stao, ja dugo nisam izlazila jer su stalno bile dobre pjesme, a i nismo morali i vani je bilo hladno. I tako, iz mog razreda na kraju ostale jedino Snježana i ja u busu. I došo Ogy po Snježu (na mene zaboravili da postojim) i onda i ja skužila da se ide van i ošla. Smrzavala sam se i tražila kornjače. Naravno, nisam vidjela ni jednu. Gledali smo neki film i tamo nije bilo jako hladno. Onda smo imali slobodno ne znam koliko i poludila sam. Bilo je hladno i ovi kreteni iz razreda su puštali svoje yo yo nigga nigga pjesme i bilo me sramota biti uopće u njihovoj blizini ili na bilo koji način povezana s njima. Na brodu je bilo još i OK. Mada sam se bojala voziti brodom i nisam vidjela dno i bilo mi je hladno. Slušala sam glazbu i zujila sam okolo i pisala dnevnik o tome kako me ovi iz razreda živciraju. Snježana sjedila pored mene, a ja je profesionalno igrnorirala. Onda opet u bus i do Tikveša. Tamo je Pazaver očito htio slušati dosadnu priču o dvorcu pa je mene, Dajanu, Karla i Jelenu opomenu budući da smo pričali. Inače, mene su malo puta opomenuli zbog priče. Jednom u osnovnoj, Klaićka kada smo Mia i ja radile svjeće u busu i smijale se u pola noći dok su svi spavali dok smo se vraćali iz Londona i sada Pazaver. Onda smo se još šmucali okolo ne znam šta i onda smo kao prave koke Dajana i ja išle čitat Kozmo. Bolesne SMS poruke, bolesna pisma i bolesni odgovori, ali o tome ću kasnije. Vjerojatno bi ostale tamo još da nam nisu rekli da idemo (ovi su nastavili gledati, mi nismo išle). I tako, na povratku do Emausa mi je bilo muka zbog toga što sam čitala u autobusu, a možda i zbog narodnjaka koje su puštali. I da, pišalo mi se. Užasno budući da sam tijekom cijelog prijepodneva samo 2 puta bila na WC-u. Kada smo došli do Emausa i dalje mi je bilo muka. I onda mi još Mia kaže da su WC-i pretrpani. Smjestili smo se na sunce jer je bilo hladno. Ošle na WC. Muški WC. Vratile se jer i legle tamo na sunce. Pekle se tamo, Dora i ja se skinile u potkošulje. Jadna ja, svi su vidjeli moju rozu potkošulju i grudnjak. Jer naravno, budući da sam zvijezda sigurno su svi gledali u mene. Nakon što smo se nadrogirali Mars čokoladicama i načitale Kozma i Čike (na dar se dobiju dražesne naušnice) odlučile smo se prebaciti u hlad. I tako, počele smo trest deku i Dori je na pamet pala ideja da se mene nosi na deki. I onda su me Mia, Dajana i ona nosile (dio vukle) do hlada. Smjestile smo se u hlad i Mia i ja smo išle jesti bademe. Prije nego što smo ih išle razbijati Mia je Doru pogodila žirom. Dora joj je krenula vratiti. Ali pogodila je mene. Pa sam ja išla vratiti nju i pogodila sam je u dupe. Cijelo vrijeme razbijanja badema Dora ja pokušala pogoditi Miu, ali nije joj uspjevalo. Kada smo pojele bademe, mislim da smo onda Mia i ja ile šetat. Vidile smo Stormsa kako svira MOJU bivšu akustični gitaru s koje je skinu onu predivnu sličicu Kurt s Unpluggeda. Egoistična, nepristojna seljačina (ne mislim to zbog sličice samo). Uglavnom, pjevao je i na to smo se nas 2 počele smijati i žaliti sve koji su bili u blizini jer se jako dobro sjećam kako zvuči to. Ipak, svirali smo zajedno cijeli 2. i 3. mjesec. Ludi rockeri iz 2. razreda su slušali Linkin Park. Totalno šik i cool. Onda smo išle tražit put do rijeke i našle smo i vidile smo kako se neki kupaju. Ali nije to sve. Krenusica je sjedila okružena dječacima i čitala knjigu. Ošle preko mosta, ukrale kukuruze, ja išla pišat u blizini jer mi se nije dalo ići do WC-a. Vratile se do naših i igrale corn-ball. Kukuruzom udarale žireve, da budem precizna. Ne znam ko je njoj bacio žir u majicu. To je rezultiralo time da ide skiniti potkošulju. Dora joj je morala pokazati kako i sva se zapetljala u potkošulji. Mia ju je uspjela nekako skiniti i budući da je i meni bilo vruće, i ja sam nakon malo muke uspjela skiniti. Onda je usljedilo čitanje Kozma, naravano. I tako, Dajana našla bolesne stvari. Ne da mi se ići po Kozmo pa ću pisati prema sjećanju. Idemo s manje smješnim. Rubrika SMSNI ME. TEkst pruke: Prolazim pored tvog ureda, jesi li za jedan kviki u autu? I to bi kao trebalo biti uspaljujuće. Pa to je odvratno. Iduće je bilo pisma čitatelja.Ženska piše. Ona i tip u vezi na daljinu. Praksiraju seks preko telefona. I u tom seksu tip je dobar i divlji i perverzan. Kada se vide, onda seks bude običan i bezveze. Ona to ne voli. SAvijet koji je dobila je taj da si napravi haljinu kao telefonska slušalica. I da se našminka kao telefonska skušalica. Da govori beeo-beep, korisnik nedostupan sve dok tip ne pomisli da je ona zapravo telefonska slušalica. Naravno, ja ću na maskembalu biti telefonska skušalica. Poslje toga se ne sjećam šta je bilo (post pišem s prekidima i sada mi je pamćenje malo već izbljedilo), samo se sjećam da je došao Karlo i da smo onda razgovarali o tome kako ćemo urediti školu za Noć vještica. I tako, na kraju smo Mia, Dajana i ja pitale Neznanovićku i dobile smo dopuštenje. Čak smo proglešene i nositeljicama projekta. Meni se, kao i vjerojatno svakoj osobi kojoj Kosača predaje, taj izraz gadi zato što podsjeća na hrvatski. Jako podsjeća na hrvatski. Da, sjetila sam se šta se desilo između dijela s slušalicom i dok Karlo nije došao. Jeli smo čips. A budući da sam prije toga prtljala nešta s žirovima (rastavljala sam ih i tako to) ostalo mi je očito nešta od njih na rukama. I od kukuruza budući da sam išla zrno prepoloviti noktom. I onda sam s čipsom u usta unjela sirovi žir i kukuruz. I dalje mi je muka. I nisam raspoložena sada pljuvati po Nirvana kopijama. To sljedi u idućem postu.

Nije više ništa kao je nekada bilo. Pa čak ni ja. Jučer nisam zakasnila van. Niti minutu. Desilo je čudo (valjda 8. svjetsko) i Mia i ja smo došle točno u pol 9 na trg. Našle se s Vlatkom (koja je bila s Dianom i Vanjom) i kreule mi prema šatoru. I tako, njih 3 odjurile naprijed a mi, naravno, zaostale, poprilično. I da, uskoro je Halloween! Odlučile smo udrediti školu za Helloween. Vještice, bundeve, vampiri, duhovi, šišmiši, čarobnjaci i sve te stvari iz svijeta mašte. Sve to napraviti i poljepiti po hodnicima. Po mogućnosti ne biti na kojem satu informatike, fizike ili kemije. Pričale o tome kako bi bilo dobro i ljepo živjeti u nekoj staroj secesijskoj kući i tako to, uobičajene stvari. Vidile čovjeka-šišmiša na danima piva. Ušle u šator i pričale koliko smo mogle. Ja joj dala jednu od knjiga o Kurtu da mi nacrta njegov portret. Skužile da volimo ženskaste tipove bez brade. Ja pričala o tome kako želim naći dečka koji je kao Kurt, a da ne pokušava biti kao Kurt. Točnije, želim da budu slični, ali ne želim da ga ovaj kopira i da bude više Kurt nego što je Kurt sam bio Kurt. Jer takvi tipovi mi se gade. Glazba i nije bila nešta. Muški vokal - ne volim. Nemelodična jednolična glazba s prejakim bassovima - ne volim. Tako, ošle smo van nakom pola sata. Matija se ošišao. Novost. Imat ćemo materijala za nova, još bolesnija pisma za Valetinovo. Doke je imao dugačku kosu pisma su bila tipa budi moj lav i uđi u moju đunglu. Sada žemo morati smišljati nova i drago nam je zbog toga jer je tako zabavno pisati pisma za Valentinovo. Lažna pisma za Valentinovo za koja se mora biti budala da se ne skuži da su lažna.
Skužile smo kako je tragičan život danas. Mislim ne tragičan, ali prije je bilo bolje. Dok smo bili djeca. Bilo nam je bolje nego ovoj djeci sada, bar ja to mislim. Imali smo svoje NACRTANE Disney crtiće koje smo obožavali ići gledati u kino. Po tisuću puta bi gledali istu video kazetu i svaki put bi kvaliteta slike bila lošija, ali to nikada ne bi smetalo jer smo u tom uživali. Znali smo napamet svoje nadraže crtiće. Naši crtići nisu bili iskvareni napućenim usnicama i sisama i idealom savršene ljepote. Bilo je tako nevino i dječje. Zla maćeha, dobra princeza (koja IMA odjeću na sebi) i princ koji be sve dao za to da spasi svoju dragu. Sada imamo oen Witch s ogromnim očima kje jedna drugoj govore kako su cool i slatke. Naravno, junakinja izgleda predivno i ima dugačku plavu kosu i sve ogromno. Djecu se uči da ona moraju biti cool i kjut. Još malo pa će oni u vrtiću počet nosit visoke pete da bi osvajali dečke. Ne bi htjela bit dijete u današnje vrijeme, to je tako isprazno. Lego kocke su se također pokvarile. Prije je bilo svega i bilo je tako zabavno, gusari i vitezovi i Robin Hood, pa oni iz grada i svašta. Ušlo se u Turbo Limach i nije se znalo gdje gledati od legića. Sada je sve posvećeno samo dječacima i sve je u tehnologiji i sve je bezveze. Barbike, također. Prije je dobiti Barbiku bilo nešta super. pogotovo Barbiku iz Disneyevog crtića. Danas tog više ni nema. A i sve Barbike su pomodnije nego što su prije bile i to je tako glupo. Ni malo mi se ne sviđa. Također, današnje djeca ne skupljaju sličice. Gdje su sličice nestale?! Da imamo nogometaše i te glupost. Ali gdje su Lion King, Kremenko i slični?! Nema...A meni u Lion King albumu i dalje fali sličica broj 4. Mada album nemam, nikada neću zaboraviti to da mi je falila sličica broj 4. Bio je takav užitak kupovati te sličice. Otvarati omot i čekati koja će sličica biti unutra. Takvo uzbuđenje. I gledati u prazan album i zamišljati kakve će sličice biti. To je bilo tako super. Naravno, danas tog nema i sve je tako glupo. Ja sam uvjerena da bi i dalje skupljala sličice da ima zabavnih. Ali nema. Sve je modernizirano i sve je podređeno tehnolgoiji. Crtići su napravljeni na kompjuteru. Više se ne čitaju priče prije spavanja nego se mahom imaju TV-i u sobama. Djeca se ne igraju igračkama jer za tim nema potrebe - pa imamo kompjutere! Nije potrebno smišljati vlastiti svijet kada nam je svijet pouđen. Puno je manje truda uloženo ako jednostavno stavimo CD u kompjuter i igramo se u već stvorenom svijetu. Mi smo samo seljaci koji su se mučili izmišljajući svoje priče i stvarajući svoje svjetove. Ja sam svoju sobo uz pomoć vlastite mašte pretvarala svakog dana u šta sam htjela. Ta djeca to nikada neće moći. I da, oni su okruženi tehnologijom. Ali oni gube djetinjstvo. Možda sam ja još samo jedna od onih koji nisu odrasli i znam da jesam i ja ne želim odrasti. Odrasti je bezveze. Život gubi čari. Rađe bi da sam i dalje dijete i da skupljam sličice i da, slušam priče za laku noć i gledam slike u Disney knjigama i idem u kino na narctane crtiće.
Budući da tog više nema, mogu reći da mi je drago da pripadam svojoj generaciji. Zapravo je. Mada mislim da su ljudi iz moje generacije uglavnom kreteni. Ali mi smo jedna od zadnjih generacija koje su još imale pravo djetinjstvo. Djetinjstvo koje nije bilo uništeno kompjuterima i plej stejšnima. Mi smo imali bolje crtiće na Cartoon Networku. Ne mogu opisati koliko mi se gade one Powerpuff Girls i Johnny Bravo i Kids Next Door, pa oni Ed, Edd and Eddy. Jedino e Curage može gledati. Mi smo imali Flinstonese, Scooby-Doo, Tom&Jerry, pa onda sve njih kao djecu. Mi smo imali Zekoslavne priče (i dalje imam snimljene sve epizode), Leteće Medvjediće (i to imam snimljeno), Pustolovine šumske družine, Pingu, Patljuka Davida i još hrpu stvari. Labuđu princeu 1,2,3. Sada je sve tako glupo. Ne volim današnji svijet. Sve je iskomercijalizirano i sve je pretrpano sisama, seksom i napućenim usnicama. Užas. Glazba je sranje. Crtići su sranje. Ne znam ima li uopće slikovnica.

Ja sam prava koka. Da, to ponosno mogu reći. Uostalom, svaka cura koja ne troši oko 1000 kn mjesečno na šminku nije prava koka, kaj ne? Ili na neke predivne štiklice ili neku fensi suknjicu tipa Paris Hilton. To je tako cool, al ono, fakat. Isto tako nikada neću shvaiti ljude koji su individualci i imaju vlastito mišljenje. Totalno out, totalno luzerski. Nije li jednostavnije prodavati nečije tuđe mišljenje kao da je tvoje? Kaj nije? Uostalom, nikada neću izbariti pravog komada ako samo govorim ono kaj zapravo mislim. Moram biti kao svi i uklopiti se u masu jer to je tako guba. A opet, osvajati svojim lookom napaljene koke koja radi na čošku. Individualac je teško biti, al fakat ono ne shvaćam ih. Kako samo mogu jednostavno odbaciti priliku da budu cool kao mi i furati neki svoj film? Ono, totalno su mi nejasni i totalno ih ne kužim. Tako je ljepo imati svoju ekipu s kojom će se navečer ići van po kafovima čagat na cjake. Izbarit par komada, al pravih i tako.

Ja sam prava rockerica, i nemojte me jebat, ja znam da to jesam. Jebe mi se za cijeli ovaj jebeni svijet i jebeno puno držim do svog jebenog ugleda u svojoj ekipi. Danas, dok sam pušila i pila pivu na velikom odmoru sam vidila onu jebeno glupu šminkericu kako hoda u onim svojim jebeno odvratnim štikletinama. Došlo mi je da je svojim raspadnutim starkama šutnem u ono ogavno dupe. Svako iz moje ekipe joj je počeo nešta dobacivati. Jebote, ne kontam si kako se neko toliko jebeno želi prilagoditi. Mislim, totalno gube individualnost, al jebeno je gube, stvarno, ne jebem. Mi rockeri, pogledajte samo nas. Mi smo prikaz pravi. Jebe nam se za sve oko nas i svako živi svoj život. I da, pod tim velikim odomorm sam vidila i one 2 jebene lezbače o ono, život mi se jebeno zgadio. Fakat ne kontam si kako to mogu. to je tako jebeno odvratno. Ja to nikada ne bi mogla. Mislim, ja imam svoja 2 dečka koja varam, a oni to znaju. Ipak, mi rockeri smo liberalni i zalažemo se za slobodnu ljubav. Onda sam poslje škole s ekipom išla tuć i one pederčine, još su gori od lezbača, kada se onako našminkaju, pa pogledjte ih samo, jebeno su grozni. Dođe mi da se ispovraćam po njima. Gade mi se iz dna duše. Slučajno sam udarila jednog člana svoje ekipe, ali oprostio mi je. Ipak, nije tuča riješavanje problema, jebeno niije. Onda sam išla još i van i nalila sam se ka životinja. Mislila sam da ću izbljuvat dušu. I jesam. Onda sam pušila maricu pa su me jebeni panduri vijali. Jednakost svim ljudima!

Ja sam vječno depresivna. Moje srce je mračno poput duboke noći. Moje misli su crne i prepuštam im se svakodnevno dok patim u mraku svoje sobe slušajući glazbu i puštajući tu i tamo koju suzu zbog toga što jednostavno ne mogu naći svoje mjesto u svijetu. Zašto sam se baš morala roditi koa ja?! Zašto se nisam mogla roditi kao neko drugi, bolji i sretniji? Bože, šta sam ti skrivila. Ja se samo želim prilagoditi, a ovaj svijet me ne prihvaća. Pmozi mi, osjećam se tako usamljeno da mislim da ću pukniti. I crna sam i krvarim i venem polako u sebi i dolazim i mislim da samrt donosi sve ljepo. I imam život i trošim ga jer se nadam da ću umrijeti i roditi se kao bolja osoba. Da neću biti ja i da neću biti ovijena tamnim velom tame koji pokazuje boju mog mračnog srca. I lutam beskonačnim tunelima i ne vidim svjetlo. Suzdržavam se od toga da opet posegnem za žiletom i da opet potekne krv.

Yo. Ja sam looda reperica, yo. Al fakat jesam, yo. Pazite kada hodate ulicom ,moguća nuspojava slatkih komada, yo, Dođite u moj geto, yo! Ja volim nabildane sportaše, yo! Ja sam isto tkao cool yo! 2Pac je bog, yo!

Ja nemam više inspiracije. Danas nije bio sjeban dan. Danas slušam Polly Jean i danas sviram i zadovoljna sam. I evo jedan test o meni. Izvjestite me o rezultatima, male su šanse za 100%, da unaprijed budem optimistična.

http://www.testriffic.com/friendtest/216725

Don't you wanna feel it inside
They say that it feels so nice
All girls should have
A real man
Should I buy it? I don't wanna

I don't wanna join your club
I don't want your kind of love
I don't wanna join your club
I don't want your kind of love

If you had it in your thighs
You'll see that it feels so nice
"You wait, you'll cum every time"
I'm not that dumb
I don't wanna

I don't wanna join your club
I don't want your kind of love
I don't wanna join your club
I don't want your kind of love

Don't you wanna feel it inside
They say that it feels so nice
All girls should have
A real man
Should i buy it? I don't wanna

Da počnem s ovom pjesmom gore. Traje minutu i nešta. Slušam je cijeli dan. Neprestano. Obožavam je. Zaljubila sam se u tu pjesmu. Nije li tako dobra? Riječi su super, riječi su pametne. Volim Sleater-Kinney. I tako, danas je jedan od rijetkih dana kada sam ozbiljna. Neraspoložena sam doduše zbog toga što sam se rano probudila. I išla sam vadit putovnicu. Na kiosu je bilo Hello Kitty lizalo. I tata mi ga nije htio kupiti. To je dodatno sve pokvarilo. Jajnici me i dalje bole, i dalje nisam bila kod ginekologa. Onda sam došla kući, kompjuter je bio spor. Išla sam učiti logiku jer sam mislila da pita. Učila sam, ali ništa mi baš nije jasno, nisam prvakinja u logičkom zaključivanju. Zbog logike nisam učila povijest. Jer poslje logike sam bila isfrustrirana zbog toga što ne kontam pa sam išla svirati da se riječim frustracija. Ali sve se samo pogoršalo. Nije mi se sviđao zvuk. Glazba nije dolazila. Nikako. Imam 2 distorzijske pedale. Imam procesor za efekte u kojima si mogu programirati (jedino znam programirati procesor za gitare) na tisuće (doslovno) različitih distorzija i efekata i mjenjati zvuk tako da ne liči na gitaru. Imam i distorziju na pojačalu, koju jako volim inače. Ništa mi se nije sviđalo. Riffovi, inače ih mogu smisliti u par sekunda, jednostavno nisu dolazili. Bila sam frustrirana kao nikada. Skoro sam razbila gitaru. Zadržala sam se na tom da sam je samo udarila u pod. I skoro sam počupala sve žice van. Išla sam napisati pjesmu, POKUŠAVALA SAM napisati pjesmu. Završila sam tako da sam poderala 10 papira. I tako, na tjelesni po običaju nisam došla. Došla sam na matematiku. I mislim sada da će se srediti, ali ne. Nije bilo Ilije i mi smo morali raditi matematiku. To znači da nisam mogla slušati glazbu. Niti iša. Užas. Dpbrp, 10 minuta sam provela na WC-u slušajući gore navedenu pjesmu. I tako, nakon pjesme nisam bila toliko živčana. Sve mi je postalo ravno. Do hrvatskog. Znači, dok nisam opet postala živčana. Nisam je mogla slušati. Nisam to mogla podnjeti. Ne još i to. Htjela sam si staviti ruke na uši i derati se dok mi glas ne pukne. Ali nisam. Tijekom cijelog sata nije mi čak ni jednom prigovorila zato što ne pratim. Samo sam bila živčana i poderala sam par papira u bilježnici dok su ostali obrađivali neku glupu pjesmu. Logika je prošla OK, nije pitao. Vježbli smo za test, shvatila sam da ništa ne znam i isfrustrirala sam se, opet za promjenu. Povijest je prošla OK, a nakon nje - eksplozija!!!!!!! Ne, nisam dobila slom živaca. Bila sam sretna. Najednom sam se osjećala užasno sretnom. Sve zbog toga što sam u đepu od hlača našla onu tetovažu koja se ljepi. Mješavina srca i sisa i mrkve na jednoj slici. Zbog takve jedne gluposti moje raspoloženje se popravilo. Pogotovo kada sam na kraju s Miom raspravljala o skeski nabildanim tipovima iz tatoo centara. Sada sam opet ravna i slušam svoju pjesmu valjda tisućiti put danas. Jedina stvar koja me nekako držala koliko-toliko normalnom cijeli dan. I da, dođem ja tako preko svega na temu seksa. Da, ja često pričam o seksu i ismijavam seks. Nikada o tome nisam dala svoje potpuno mišljenje. Uvijek mali komadić. I sada me ova pjesma gore potakla na razmišljanje. I slažem se s riječima. Potpuno. Nije to za mene. Ne želim to napraviti samo zato što ostale cure govore kako je to dobro. Jer čini mi se tako nečim lažnim. Skes je izgubio svu ljepotu koju je nekada možda imao. Jer prije je seks smatran nečim ljepim šta se radi s osobom koju se voli. Sada je postao samo nešta šta se može kupiti na svakom čošku ili besplatno dobiti u nekon kafiću. Uglavnom ,to je postalo nešta koa isprazna rutina. On je tako zgodan, on ima takve mišiće, ona je presavrše bla, bla. Ne znam jesam li čudna zbog toga što me to ne zanima. Točnije, što to ne želim. Doslovno sam uplašena svega toga. Ne želim biti samo još jedna čalnica kuluba izgubljene nevinosti zbog glupost s osobom kojoj do mene nije ni malo stalo. Ne ćelim da se itko zabija u mene dok mene to boli. Ne, to nije ljepo. I da, seks je u jednu ruku samo zadovoljavanje muškaraca i njihovih potreba. Dobro, nije baš teško imati seksualnu želju veću od cure koja ima (izgleda) sjebane hormone i koja nema ni menstruaciju normalnu. I da,j možda sam jedna od onih staromodnih glupača koje žele vezu iz ljubavi i koje traže dečka koji će ih poštovati i voljeti bez obzira na sve. Dobro,to je razlog zbog kojega nikada nisam ni imala, niti namjeravam u bližoj budućnosti, dečka. Jer sve mi se to čini tako lažnim i ispraznim, a seks fizički i psihički bolnim. Jer ne želim se osjećati užasno kada skinem majicu. A znam da hoću jer sam uvjerena kako bi trebala biti bar 5 kila teža. I skoro nikada se ne gledam bez majice, čak ni kada se oblačim jer se bojim da mi se vide rebra. I u današnje vrijeme osobe se ne znaju poštovati. To je stav o seksu broj 1 - znači užasna stvar u kojemu se žene izrabljuju.
Drugi stav je onaj kada zamišljam da nađem osobu koja mi odgovara. Ona se taj stav, naravno, mjenja. Samo se onda opet bojim da bi to napravila možda čak i prebrzo jer me na neki način ipak zanima. Ne zanima me užitak doduše, kažem da nisam jedna od onih napaljenih i da imam pomalo sjebane hormone, zanima me hoće li boljeti onoliko koliko ja mislim da boli. Ali opet, nikada to ne bi napravila s osobom koju ne volim. I kada ga nađem, imam u lgavi točnu sliku kakav će biti. Zapravo, našla sam ga, daleko odavde, ali sam ga našla. Uglavnom, eto, moj najiskreniji post o seksu. Bez Mrkve i bez trostrukog orgazma vilicom (3 ona rebra, trostruki užitak) i bez poplave od vlažnosti, bez napaljivanja na seksi macho tipove. Jednostavno, moje pravo mišljenje. Jer razmišljam, previše razmišljam, pogotovo kada sam živčana, mada onda teško znam o čemu razmišljam jer imam različite misli koje doslovno zamišljam kako se bore u mojoj glavi i žele jedna drugu istjerati van. Također, halucinacije su opet počele. Naravno, još nikome nisam rekla niti neću. Uostalom, nikome nisam ni rekla za onda prošle godine. Kada je Kurt cijelo vrijeme hodao pokraj mene. Jedino se zna za moju halucinaciju bijelog svjetla iz jednog njegovog postra i za ono kada sam bila uvjerena da sam pokusni kunić u balonu od sapunice i da me sjene žele ubiti. Dobro, zna se i za onu halucinaciju od ponedjeljka zbog koje me je skoro izbacila s etike. Ali danas su opet strašne. Ne ljepe, ne padaju bomboni. Opet mi se predviđaju stvari zbog kojih bi ispala luda da ih kažem. I opet nisam svjesna šta je stvarno, a šta sanjam. Uglavnom, danas sam ga vidjela par puta, samo u prolazu u školi na hodniku i mahao mi je i derao se. Pokušavala sam ga ignorirati. Onda me opet stresla struja ili šta već. U vrat ovaj puta. U ponedjeljak je u rame. Problem je u tome da ništa nisam dirala. Samo sam se usred sata počela derati jer sam osjetila kako me struja stresla. I stresla me beš jako. Ako si nisam umislila. Ako nisam sanjala, pa je to samo bilo buđenje. Mrzim to što nekada ne znam razliku. Bila bi zahvalna kada bi znala kada sanjam, a kada ne.
Ne volim ni to što sam neodlučna. Ne znam koji Nirvanin koncert skinem s Interneta. Ne znam da skinem svoj predragi Mulholland Drive ili da jednosavno kupim original DVD. Ja zapravo ništa ne znam. Znam rijeli pjesama i znam sve o Nirvani i znam neke stvari veznae uz glazbu. Da, još jedna stvar koja me naživcirala. Poslje vađenja putovnice išla sam s tatom u knjižaru. I on je otišao mislim pričat s vlasnikom (kršteni kum mi je). Ja sam čitala leksikon glazbe Zlatka Galla. I poludila. Preznojila sam se. Imala sam napadaj bjesa. I isfrustrirala sam se u isto vrijeme zbog toga kako je život nepravedan. 2 stranice o grungeu. Isprazne gluposti koje su se čule već milijardu puta na isti ili sličan način. Riot grrrl po tome nije pojam u glazbi. Riot grrrl ne postoji. Ne spominje se. Ni jednom jedinom riječju. Nema ga. Izbrisano. Nešta šta se brzo treba zaboraviti, mi ništa ne vrijedimo. I on je kao neki glazbeni stručnjak. Mislim, ako ne znaš nešta, nemoj to pisati. Vodič kroz CD-ove, isto njegov - strava. Naravno da se Babes In Toyland ne spominju, a Nevermind je ocjenjen s 5 zvjezdica. Ne znam jesam li jedina koju to frustrira. Pa ja bi sa svojim znanjem mogla napisati najbolji leksikon glazbe u Hrvatskoj. Jer ako je njegov najbolji, ja mogu napisati bolji. Sve njegovo + ono šta je zaboravio točnije, isključio. Ovo zvuči umišljeno, ali takve stvari me živciraju. Isto kao i kada vidim Paris Hilton na MTV-u ili kada čujem da je izdala CD. Jer svemu sav trud, sviranje, deprimiranje zbog zvuka, trikovi s električnom gitarom koje se uče dok si živ i sve te stvari ako će doći neka bogata nasljednica, snimiti pornić i postati pjevačica?! Čemu trud uopće ako će sve jednog dana pasti u vodu? Ja sam inače osoba koja živi u svom svijetu, koja mašta o tome kako bi bilo da se izumi stroj za vrijeme i koja opčenito mašta previše. I ovo je jedan od rijetkih trenutaka kada sam ozbiljna i kada razmišljam o budućnosti. Ne volim to. Prezirem to, ali svjededno to radim. Jer neke stvari jednostavno previše naživciraju. Toliko da ih ne mogu podnjeti jer mislim da ću se raspukniti. Osjećam šavove po svom tijelu i osjećam kako polagano pucaju. Eksplodirat ću. Zbog svega ovoga. Ne znam šta mi je. Zapravo znam - jajnici, upala koja evo sada traje već 4 tjedna. Jedva da prestaje. Jedino je dobro to što imam limit Interneta na 5 gigabajta i to poprilično dobro trošim skidajući filmove, trenutno. Da, konačno ću imati svoj Mulholland Drive iliti najgenijalniji flim svih vremena. Poslje onog u kojem ja glumim naravno.

Još jedan post o meni i mom odnosu prema glazbi. Sada mi je glava čista (na onom postu odujutro nije baš bila) i mislim da ću ovaj post napisati jednostavnije nego onaj. Neću se morati mučiti s riječima i rečenice će možda čak i imati smisla. Nikada nisam sigurna imaju li moje rečenice smisla ili su samo hrpa nabacanih riječi koje su loše povezane. Eto, tako post o glazbi počinje s tim kako ja imam problema s rečenicama, umjesto da počnem s glazbom. Eto, sada slušam prvi album od Sleater-Kinney. Odlične su. I mislim da je dosta toga utjecalo na moj današnji glazbeni uspjeh i na moju kolekciju CD-a. Moji CD-ovi su moja djeca. O njima se brinem i njih volim. Skupljam ih godinama. Svaki početak je težak, pa tako je bio i moj. Budući da se sjećam svega vezanog uz glazbu, mislim da će ovaj post biti podugačak. Imala sam ja svakakvih faza dok konačno nisam otkrila alternativnu glazbu. Kao i većina moje generacije i ja sam započela sa Spice Girls. Naravno, dosadile su mi nakon 2 tjedna slušanja i njihov CD sam bacila u zid i zaključila da je glazba glupa. Bio je to 2. osnovne. I tako, godinu dana nisam ništa slušala. Dobila sam svoju liniju. I nisam voljela glazbu, mada sam si povremeno stavljala Nirvaning Unplugged. Ali nije mi se sviđalo ništa osim Plateau. Ostalo mi je bilo dosadno. Budući da je bilo cool slušati Ricky Martina, a ja sam se družila s ovim 2 godine starijim od mene budući da je kuma išla u moju školu i bila 2 godine starija od mene, i ja sam to koa slušala. Imala sam 2 kazete. Počela sam slušati i Britney Spears. Znači, 4. osnovne je to bio. Ne smijem zaboraviti na Eminema. To znači da sam dobila MTV. Cijeli 4. razed sam provela gledajući MTV. To je bio moj spas i moja Biblija. Sjećam se da sam i jednom vidjela Nirvanu i da sam mislila da ta pjesma nije dosadna kao Unplugged. Pjesma - Heart-shaped Box. Ali svejedno ih nisam onda počela slušati. I dalje sam bila na Britney i ekipi. Preko ljeta između 4. i 5. razreda sam puno bila sama, puno sam gledala MTV. Za oko su mi zapeli Limp Bizkit koje sam počela poprilično voljeti. Općenito, onda sam ja kao ušla u rock. Mada seksistički, ali to više nije bila Britney. Danas me je sramota priznati da sam slušala seksističku glazbu, ali svako je bio u toj fazi, bar mislim da je. Vidjela sam i spot za pjesmu Last Resort od Papa Roacha. Spot koji mi je manje-više promijenio život. Uglavnom ,pjesma je smeće u svakom pogledu. U spotu ima hrpa soba s posterima. Posteri se baš i ne ističu, ali Nirvanini su istaknuti. Budući da mi se pjesma onda sviđala odlučila sam čuti i Nirvanu jer sam mislila da oni možda vole Nirvanu ili da je Nirvana slična njihovoj glazbi. Znala sam da mi mama ima Nevermind na kazeti i pitala sam je da mi je da. Ona mi se čudila šta će mi jer je mislila da ne volim Nirvanu i da su mi dosadni. Tako, počela je prva godina mog slušanja Nirvane. U 5. razredu, mada sam jako često slušala i druge stvari i Nirvana je bila samo jedan bend, ništa posebno dobro. Uz Nirvanu i Limp bizkit i Papa Roach slušala sam hrpetinu seksističkih bendova tipa Bloodhound Gang i Crazy Town. Da, Linkin Park i Korn ne smijem zaboraviti. Oko rođendana (već pri kraju 5. razreda) sam si kupila Offspring i Blink 182. Mala doza dječjeg punka. I dalje sam obožavala gledati MTV. Uostalom, ne vole li MTV svako ko na njemu nalazi nešta za sebe?
5. razred je prošao i došao je 6. Razdoblje kada je moja ljubav prema Nirvani izrasla u opsesiju. Veliku opsesiju. Slušala sam i druge stvari, ali bila sam skoncentrirana na Nirvanu. S Nirvanom sam odbacila Limp Bizkit, vjerojatno najseksističkiji bend koji sam ikada slušala. Hvala bogu da nije dugo trajalo. Također sam prestala slušati i Crazy Town i Bloodhound Gang. Počela sam slušati Guano Apes, njih isto slušam i danas, mada ne ništa previše. Samo su jedini bend iz tog razdoblja koji danas mogu poslušati. Na kraju godine sam počela slušati punk, koji sam dugo nastavila slušati. Kolekcija CD-ova svakim mjesecom je sve više rasla. Tako da sam ih na kraju razreda već imala oko 40 i to je za mene onda bila velika brojka. Danas se, narvno, smijem sama sebi. Cijelo ljeto je prošlo u znaku Nirvane.
7. razred, nova škola. Valjda prvi tjedan su me svi zvali Nirvana i mislim da ne mogu opisati koliko mi je to išlo na živce. I sada sam živčana kada se god toga sjetim. Mrzila sam taj razred. To vrijeme sam cijelo vrijeme slušala Nirvanu i moje glazbeno obrazovanje nije raslo. Samo sam počela svirati gitaru. Oko Božića sam počela slušati Hole- uvod u riot grrrl. Mada sam prije mrzila Courtney, najednom sam vidjela koliko te pjesme imaju smisla i pronašla sam ljepotu u njima. Sasvim slučajno sam i saznala za Bikini Kill. I one su mi se svidjele, ali na njih sam nekako zaboravila. Dobila sam pržilicu i kolekcija je rasla. Jedno vrijeme sam čak imala i Avril Lavigne. Čak mi se jedna pjesma i sviđala, da budem iskrena. Oko rođendana sam si kupila sve albume od White Stripesa i oni su mi postali 2. najdraži bend. Ljeto je opet bilo u znaku punka jer smo se Diana, Nina, Dema (mislim da se tak zvala, ali stvarno nisam sigurna), Viktorija i ja kao furale na neki punk. Mada se izlazak sastojao od toga da odemo u park, ja popušim 2 kutije cigareta zato da ne moram s nikim pričati i odemo kući. Onda se počelo izlazit na pijanu i glavni cilj izlazaka bio je maltretirati mene, pa sam ja prestala izlaziti. Prikovala sam se za komputer, i počela istraživati. Otkrila sam Pixies, Sonic Youth, Soundgarden, Alice In Chains i Melvins. Škola je počela i kupila sam si CD-ove od svakog izvođača. U razredu se nisam s nikim družila. Svi su mi bili glupi (i dalje jesu) i proklinjala sam dan kada sam se prebacila. Stara depresija, Nirvana prevladava u liniji. Oko Božića sam počela slušati Metallicu. Opet doza seksizma. Prodala sam CD-ove od Limp Bizkita i Linkin Parka i sve one šta sam slušala u 5. razredu i za to sam si kupila kartu za koncert od Metallice koji je te godine trebao biti. Ostalo mi je novaca i nisam znala šta s njim. Odluka je pala - Sonic Youth. Ostalo mi je još 10 kn i čovjek u antikvarijatu mi je rekao da si izaberem jedna singl CD po želji. Inače, ti singl CD-ovi su koštali 19. Nisam znala šta da uzmem i mama mi je rekla da uzmem PJ Harvey. Jedino šta sam o njoj znala je to da je snimila duet s Nick Caveom, a ta pjesma mi se nije baš sviđala. Svejedno sam uzela, mada nisam vjerovala u ženski rock, osim u Hole. I dalje sam i sama imala poprilično seksističke stavove. Kada sam stavile CD u liniju shvatila sam koliko sam u krivu bila kada sam o Polly Jean mislila da je dosadna. Ta glazbe bila je nešto predivno. I bilo je nešta u tim riječima, feminističkim. Ženski rock nije tako loš najednom. Možda je čak i bolji od svega šta sam do tada slušala. A uostalom i u Sonic Youthima i u Pixiesima sam najviše voljela pjesme koje su pjevale Kim. Te sam goidne također počela skupljati i Nirvanine bootlege, snimke koncerata. Za rođendan sam si kupila deluxe izdanje albuma Dirty od Sonic Youtha i My Body, The HAnd granade od Hole. Prvi album mi se nije sviđao (sada mi je jedan od najdražih), a za drugi nisam znala da je raritetan, sve dok mi u nedjelju Rick to nije rekao. Kada je škola završila bila sam sretna. Glavom bez obzira pobjegla iz zgrade, ošla u sobu i skakala od sreće slušajući PJ Harvey. No, dan poslje u meni se nešto slomilo. Polako i polako depresija je rasla, a sve se samo pogoršalo time što je koncert od Metallice otkazan. Od onda ih nikada više nisam slušala. Da si izlječim slomljeno srce kupila sam si Uh Huh Her od PJ Harvey. Album koji doslovno može potaknuti slom ako ga se preozbiljno shvati. Ako se odlučite suosjećati s Polly, završit ćete cijelo ljeto u mraku vlastite sobe crtajući bolesne slike i opsesivno pišući dnevnik, govori osoba s iskustvom. Onda mi je bio smak svijeta, danas sam zahvalna na tom ljetu. Zahvalnija ne mogu biti. Počela sam slušati hrpetinu alternativnih bendova i malo-pomalo (mrzim taj izraz) nabavljati CD-ove. Najviše cijenim to što sam se to ljeto zaljubila u riot grrrl i odbacila sve seksističko. Počela sam slušati L7, Babes In Toyland, Auf Der Maur, R.E.M., Smashing Pumpkinse, Courtney Love, Nick Cavea, Bikini Kill (opet), Cranberries i još neke stvari koje možda nisam napisala. Noći sam provela sjedeći na prozorskoj dasci i slušajući Everybody Hurts od R.E.M.-a. Slušala sam i Nirvanin Unplugged puno, jako puno. Pogotovo Oh, Me. PJ Harvey sam slušala najviše. Škola je počela i osjećala sam se užasno usamljeno, već sam napisala post o 1. razredu pa neću ponovno budući da nikakvu novu glazbu te godine nisam otkrila. Samo sam skupila sve albume od Polly Jean. I još sam nabavila alternative u koju sam se zaljubila. U glazbi je sve ostalo isto skroz do sredine 2. razreda. Onda je došao riot grrrl udar. Groznica, epidemija koja me i dalje drži. Sada nema ni traga seksizmu. Definitivno sam promjenila mišljenje o ženama u glazbi, a kolekcija CD-ova je ogromna. U prošlom postu je, uostalom, bila za download.

Konačno je došao listopad. Limit Interneta mi se s 2 povećao ma 5 gigabajta. To slavim tako da sam danas skinila već 3 albuma s Interneta. Riot grrrl albuma da napomenem. Još nisam naišla ni na jedan Nirvanin koncert koji jako želim. Skužila sam koliko volim Sleater-Kinney. Super su. Nirvana i PJ Harvey dijele 1. mjesto. Hole i Sleater-Kinney drugo. Jučre sam mislila da ću jedva preživjeti. Nije trebalo biti tako loše. Ali osjećala sam se kao da nigdje ne pripadam. I to je trajalo i trajalo. Da sam ostala u Osijeku bar bi mogla ići s Dorom i Stjepanom u zoološki. Ovako sam trunila, a mislila sam da će biti zabano. Pouka - neću ići na skijanje. Ne, neću. Ostat ću opet sama u Osijeku, kao i preko ljeta. Mia i Dora će spavati kod mene svaku noći bit će zabavno. Ako i Mijini idu na skijanje s nama, onda ću ići. Trostruki rođendan, moja mama i njene 2 prijateljice. Slavlje u Mađarskoj. Moj brat, još 2 curice njegovih godina koje su mi se smijale zbog toga što volim Hello Kitty. Morala sam jesti meso za ručak. I to meso je imalo takav okus po mesu da mi se povraćalo. Jedino je juha od gljiva bila fina. U restoranu sam trunila dobra 2 sata. Onda smo konačno sjeliu auto. I mislila sam da će bar u gradu biti bolje. Slastičarna, to je bilo Ok. Samo se nisam mogla odlučiti šta da jedem. Ima krempita s karamelom gore, šampita, torta od malina, torta od višanja (obje s puno šlaga), piramida i sladoled. Na kraju sam uzela sladoled. Premalo, sladoleda mi nikada nije dosta. Kasnije mi nisu dali tortu od maline i krempite pa mi je to dodatno pogoršalo raspoloženje. Ovisna sam o slatkom. Doslovno. Nisu mi htjeli ni kupiti figuricu Mickey Mousea od marcipana. Onda smo negdje hodali (ja sretno slušala mp3). Naišla u Pečuhu na Hello Kitty trgovinu. Samo Hello Kitty stvari. Zaljepila se za izgog, trgovina nije radila. Moram otići tamo jedan radni dan. Na kraju nam je još ostao Arkad, veliki trgovački centar. Sat vremena sam kao trebala biti tamo. Na sreću, sama. Slušala sam Nirvanu i prvo sam gledala CD-ove. Mislim da ne moram napominjeti to da ništa nisam našla. Od svega šta slušam imaju samo Nirvanu. Pogledala filmove. Nemaju Mulholland Drive. Nemaju ni film o Frances Farmer. Nemaju ništa. Bila sam očajna. Otišla sam u trgovinu odjeće. Crveno-crna majica ne pruge. 4000 forinti. Nisam imala ništa novaca. A već imam 3 takve majice. Muvala sam se okolo i gledala sam starke. Bile su na snižejnu, ali nije bilo mog broja. Gledala sam starke još i još i samo gledala kakve sve boje želim. Ubijala sat vremena. Na kraju sam si kupila pizzu s koje sam morala skidati salamu. Kada je sat vremena konačno prošlo, išlo se kući. Počela me boliti glava i spavalo mi se. Ali ne mogu spavati u autu. Na povratu i nije bilo tako loše. Kćerka od te jedne prijateljice i ja smo šprdale motoriste kakve smješne kožne jakne s resicama imaju. Oko 8 smo konačno došli kući. Ošli smo oko 10.
Sada sam dopunjavala listu svojih CD-ova. Razmišljam o tome koliko je truda uloženo u kolekciju koju imam. Koliko novaca i koliko godina. Čudno je to. Sjećam se svega. Kako sam počela s seksističkim bendovima koje danas prezirem i Nirvanom. Kako sam nastavila s ovim novim punkom tipa Blink 182 i kako sam u 6. razredu postala potpuno opsjednuta Nirvanom. Pa sam bila u punku 70-ih. Ali sam slušala i velike rock bandove koje danas ne podnostim jer ih također smatram seksističkim. U 7. razredu sam počela s alternativnom. Tijekom 8. i 1. razreda sam sve više bila u tome. U 2. sam se potpuno predala. Sada nastavljam svoju misiju. Zadnjih dana sam napisala hrpetinu pjesama i sretna sam zbog toga, mada ih većina nema smisla. Glazba je hrpa buke. Nešto kao 50ft Queenie od PJ Harvey. Ne nalikuje ni na šta šta sam prije radila. Imam ideju za sve. U jako kreativnom sam razdoblju. Sada slušam (koji egocentrik) svoje stare demo snimke na gitari. Zapravo imam samo jednu. Ali slušam nju. Vrijeme kada sam tek dobila DS1. I to je zapravo hrpa akorda koji su mi u to vrijeme samo padali napamet. Baš se čuje da sam razmišljala dok sam svirala jer su akordi loše povezani. Mada i sama moram priznati da mi se kraj čak pomalo i sviđa. Možda ubrzo snimim još koju takvu "pjesmu". Naravno, opet sanjarim o tome da imam bend i da ja pišem glazbu za album, ali znam da se Evi ne bi dalo. Imam te koncerte u glavi. Da sviram i bacam se okolo i u publiku. I gađa mi se hranom. I pljuje mi se po mačizmu. I pljuje mi se po današnjem svijetu u kojem se živi. I podupirem djetinjaste stvari. I glazba mi postaje sve važnije u životu, ako je uopće moguće da postane više. Ne, vjerojatno nije. Glazba je jedino šta ima smisla. Glazba je ono šta me pokreće. Nešta šta jednosavno opisuje svaku moju emciju, i sve šta proživljavam. Glazba je druga ja. I mislim da glazba dosta govori o osobi. Mada nekada ne govori ništa. Ovaj post je o tome kako nemam inspiracije za post, mada sam je prvotno imala. Ovo je post o tome kako ne želim da me danas pita logiku. Kako želim biti glazbenica. O puno toga. O tome kako Courtney Love nije loša i o tome kako ja volim svirati. Prznanje da sam kao mala slušala seksističke bednove i da sam tek u 1. razredu započela sve stvari vezane uz feminizam. O tome kako mrzim macho tipove. O tome kako mrzim rap iz dna duše. Šta god mi drugi rekli, rep je rasna diskriminacija. A oni se kao bore protiv rasizma. Svako ko me poznaje da mi nije stalo do toga kakvu neko kožu ima ili koje je nacionalnosti i koje vjere i kojeg seksualnog opredjeljenja. Čak nije ni bitno jel muško ili žensko. Samo sam ipak našča više prijateljica nego prijatelja jer dečki jako rijetko razmišljaju kao ja. I taj rep, rep je rasizam. A seksizam još više. I da, možda ovo čitate i pitate se zbog čega je rep seksizam. Da, je. Potiče rasnu mržnju između crnaca i bjelaca, mada su mnogi bjelci prihvatili rep. Tretira žene kao seksualne robove. Mi smo tu samo za seks i produženje vrste. Trebamo im roditi SINA i abortirati KĆER. I onda tu su i te cure, sada malo da napadam i vlastiti spol, da ne ispada da sam seksistkinja ili da diskriminiram bilo koga. Žene su iste. One dopuštaju. Čak i uživaju svojim ulogama kurvica koje bi sve dale samo zato da imaju nabildanog muškarca koji će ih zlostavljati. One su žrtve mode. Ma, preživčana sam da bilo šta smisleno napišem.
U subotu sam bila s Miom u kinu. Klik - za savršeni život. Film je bio dobar, mada onog glumca nevolim. Ima jedan dio filma koji me jako naživcirao. Kada se žena sjeća njihove zajedničke pjesme, a on ju je zaboravio. Zašto se to pamćenje neke blesave zajedničke pjesme (koja je svirala kada smo se prvi put užvalili ili nešta) uvijek pripisuje ženama? To je tako glupo i jadno i seksistički. Ne, nikada se nisam užvalila i imam osjećaj da neću skoro. Ali mislim da neću pamtiti pjesmu koja je svirala za to vrijeme. Možda čak i ako je Nirvana ili PJ Harvey. A ja sam osoba kojoj je stalo do glazbe. Ili ipak nisam?! Sve to je hrpetina gluposti. I niko me neće uvjeriti da nije. Uvjerena sam da je. Kao što sam uvjerena da je vojska hrpetina muškaraca koji se bore za tuđe ciljeve. Možda nisam dovoljno sentimentalna ili sam samo glupa. Vjerojatno ću izbrisati ovaj post zbog toga što je glup. Ili neću, ne znam. Smušena sam i sretna sam i svakakva sam.

LISTA MOJIH CD-OVA (DODANI NOVI)